online

nulla dies sine XVL lineae




29.05.2008., četvrtak

45 lines i u godišnjem izvještaju Amnesty Internationala


In October, Željko Peratović, a freelance journalist who had reported extensively on war crimes in Croatia, was detained on suspicion of having revealed state secrets on his internet blog, reportedly in connection with information he published on alleged war crimes committed in the Gospić area. He was released on the following day after having been questioned by police.


Amnesty International Report 2008, The state of the world's human rights, Croatia




S Irene Zubaida Khan, glavnom tajnicom AI-a razgovarao sam pola sata u zagrebačkom hotelu Dubrovnik u travnju ove godine. Pred vratima su nestrpljivo čekali kolegice novinarke i novinari koji su ju htjeli intervjuirati. Dok su se oni pitali tko to ima privilegiju sam toliko dugo "intervjuirati" Irene (Denis Kuljiš i Gordan Malić su bili u šoku ušavši u njen zakupljeni ured zatekavši mene tako da su samo samo smeteno gledali u pod), glavna tajnica je intervjuirala mene, pa me između ostaloga pitala što da poruči čelnicima EU, s kojima se uskoro trebala sastati, o odnosu medija i pravosuđa po pitanju procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj. Dobila je oštar odgovor i uvjeren sam da ga je prenijela onako kako ga je čula i razumjela. A da su mediji postali tek puki servis pravosuđa, a ne više oni koji će podsticati na procesuiranje ratnih zločina (kao dijelom devedesetih) i nadgledati radi li se to pošteno (kao početkom dvijetisućitih) dokazuju i šture informacije o boravku glavne tajnice AI-a u Hrvatskoj, gotovo prešućen njen sastanak s čelnicima EU po pitanju Hrvatske te rijetke vijesti o godišnjem izvještaju AI-a.

I tisućiti put ću ponoviti: Za Tuđmana je bilo bolje!
Uostalom, Levara su ubili nakon Tuđmanove smrti da se do dana današnjeg istraga o tom atentatu, zbog osptrukcije DORH-a i SOA-e, a poduprto tko zna iz kojih političkih centara, nije pomakla s mrtve točke.
Tek su u smrtnoj opasnosti svi oni koji nešto znaju o tome: tko je, kako i zašto ubio Levara, a što država ne bi željela da se ikad sazna.



- 14:03 - Komentari (23) Isprintaj #

25.05.2008., nedjelja

Riječko suđenje za klevetu - anatomija metastazirane koruptokracije


Da ponovim:

Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s njegovom borbom s lokalnim moćnicima.


A evo i tužbe iz 2005. po kojoj se tek sad počelo suditi:

Neuenhof, 27. svibnja 2005.

OPĆINSKI SUD U RIJECI

3X

PRIVATNA TUŽBA

radi kaznenog djela iz članka 200/2 KZ RH

Privatni tužitelj: Radovan Smokvina iz Ičića, Poljanska cesta kbr. 48 po zanimanju dipl. ing elektrotehnike
Protiv okrivljenika Ivice Čavara iz Rijeke, ul Bože Milanovića 31 po zanimanju vozač.

da je:

okrivljenik Ivica Čavar, koji je na Trgovačkom sudu u Rijeci na rodičištu vjerovnika poduzeća Automotor d.d. u stečaju održanom 24. svibnja 2005. godine pred više osoba davao izjave na način prikazujući privatnog tužitelja Radovana Smokvinu kao kriminalca koji je počinio niz kriminalnih radnji. Okrivljenik je nekoliko puta ponovio/ upotrebljavao iste riječi koje su već više puta još prije sedam godina objavljivane u člancima u Novom listu i u tjedniku Areni.

Treba napomenuti da je protiv okrivljenika Ivice Čavara već bila podnesena privatna tužba na
Općinskom sudu u Rijeci u veljači 1999. godine za potpuno identična kaznena djela koja se vodila pod Posl. Br. K-109/99. Presudom (donesenom samo radi pritiska tužitelja i dopisom VSRH radi zastare) od 6 rujna 2002. Ivica Čavar je osuđen na 30 dana zatvora i uvjetne
osude od jedne godine ako u tom roku opet počini novo kazneno djelo.
Upravo opet na dan 24. svibnja 2005. i to upravo u sudnici Trgovačkog suda u Rijeci proširila se inkriminalna zona okrivljenika, da sada umjesto tiska upotrijebi javnu ustanovu poput sudnice Trgovačkog suda u Rijeci putem kojeg je uvreda i kleveta opet postala pristupadna većem broju ljudi.
Okrivljenik lvica Čavar je u sudnici nekoliko puta ponavljao sljedeće: "Vi ste (pokazujući na tužitelja Radovana Smokvinu) jedini odgovomim za tešku situaciju u Automotoru i za razna kriminalna djelu: "Ja (Ivica Čavar) sam duboko unutra u počinjenom kriminalu od strane
Radovana Smokvine ; "Vi niste ništa platilil)"; "Vi ste samo činili kriminalna djela"; Automotor je imao 140 djelatnika koji su ostali zbog vas bez posla.; "Ja sam čitavo vrijeme kontrolirao rad stečajnih upravitelja i oni su radili kako treba i otkrili su čitav vaš kriminal"...

Te ovim navodima neistinito iznio i prenio u javnost činjenice o navodnim kriminalnim radnjama i time kaznenim djelima privatnog tužitelja Radovana Smokvine, pa se time ponovo insinuira i njegova isključiva odgovomost o rasprodaji neketnina koje Radovan Smokvina nije nikada platio i da uopie nije ništa platio.

Treba napomenuti da je tužitelj Radovan Smokvina uložio u poduzede Automotor d.d. preko dva milijuna DEM i da ima status oštećenika.

Treba napomenuti i otežavajuću okolnost da je okrivljenik lvica Čavar bio već osuden za potpuno istu klevetu na Općinskom sudu u Rijeci Posl. Br. K-109199, dakle ponavlja se kazneno djelo te je ovo drugi kazneni postupak za isto nedjelo, jer isti čine uvijek isto. To ima i dodatnu kaznenu težinu.

Isključiva odgovornost i velika zasluga za stečaj poduzeća Automotor d.d. pripada upravo okrivljeniku Ivici Čavaru kojeg je na mjesto direktora Automotora d.d postavila tadašnja
kriminalno-zločinačka organizacija Grada Bakara (Josip Rechner kao direktor Industrijske Zone d.o.o. i grdaonačelnik Grada Bakar Marijan Los) u dosluhu i suradnji s HFP-u podružnica Rijeka gospodinom Franjom Švobom. Okrivljenik Ivica Čavar je postavljen za direktora poduzeća Atutomotor d.d. što je bilo
unaprijed dogovoreno od gore navedenih osoba i lvice Čavara i to zato da:

1. potpiše štetan kupoprodajni ugovor izmedu Industrijske Zone i Automotora d.d.za
zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor d.d. u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu (to zemljište je najvrjednija nekretnina poduzeća Automotor)
2. da upravo on dovede poduzeće Automotor d.d. u stečaj. Taj štetan (ujedno i ništavan) kupoprodajni ugovor je navodno realiziran tek u 2004. godini, a realizirao ga je trenutni stečajni upravitelj Benjamin Bartolić.
Dakle, okrivljenik je na temelju samo njemu poznatih doktrirnih postavki iznio, nešto neistinito, za drugog pronio i to upravo u javnoj instituciji poput Trgovačkog suda i to učinio pristupačno većem broju osoba, što škodi časti i ugledu tužitelja, i time počinio kazneno djelo
protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo po čI.200 stavak 2 Kkaznenog zakona RH, radi čega privatni tužitelj predlaže da općinski sud u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležan,
zakaže glavnu raspravu, pozove okrivljenog, izvrši uvid, sasluša privatnog tužitelja i svjedoke te okrivljenog oglasi krivim i strogo ga osudi po zakonu uzimajući u obzir da se radi o ponovljenom kaznenom djelu

Radovan Smokvina
Im Steig 7
CH-5432 Neuenhof

Uz citiranu tužbu po kojoj će se suditi sutra, u hypelinkiranom pdf-u imate još : Rješenje Istražnog centra u Rijeci od 31. srpnja 2007, prema kojem se obustavlja istraga protiv Perhat Danijela i Radovana Smokvine zbog kaznenih djela iz članka 331. st. 1, 3 i 4 KZ-a pokrenuta na temelju rješenja istražnog suca ovoga suda od 30. studenog 20O4. godine, na štetu tvrtke,"AUTOMOTOR" d.d. Rijeka te spomenutu presudu Općinskog suda u Rijeci iz 2002. prema kojoj je Ivica Čavar već kažnjen s 30 dana zatvora, godinu dana uvjetno za kazneno djelo klevete na štetu Radovana Smokvine.


A gospodinu Smokvini poručujem da se ne dade zastrašiti od SOA-e ucijenjenih provokatara:

P.S. Taj Smokvina je isto komedijaš svoje vrste, nevjernim Tomama savjetujem da im je Google prijatelj koji će lako pronaći što ljudi koji ga znaju misle o njemu.. Ha, ha, ha, ovo je doista smješnije od obitelji Trotter, ta tvoja "družina" tu, Željko. Adieu! (BlogerX6771 Šifra, Šestos 23.05.2008. 12:04)


Ako se nije dao uplašiti podmetanja prijatelja predsjednika RH Stjepana Mesića, Ferdinanda Jukića i Stjepana Tota, nadam se da ga ni ovaj, i meni i njemu, Mesićev i Karamarkov prijatelj neće zastrašiti da istjera pravdu do kraja!

P.S. A moramo se sjetiti kakav je debilni dopis bivši gradonačelnik Bakra Marjan Los poslao Smokvini poručivši mu da se vrati od kud je i došao - u Švicarsku:



- 12:32 - Komentari (8) Isprintaj #

23.05.2008., petak

Radovan Smokvina opet jaše u boju s koruptivnom oligarhijom


Drage kolege novinari, sudski izvjestitelji u Rijeci!

Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s
njegovom borbom s lokalnim moćnicima.

Smokvina sumnje temelji na činjenica iznesenim u ranije datiranom dopisu Županijskom sudu u Rijeci:

25. ožujka 2008.

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

za

Županijski sud u Rijeci


Posl. broj K-10/08 Sutkinja Mladenka Paro–Rudić


Naš Znak: 192 od 25.3.2008.


Žalba Županijskom sudu u Rijeci

3X


Poštovani i vrlo cijenjeni naslov


Općinski sud u Rijeci po sucu Mladenki Paro–Rudić kao sucu pojedincu, odbacio je optužni prijedlog oštećenika Radovana Smokvine kao tužitelja protiv okrivljenika Ivice Čavara zbog kaznenog djela lažnog iskaza iz

Čl. 303.st.1 KZ-a kao nepravodoban.


Predmetni Optužni prijedlog dostavljen je pravodobno, jer je podnesen pošti 28.12.2007. a tužitelj je primio rješenje ODO broj K-DO-1470/07-VIII na dan 20.12.2007.

Sutkinja vjerojatno nije vjernik pa nije primijetila da je 25.i 26. prosinca katolički i državni praznik Božić i Štefanje pa se rok od kalendarskih 8 dana produžuje za još dva dana, iako je i bez ta dodatna dva dana poštovan pravodoban rok.


Postoji osnovana sumnja da sutkinja Mladenka Paro-Rudić nije htjela suditi u ovom predmetu zbog lošeg iskustva, jer je već jednom sudila u gotovo istom predmetu s istim akterima pod brojem K-109/99 koji je naravno završio u običajnoj programiranoj zastari.

Ako se bolje pročita predmetni optužni prijedlog onda se dolazi do jednostavnog zaključka da se ovdje radi o čistom reketarenju i korupciji izvršne vlasti (Grad Bakar i Grad Rijeka, HFP-u kao i MUP-a), što nažalost u hrvatskom pravosuđu još uvijek nije pravna kategorija, ali tvrdim sada kao i za sljedećih tisuću godina da su svi državni odvjetnici koji su do danas samo odbacivali niz mojih kaznenih prijava i oni suci koji su sudili pred desetak godina i još danas presuđuju u korist reketaša time da svi oni spadaju u te iste reketaše ili još i gore od njih jer suci polažu i zakletvu, a svjesni su da nije lupež samo onaj koji krade već i onaj koji mu drži ljestve.

Osim ove optužnice postoje još dvije tužbe na istu temu pod brojem K-746/05

(kleveta čak u sudnici sutkinje Ljiljane Ugrin na Trgovačkog suda u Rijeci) za koje sam potpuno siguran da će isto završiti u već unaprijed programiranoj zastari, zna se ( još uvijek nije održano prvo ročište), jer to tako zahtijevaju reketaši, a to naravno se postiže uz povezanost i suradnju pravosudne rodovsko plemenske zajednice. Stvar je inače vrlo jednostavna. Ako sudac u zakonskom roku ne uspijeva riješiti ono za što je dobro plaćen, onda ga treba razriješiti dužnosti, Da se to doista događa u stvarnosti bilo bi puno manje zastara. Samo da je jedan sudac razriješen, nastala bi posve drugačija situacija i ne bi bilo programiranih zastara koje su uvijek vezane za korupciju.

Svi suci prije stupanja na dužnost polažu zakletvu i zaista bi trebalo primjenjivati zakon i na suce.


Ovime Vam dajem samo na znanje da poduzmete potrebne korake na vrijeme i postupite prema ovlasti, kompetenciji i savjesti.



Radovan Smokvina




Priložen: Optužni prijedlog od 27.12.2007. i Rješenje Općinskog suda u Rijeci od 5.3.2008.


Smovina, inače Čavara tuži zbog tvrdnji koje je ranije iznosio u tisku, a kasnije na sudu da je tužitelj:

"Smokvina je Automotorom poceo vladati potkraj 1993. godine. Poduzece je tu godinu zavrsilo sa 800 tisuca kuna gubitka, a 1994. godinu sa 1,2 miliona kuna gubitka. U prvoj godini vladavine Smokvine i Perhata "ostvarilo" je 2,4 milijuna kuna gubitka! Zaposleni su otpusteni, poslovni prostori zatvoreni, a Automotor je poceo uvoziti i prodavati robu kakvu nikada nisu imalu u svojim policama. Naime, pod izlikom dokapitalizacije, Smokvina je iz inozemstva od desetak dobavljaca, od kojih mnogi imaju samo adresu ili postanski pretinac na postama diljem Europe, poceo uvoziti televizore, perilice za rublje, zahodske skoljke i druge sanitarije. Prema fakturama koje je novi Nadzorni odbor pronasao, uvozili su valjda najskuplju robu koja se mogla naci u Europi, obicne zahodske skoljke placane su kao da su od zlata.... Temeljem tih uvoznih poslova .... Automotor se zaduzio za oko pet milijuna kuna. I sada dolazimo do glavnog iznenadjenja. Kao jedini vjerovnik pojavljuje se Radovan Smokvina, odnosno, odnosno predstavljao se kao zastupnik desetak inodobavljaca, tako da dugovanja raznim tvrtkama od Automotora potrazuje Radovan Smokvina. Trenutno Automotor duguje 1.439.428 maraka! A nedavno smo otkrili najvecu prijevaru - Smokvina, koji se predstavljao vecinskim vlasnikom, posjeduje samo 22 posto dionica tvrtke".Uz pomoc Fonda za privatizaciju mali su dionicari uspijeli preuzeti kontrolu nad poduzecem od tajkuna i tajkunskog nacina poslovanja Radovana Smokvine. Rat sa Smokvinom nije time bio zavrsen, jer se on nije htio odreci imovine koju je oteo malim dionicarima. Temeljem dugovanja firme njemu kao jedinom vjerovniku, Smokvina je upisao zalozno pravo na nekretnine firme, poslovni prostor, zemljiste od 43 tisuce cetvornih metara i jedan veliki stan u Rijeci. - tako pise Arena!

Ambra, forum.hr, 17.08.2004.


A u brojnim tužbama, dopisima USKOK-u, napisima u tisku i na webu, Smokvina uporno tvrdi:

Poduzeće Automotor d.d uništili su reketari poput Grada Bakar, Grada Rijeke, HFP, MUP i druge reketarske metastaze, a Čavara su oni postavili (za direktora, op 45 lines), jer im se ponudio da će izvršavati njihove naloge koje su dio čiste reketarske pljačke i to upravo državnih institucija.
Grad Bakar je donosio reketarska rješenja 2.1994.godine da Automotor za vlastito neupotrebljeno zemljište bez infrastrukture plaća mjesečno 10.000 DEM takozvane komunalne naknade (blokirali su račun i uzimali novac), a 1995 da se ta suma poveća na 18.200 DEM mjesečno, a plaće su tada bile 200 DEM mjesečno, a za to vrijeme je bio još rat u RH. Nije to sve, jer su slijedili i reketi Grada Rijeke (Bizjak i Linić) i ostalih... Sva dokumentacija o tome postoji i zato slučaj još uvijek nije riješen već upravo se sada tek počinje rješavati.

Radovan Smokvina, Narodni list, 13-03-2008 18:15


Zbog nepovoljnih sudskih rješenja Smokvina je trenutno izložen ovrsi, pa na portalu croatia.ch piše:

Kristijan, radi se o privatnom zemljištu odnosno livadi bez ikakve infrastrukture imam fotografiju. Ja sam trebao toj gospodi iz Grada Bakar platiti mito od 75.000 DEM pa bi me pustili na miru, ali to nisam učinio i početkom 1994. sam dobio rješenje za porez za budale od 10.000 eura, ali i to nisam platio pa su gospoda blokirali račun firme i naplatili se kako su htjeli, jer oni su vlast. Općinari su jednostvavno svakog mjeseca konfiscirali dio zemljišta, a što na taj način nije radio ni Tito niti Staljin. Rezultat je bio stečaj i 30 ljudi je izgubilo posao samo zato jer su ih općinari opljačkali i k tome još oduzeli imovinu.
Nažalost to nije jedini slučaj.
Ja nisam na sudu kao tuženi već kao tužitelj i kad se približavaš centru korupcije onda su prijetnje sve veće, pa mi ta gospoda danas vrše ovrhu na vlastitu kuću i Ičićima koju sam sagradio još 1975. godine. Ovrhu mi vrši odvjetnik Goran Marčan i stečajna upraviteljica Vesna Pindulić, a oni će sa sucima podjeliti dobit to ja nazivam sveto trojstvo, a inače Centar moći u regiji je gospodin Linić. On i Grad Bakar su svojim ljudima podjelili zemljišta sa infrastrukturom i to bez javnog natječaja za bagatelne cijene i podjelili dobit. Što radi državno odvjetništvo? pomaže i štiti počinitelje kaznenih djela, jer oni i suci otvaraju džepove.
Da je mene netko obavijestio što se događa u RH vjerojatno ne bi ulagao u tu močvaru.

Pero, croatia.ch, 08.01.2008, 00:12 sati


Vjerojatno jer proziva Slavka Linića, a koji je prijatelj s novim vlasnikom Novog lista, Smokvina ne očekuje da će spomenute novine popratiti najavljeno ročište sa početka teksta, pa se iznova mole dopisnici ostalih medija da dođu jer će, kako kaže tužitelj "biti veselo".

- 03:05 - Komentari (3) Isprintaj #

22.05.2008., četvrtak

I Jutarnji problematizira SOA-u


Ne mogu naći na webu, ali 19. 05. 2008. u crnoj kronici Jutarnjeg lista objavljen je člančić kolege Željka Petrušića u prometnoj nezgodi koju je dan ranije u 14,30 u Petrovoj ulici u Zagrebu skrivio donedavni zamjenik šefa SOA-e Tomislava Karamarka (Milijan Brkić, osobni prijatelj za ratni zločin osuđenog Mirka Norca, op. 45 lines).

Objavljena je i slika Audija A4, registarskih oznaka ZG-6213-HJ, kojim se Brkić, navodno, jer mu je pozlilo, zabio u parkirano dostavno vozilo. Zašto, odnosno od čega mu je pozlilo, ostaje tajnom.

A, drugi novinar Jutarnjeg, Ante Milković, otkrio je 16.05.2008 da je Grad Zagreb u posljednjih nekoliko godina agentima SOA-e i policajcima "posudio" 46 stanova:

Agentima i policajcima ‘posuđeno’ 46 stanova

Dok Zagrepčani godinama čekaju na gradski stan, agenti SOA-e dobili 15 stanova

Nepoznati agent Sigurnosne obavještajne agencije jučer je na sjednici gradskog Poglavarstva na trogodišnje korištenje dobio gradski stan u Nodilovoj ulici veličine 59 četvornih metara.

Riječ je o 46. gradskom stanu koji je u posljednih nekoliko godina gradonačelnik Milan Bandić dodijelio agentima SOA-e, zagrebačkim policajcima i djelatnicima MUP-a. Jutarnji je uspio doći do kompletnog popisa tih stanova s adresama i njihovim površinama, a radi se o 15 stanova kojima se koristi SOA i o 31 stanu gdje borave djelatnici MUP-a.

Riječ je stanovima prosječne veličine šezdesetak četvornih metara, na kakve stotine socijalno ugroženih obitelji godinama čekaju da dođu na red. U Poglavarstvu jučer nitko nije ponudio objašnjenje zašto Grad Zagreb svoje stanove dijeli agentima i policajcima kada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom posjeduje ogromnu količinu nekretnina koju daje Vladinim dužnosnicima, ministarstvima i državnim agencijama. U kuloarima se pak moglo čuti da je riječ o nastavku uspješne suradnje Bandića, Karamarka i Tomurada.

- Bandić i Karamarko poznaju se još od polovice osamdesetih, kada su obojica radila kao referenti u tadašnjoj Općini Peščenica. Njihova je suradnja postala još intenzivnija kada je Bandić postao gradonačelnik. Djelatnicima SOA-e Grad je ustupao stanove i povremeno bi učinio niz drukčijih ustupaka, a Karamarko je to znao cijeniti - objasnili su naši sugovornici.

Dio Bandićevih suradnika u dodjeli tih stanova ne vidi ništa čudno jer su, tvrde, i za vrijeme mandata HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović Dropulić također dodjeljivani stanovi državnim institucijama.

No osim Bandića, s Karamarkom prijateljuje i gradonačelnikov glavni logističar i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, što nam je jučer i priznao. Iako danas nemaju velik utjecaj i značaj, u Gradu Zagrebu zaposlena su i dvojica bivših SIS-ovaca.

Osim djelatnicima SOA-e, naši sugovornici kažu kako gradonačelnik stanove dodjeljuje i gotovo svim HDZ-ovim ministarstvima, a pogotovo MUP-u.

Ante Milković, Jutarnji.hr, 16.05.2008


Osim toga, kao što sam više puta ovdje pisao, SDP-ovac Milan Bandić zaposlio je kod sebe Karamarkove prijatelje, špijune Miru Lacu i Mirka Ljubičića Švepsa, koji su mu bili i logistika na minuloj konvenciji SDP-a.


Kolumnist Jutarnjeg lista i dobitnik HND-ove nagrade za životno djelo te novinar kojega sam počeo čitati u Vjesniku još kad sam krenuo u srednju školu, Inoslav Bešker, podržao je moje napore da institucionalno ispravim nepravdu koju mi je nanijela SOA, na čemu mu se iskreno zahvaljujem:

RIMOVANJE

Zakonito bespravlje opasnije od nezakonita


Stanje je znatno opasnije negoli sam se bojao: neki sasma nedopustivi postupci u Hrvatskoj nisu nezakoniti, nego su posve zakoniti.

Kršenje ljudskih i profesionalnih prava kršenjem zakona svakako je opasno, ali sustav ima ugrađene mehanizme kojima se tome opire i kojima procesuira počinitelje. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava u skladu sa zakonom mnogo je opasnije, jer to pokazuje da sustav ima ugrađene mehanizme koji tome pogoduju. Kao u Stalinovu Sovjetskom Savezu koji je imao jedan od najliberalnijih ustava na svijetu, ali nije bilo nezakonito trpati u logore ljude, mahom komuniste, niti ih je bilo protuzakonito trpati u ludnice, mahom one pametnije među njima.

Slučaj Peratović: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ocijenilo je da je, u smislu članka 113 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, posve zakonito građanina, pritom novinara, zatvarati, šikanirati, oduzeti mu na dulje vrijeme sva osnovna sredstva za rad, poput računala i u njima pohranjene arhive, neosnovano ga sumnjičiti za odavanje državnih i vojnih tajni, te da je, u tome istom smislu, posve neosnovano sumnjati da su time narušena njegova temeljna ljudska i profesionalna prava. Dakle, u Hrvatskoj ne pripada u osnovna ljudska i profesionalna prava raditi vlastitim sredstvima za rad, držati vlastitu arhivu i njome raspolagati, ako se državnim činovnicima ne sviđa ono što radite ili kako to radite.


Riječ je, da podsjetimo, o predstavci Željka Peratovića, novinara istraživača, Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. Predstavka je, kako vidjesmo, odbačena.

Pritvaranje Peratovića je u izvijesti Freedom Housea bilo navedeno izrijekom, uz provalu u stan Gordana Malića i uz prijetnje smrću Robertu Valdecu, kao razlog što je Hrvatska svrstana tek na 78 mjesto svjetske tablice medijskih sloboda. Spomenimo i da je Hrvatsko novinarsko društvo podržalo svog člana Peratovića u njegovoj predstavci. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratovića zbog pisanja.


Željko Peratović je, naime, profesionalno istraživao dosad neprocesuirano ubojstvo svjedoka ratnih zločina Milana Levara i opstrukciju istrage nad Levarovim ubojicama, za koju on sumnjiči baš pripadnike sigurnosno-obavještajnog sustava.


Usput, objavljena je i nedemantirana analiza koju je SOA provela baveći se Peratovićevim radom i u kojoj se priznaje, ne bez hvale, da SOA “smanjuje štetu” ubacujući se u obavijesni prostor, komentirajući po blogovima i inim internetskim mjestima. Naravno, nije prvi put da neka državna tajna služba ciljano širi (dez)informacije - to se zbiva i u Italiji, gdje je vojna špijunaža imala poseban odjel u svrhu dezinformiranja i difamiranja - ali to jamačno nije svrha radi koje građani tu službu plaćaju. U pristojnom svijetu to bi bila sramota, a ne razlog za stjecanje plaće i odlikovanja.

Slučaj Pukanić: Državna policija i njezina unutrašnja kontrola, te jedan saborski odbor, utvrdili su da nema ničega nezakonitoga da se građanina, koji poziva novinare da im nešto rekne, u tome spriječi tako da policija toga građanina, primjenom sredstava prisile uključujući i lisice, odvede iz njegova doma u psihijatrijsku bolnicu, u koju teritorijalno ne pripada, bez uredne liječničke procedure, bez ikakva medicinskog osnova (kako je utvrđeno naknadnim specijalističkim pregledom), i ondje se tog građanina drži prisilno danima.

Riječ je, da podsjetimo, o Mirjani Pukanić.

Pitanje je kako bi ona prošla da se nije angažirao Hrvatski helsinški odbor, dakle nevladina organizacija, za razliku od državnih organa koji su postupali, čuli smo, posve zakonito.

Sloboda informiranja je, naravno, glavni cilj tih zakonitih a nedopustivih postupaka, ali ona nije glavna žrtva. Još je ugroženija sama građanska sloboda. Ako je vjerovati nadležnim organima da zakon u Hrvatskoj omogućava i opravdava pritiske i ugroze slobode koje su pretrpjeli građani Željko Peratović i Mirjana Pukanić - to znači da se u istoj situaciji može posve zakonito naći svaki od vas, građanke i građani, koji ste glasali na izborima za donositelje takvih zakona i koji iz svojih poreza to financirate.

Inoslav Bešker, Jutarnji.hr, 14.05.2008


- 07:41 - Komentari (2) Isprintaj #

21.05.2008., srijeda

Nove pojedinosti o tajnama iseljeničkog novca za oružje


Svjedok VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, rođena 1961.g., dipl. iur.,sa
prebivalištem u Velika Gorica, Cvjetno naselje br. 1

Svjedok upozoren u smislu čl. 236 i 324 ZKP-a te

iskazuje

U vezi predmetnog događaja mi je poznato samo ono što sam čitala u
medijima, a prvi put sam čula za Smokvinu u medijima. Za račun u Villachu, otvoren 199l.g. poznato mi je da su potpisnici bili pok. ministar Šušak, Martinović, te Šarinić, a koji je otvoren radi obrane Hrvatske, kupovine oružja. Meni nije nšta poznato u vezi trošenja novca s tog računa. U vezi zatvaranja računa mogu navesti da mi je poznato da je p.t. 1998. iz odlaska od predsjednika, zatražio da se predmetni račun zatvori te da se novac prebaci u državni proradčun. Poznato mi je da je na tom računu bilo oko 3 mil. DEM raznih deviznih sredstava.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da sam 1998.g. bila zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a predstojnik je bio Hrvoje Šarinić. Hrvoje Šarinić je meni dao usmeni nalog da se otvori račun u PBZ kako bi se na isti prebacila sredstva iz Villacha. Isti nalog je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske. Privatni tužitelj je bio ovlašteni potpisnik, a bila je općepoznata činjenica da je vlasnik računa bila Republika Hrvatska. Nisam sigurna da je Republika Hrvatska mogla imati svoj račun 1991.g. jer je bio embargo na nabavu oružja. Privatni tužitelj je u vezi zatvaranja računa razgovarao sa predsjednikom Republike Hrvatske, a ja o tom zatvaranju nisam vidjela nikakvo pisano izvješće, također nisam niti bila obvezna to
vidjeti. Zatvaranje računa je išlo preko Ureda predsjednika, predsjednik RH je predlagao da se račun prebaci na zakladu HDZ jer se radilo o iseljeničkom novcu. Hrvoje Šarinić je na to upozorio predsjednika da to ne bi bilo dobro, a i ja također. Nakon toga je otvoren paralelni račun Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta te je na njega uplaćen novac i određeni su potpisnici koji nisu imali veze sa nakladom, a to su bili koliko se sjećam Gordan Radin, general Mile Ćuk i Ivan Valent i to su sva tri bila po izboru predsjednika Republike Hrvatske. Koliko mi je poznato ta sredstva su za vrijeme vlade Ivice Račana upladena u državni proračun.

Na posebno pitanje punomoćnika privatnog tužitelja mogu navesti da Hrvoja Šarinića poznajem od početka 1991. godine, kada sam počela raditi u Uredu predsjednika RH. O suradnji s njim mogu reći da je bio štedljiv u visini utrošenih sredstava, pa da ga čak mogu nazvati škrtim. Kada je došao u RH mogu ocijeniti da je bio jedan od bogatijih ljudi u Hrvatskoj, posebice u odnosu na sve koji su radili u Uredu predsjednika RH, te također i poslovne ljude u RH. Kasnije su ga tajkuni prestigli. Koliko mi je poznato isti je tijekom boravka u RH prodavao svoju imovinu i kupovao novu, a također mu je zapaljena vikendica u Pokupskom - a isti nije tražio da mu se nadoknadi šteta. Poznato mi je da je imao nekretnine u Francuskoj. Mislim da p.t. nije koristio novac za obranu Hrvatske u cilju povedavanja vlastite imovine jer bi se to znalo jer je imao previše neprijatelja koji bi to iskoristili. Sve što se uplaćivalo na račun RH bila je donacija. S obzirom da nisam vidjela ispis tog spornog računa ne mogu ocijeniti da se radi o povjereničkom računu. Jednostavno nije bilo moguće da se svakom pojedinom uplatitelju polažu računi za uplaćeni novac, niti se to radilo. Privatni tužitelj nije dolazio u kontakt sa ljudima koji su vodili poslove za nabavu oružja, to je rađeno sa Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane RH. Privatni tužitelj se često čuo sa ministrom financija i ministrom obrane RH. Nije mi poznato da bi privatni tužitelj dao novac Ferdinandu Jukiću za kupovinu Badela, jer je isto protivno prirodi Hrvoja Šarinića.
Na posebno pitanje branitelja okr. da objasni pobliže rad Hrvatskog državnog zavjeta sud zabranjuje pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da mi je iz tiska poznato da je novac iz Villacha uplaćen Ferdinandu Jukiću, točan iznos ne znam, no bila sam
neugodno iznenađena kada sam to pročitala jer to očito, nije bila svrha računa. Meni nije poznato da je p.t. naloženo da nikome nekaže gdje su utrošena sredstva sa ovog računa.
Koliko mi je poznato oružje se je plaćalo putem računa.
Na posebno pitanje optuženog da li sam čitala članak da je uhićen šef ruske mafije sa hrvatskim pasošem od 26. siječnja 2008.g. sud donosi

rješenje

zabranjuje se isto pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.
Na posebno pitanje optuženog mogu navesti da sam na temelju nekretnina, koje su u vlasništvu p.t. zaključila da je isti bogat čovjek jer sam bila u kućama u Zagrebu i Braču. Sjećam se da 1991.g. je Hrvoje Šarinić zatražio dopust od predsjednika jer je u Frankfurtu na burzi izgubio 150.000,00 DEM.

Na posebno pitanje optuženog zbog čega je baš njega tužio Hrvoje Šarinić, a ne druge osobe koje su ga klevetale i koje ga još kleveću, navodim da pretpostavljam da je optuženi dirnuo u psihu privatnog tužitelja jer je isti osjetljiv na način stjecanja svog novca. Otvaranjem računa u PBZ ja sam mislila da radim dobru stvar. Ured predsjednika
nije mjesto gdje se trgovalo oružjem. Poznato mi je da je račun u Villachu otvoren na fizičke osobe, posebice jer je Hrvoje Šarinić imao francusku putovnicu.

Ja da sam odobravala odredene isplate, ja bi o tome pravila evidenciju. Ja u stvari ne znam je li Hrvoje Šarinić vodio evidenciju ili nije.
Na posebno pitanje punomo6nika privatnog tuZitelja mogu reii da mi nije poznat niti jedan drugi slučaj da je novac iz iseljeništva vraćen u Republiku Hrvatsku. U vezi kupnje predsjedničkog aviona nije mi poznato ništa osim što sam čitala u medijima, a poznato mi je da je isti kupljen iz nekoliko sredstava. S obzirom da nisam sjedila u uredu sa Hrvojem Šarinićem nije mi poznato da li je kopija računa ostala u uredu
predsjednika. Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Ja sam bila u uredu predsjednika do travnja 2000.

Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik ima pravo na predsjednidki avion. Odluku o kupnji aviona je donio predsjednik RH uz suglasnost VONS-a.


Iz svjedočenja Vesne Škare-Ožbolt sa zadnjeg ročišta povodom tužbe Hrvoja Šarinića protiv Radovana Smokvine za klevetu, 05. veljade 2008., sudac Zorislav Kaleb


Manje-više, iz ovoga se svjedočenja nije moglo ništa novo saznati o utrošku iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Možda je do sada bilo manje poznato:

Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli.

Naime, Hrvoje Šarinić je izjavio da je on pohranjivao račune u Uredu Predsjednika, pa je optuženi Smokvina pitao svjedokinju zna li ona jesu li ti računi ostali u Uredu. Prema citiranoj izjavi, najprije je nejasno je li u spomenutoj komisiji bio predstavnik Ureda, što bi moglo značiti, prema kuloarskim tumačenjima da je riječ o Iviću Pašaliću, savjetniku za unutarnju politiku ili predstojnik Ureda, dr. Ivica Kostović. Premijer je tada bio Zlatko Mateša, a predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Dakle, Mateša i Pavletić znaju kamo je dokumentacija iz Ureda otišla, ali nismo sigurni tko je treći znalac: Pašalić ili Kostović?

Možda treba snimiti još jednu Latinicu na tu temu ;)

- 15:12 - Komentari (4) Isprintaj #

18.05.2008., nedjelja

Zagrebačka mafija


Postoji li mogućnost da je netko sustavno zagađivao vodu stanarima zgrada na Vrbanima III, koje je gradila "Zagrebgradnja" kako bi se preko stanara, kao kolateralnih žrtava, napakostilo Banku Vojnoviću?

-Ne samo da postoji već je to stvarna istina, uvjeravaju me zadnjih mjeseci građevinci , inače neskloni vlasniku Zagrebgradnje, za kojeg tvrde da se počeo bogatiti suradnjom s gradskim vlastima još za Marine Matulović-Dropulić, a nastavio s Bandićevim strukturama dok nije zapelo.

-Vojnović je još za vrijeme gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić uzimao neko gradsko zemljište, koje nije spadalo u građevisnku zonu, za sitne novce, u koncesiju. Nakon nekog vremena, iznenada bi se izmijenio GUP i to bi zemljište postajalo građevinsko, a u natječaju bi kao jedan od uvjeta stajalo da pravo prvokupa ima dotadašnji koncesionar. Dakle, on je bio u prilici ići s dampinškom cijenom, i koliko god mi drugi ponudili, on bi pobijedio na natječaju. Takva praksa se nastavila i za gradonačelnika Milana Bandića. Većina nas, ostalih građevinaca, morala se hrvati s vlasnicima kućica i parcela u građevinskoj zoni i po znatno višim cijenama graditi tako da nam se posao jedva isplatio. On se enormno obogatio i očito je da se prstao držati tajnih dogovora sa gradskim strukturama koje su mu smjestile "prljavu vodu" u Vrbane III kako bi mu se osvetile za prekid suradnje, pojašnjavaju izvori iz građevinskih firmi koji su mi željeli dati svoje viđenje problema sa misterijem zagađene vode na Vrbanima III.

Tražio sam pojašnjenje.

- Gledajte! Ustanovljeno je da zagađenje nije moglo doći izvana - iz cijevi ili izvora koji nisu izravno vezani na vodovodne cijevi u zgradama, a većina nas koristi iste cijevi koje je koristio Vojnović na Vrbanima III. Zagađenje se događalo u više navrata i nakon što su bila obavljena čišćenja cijevi u zgradama. Postoji samo jedno jedino logično objašnjenje. Netko je preko noći uz pomoć pumpe kojom se inače testiriraju vodovodne instalacije prije davanja dozvole za tehničku ispravnost zgrade, ubacio stanovitu količinu mazivih ulja u sustav vodovnih instalacija u zgradama. Te pumpe imaju tri puta veći tlak nego je tlak iz gradskog vodovoda kako bi se moglo ustanoviti pušta li bilo koja slavina u zgradi. Dovoljno je bilo između te pumpe i vodoinstalacijskog sustava u zgradi ubaciti kapsulu s mazivim uljem, pa maknuti pumpu i zgradu opet prikopčati na vodovod, da bi netom, bilo tko u zgradi otvorio slavinu i mazivo ulje iz kapsule se proširilo po čitavom sustavu u zgradi. Zato se zagađenje nije moglo ustanoviti nigdje izvan sustava zgrade i zato se pojavljivalo i kad god bi se sustav očistio. Bio je to pritisak, preko nezadovoljnih stanara, koje to zagađenje ipak nije moglo ubiti, da Vojnović izvrši obaveze na koje je zaboravio, inače će biti proglašen jedinim krivcem što se tako nešto uopće dogodilo. Dobro je poznato da je pomoćnik pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Miro Laco vodio Krizni stožer za rješavanje problema onečišćene vode na Vrbanima III, a da je njegov prijatelj Mirko Ljubičić Šveps u vrijeme incidentima na Vrbanima bio pomoćnik gradskog direktora Vodoopskrbe i odvodnje. Zar Vas ne čudi da je Laco koji je ispred Grada bio zadužen za istragu o zagađenju u Vrbanima III zaprijetio novinarki Jutarnjeg lista Ivani Krnić da će ju baciti u Savu jer je pisala da on opstruira istragu, čiji bi predmet zapravo trebao biti njegov i Bandićev prijatelj Mirko Ljubičić Šveps, upozorili su me građevinski izvori.

Sve to zvuči logično, samo ja još ne vidim dokaze koji bi bili na sudu obranjivi, pa sam skeptičan glede ove priče.

Točno je da je Branko Vojnović dao iskaz USKOK-u kriveći ljude iz gradskog poglavarstva da opstruiraju rješavanje ovoga problema, a zanimljivo je da je šef zagrebačke policije Marijan Tomurad, kojeg se sa Lacinim šefom Zvonimirom Šostarom povezuje i u slučaju Mirjane Jusup Pukanić, tvrdio Globusu da je problem zagađenja dolazi iz nekih bunara, čime je abolirao od izravne odgovornosti gradske strukture.

Činjenica je i da oštećeni stanari ni danas pojma nemaju tko je odgovoran za ono što im se dogodilo, da žele istjerati pravdu, ali da nisu baš odlučni ozbiljnije prosvjedovati.


Pisalo se da je Nadzorni odbor SDP-a izbacio iz stranke Mirka Ljubičića Švepsa, ali ne zbog afere Vrbani III već zbog "nestatutarnog primanja u gradski SDP 25-orice Švepsovih ljudi".

Najnoviji događaj s premlaćivanjem Igora Rađenovića, šefa Zagrebačkih cesti, posebno gledano u dolje citiranim okolnostima:

U Cestama je naslijedio bivšeg direktora Ivana Kolarića, rodbinski povezanoga s gradonačelnikom Milanom Bandićem. Upravo češljajući sve ugovore koji su sklopljeni za Kolarićeva mandata, Rađenović je uočio sumnjive poslove.

Iako Bandić tvrdi da je Rađenović imao njegovu potpunu potporu u razotkrivanju malverzacija, Rađenović samo kaže da je “to uvijek javno govorio”. Jesu li pretučenom direktoru i iz vrha gradske uprave i Holdinga također stizali signali da “uspori s istragama”, Rađenović nije želio reći. Nije jasno zašto su vodeći ljudi gradske vlasti i Holdinga dopustili da se mutni poslovi toliko razmašu u Zagrebačkim cestama i tek prije osam mjeseci doveli novog šefa koji je trebao, kako je Bandić rekao, promijeniti stil rada.

Iva Puljić-Šego, Večernji list, 17. 05. 2008.
,

bacaju još mračniju sjenu na zbivanja u "carstvu Milana Bandića", a već sam i načuo da novinarka "Slobodne Dalmacije" Jasna Bandić priprema potpuno izmijenjeno izdanje svoje knjige "Zagrebačka mafija".


- 02:06 - Komentari (3) Isprintaj #

16.05.2008., petak

Trgovci ljudskom nesrećom


U potpunosti se ne slažem s ovim reagiranjem:


Izuzetno cijenimo rad Žarka Puhovskog koji je velik dio svoga vremena posvetio spašavanju ljudi. Radeći na općem dobru, u svojoj je spremnosti da iskaže jasnu analizu i zaoštri sukobe o kojima su se rijetki usudili progovoriti češće stvarao neprijatelje nego prijatelje. Bio je danonoćno na raspolaganju svima čija su prava kršena. Zabrinuti nad viješću da napušta HHO, smatramo da za svoj rad zaslužuje javno priznanje, a ne napade - stoji u reagiranju Vesne Teršelič i Zorana Pusića.

Slobodna Dalmacija, 15.05.2008. | 21:30


Neka mi netko da dokaze kako je to gospodin Puhovski pomogao gospođi Vesni Levar, Mariju Barišiću, Dragutinu Frančiškoviću, novinarima žrtvama šefa POA-e Franje Tureka, koji su pred državnim vrhom optuženi da su strani agenti..., pa ću povjerovati Vesni Teršelić i Zoranu Pusiću.

Neka mi Zoran Pusić dokaže kako je on pomogao Vesni Levar, osim što je iskoristio njeno primanje u Uredu Predsjednika, do kojega je došlo nakon što sam ga ja u njeno ime zatražio od Mesića, da bi se uz nju i predsjednika slikao i prikazao taj susret kao svoju zaslugu.
Neka Pusić ovaj navod bilo čime demantira i ja ću mu se ispričati.

Pokojni Levar je još davno govorio o nekim osobama s nevladine scene kao o trgovcima ljudskom nesrećom i to mu oni ni mrtvom nisu oprostili, pa u tome vidim jedan od razloga zašto HHO za mandata gospodina Puhovskog nije bio spreman pripomoći izdavanju knjige o Čovjeku iz Gospića, koji je životom platio načela, kojima neki s nevladine scene, tek trguju.

Čini mi se da je HHO pod Puhovskim htio demantirati državotvorne prigovore iz devedesetih kako ta nevladina organizacija brani samo Srbe, pa se posljednjih godina stavio u zaštitu Hrvatina: Ivice Marijačića, Markice Rebića, Domagoja Margetića... Nekima je od njih bivši zamjenik predsjednika HHO-a, Veljko Miljević, bio i odvjetnik. Eh da, Veljko Miljević je bio odvjetnik i bivšemu šefu POA-e Franji Tureku, pa kako smo, primjerice Dragutin Frančišković i ja, koje je Turek oklevetao kao državne neprijatelje, mogli očekivati pomoć HHO-a?
Istom tom Tureku, gospodin Puhovski je napisao predgovor za njegovu stručnu knjigu. Inače se gospodin Puhovski za svoga mandata, na raznoraznim okruglim stolovima volio pohvaliti informacijama iz obavještajnih krugova(?!).

I za kraj, ne bih upotrijebio uzvik: Sramite se!, jer je to fraza na koju autorska prava ima Ivo Pukanić!

P.S. Identičan komentar ostavio sam i na ZaMirZINE-u, online novinama koje vodi Srđan Dvornik, od Nacionala pohvaljen kao sposoban, ali bivši izvršni direktor HHO-a.

- 01:37 - Komentari (4) Isprintaj #

14.05.2008., srijeda

U upravu HEP-a preko veze, a građanima skuplja struja

Upozoravaju me izvori iz HEP-a da stvarni gubitak HEP-a za 2007. iznosi preko milijardu kuna, a da će u 2008 godini biti udvostručen. Posljedica je to, kako tvrde moji izvori, političko kadroviranje u HEP-u.

- Struktura postojeće nove Uprave je definirana iskljčivo prema osobnim "sigurnosno-zaštitničkim" zahtjevima predsjednika Uprave Ivana Mravka, koji je za razliku od prethodnog mandata u kojem je imao samo jednu liniju komnikacije s premijerom preko Vladinog "povjerenika" za HEP, Mladena Barišića, i koji je tu svoju poziciju besramno koristio za sebe i svoga zeta Antu Despota, inače bivšega člana Uprave, sadašnjim rješenjem postavio više "osigurača" kroz uvođenje najmoćnijih političara u sustav vođenja kompanije preko krajnje nekompetentnih ljudi , koji imaju isključivo jedan zadatak u svom četvorogodišnjom mandatu - namiriti svoje gospodare (vodeće političare). Karakteristika ove nove Uprave je da svi osim Kljaković-Gašpića i Tvrdinića, dolaze izvan sustava HEP-a, uglavnom iz političke administracije bez potrebnih znanja za poslove koje trebaju obavljati, a stručnjake iz HEP-a se postavlja na periferne referntske poslove, gotovo u dahu ispričao mi je izvor dobro upoznat sa stanjem u HEP-u.

Član Uprave za proizvodnju, Željko Kljaković-Gašpić, dolazi iz HEP-a, ali je prema izvoru, do sada obavljao marginalne referentske poslove. Navodno je na to mjesto postavljen na intervenciju don Vinka Sanadera, premijerova brata, o čemu je već pisao Feral Tribune.

Za Stjepana Tvrdinića, člana uprave za prijenos, tvrdi se da je riječ o Karlovčaninu koji je završio srednju školu za kv električara da bi u zrelim godinama "stekao" diplomu inžinjera zaštite na radu te da svoj sadašnji položaj duguje Josipu Friščiću, predsjedniku HSS-a.

Član Uprave za distribuciju, Željko Tomšić, bivši je predsjednik Nadzornog odbora HEP-a i profesor FER-a, a na sadašnje mjesto je navodno došao na zahtjev ministra obrane Branka Vukelića.

Prema izvoru, Darko Dvornik, član uprave za ekonomsko-financijske poslove je Zadranin, koji je kraće vrijeme radio kao trgovački putnik, a potom u političkoj administraciji bio je pomoćnik ministra iz kvote HSLS-a u Kalmetinom ministarstvu. Po struci je inžinjer prometa. Osobni je prijatelj Zdravka Livakovića i ministra Kalmete koji ga je navodno i postavio u HEP-ovu upravu. Nedavno je prešao u HDZ.

Član uprave, s još nedodijeljenim resorom, Gospićanin Nikola Rukavina, navodno ima samo završenu višu strojarsku školu, a za njega je intervenirao ministar zdravstva Darko Milinović.

Moj drugi, kontrolni izvor, nekad visokopozicioniran u HEP-u, ističe da u toj državnoj firmi ima preko 2000 visokostručnog, uglavno inžinjerskog kadra s višegodišnjim iskustvom i nespornim znanjima u upravljanju, složenom i za hrvatsko gospodarstvo, bitnom kompanijom. Preko 200 ljudi je steklo i visoke akademske diplome magistara i doktora znanosti iz tehničkih područja, a nemaju nikakve šanse za obavljanje složenijih poslova "zbog degeneracije sustava".

Sadašnji managment, navodno pogrešno investira, u mahom neproizvodne projekte, i to u trenutku kada HEP nije u stanju vlastitom proizvodnjom pokriti niti 75 % hrvatske potrošnje. Tipični primjer ove politike je izgradnja "potonule" upravne zgrade u Kupskoj ulici u što je HEP uložio 11, a planira investirati još 200 milijuna kuna.
Višemilijunske svote novca se "razbacuju" na sponzoriranje "svega i svačega", a najviše sportskih klubova, uključujući i one profesionalne.
Navodno se i tenderi aranžiraju unaprijed, od strane politike definiranom izvođaču - dobavljaču, po cijenama koje su nerijetko i dvostruko, a ponekad trostruko veće od tržišnih.


- 17:32 - Komentari (3) Isprintaj #

12.05.2008., ponedjeljak

Saborsko Vijeće za tajne službe: Nije bilo nezakonitog postupanja SOA-e u slučaju 45 lines


Saborsko Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija nije našlo nezakonotosti u postapanju SOA-e u mom slučaju



Danas mi je gornje pismo stiglo poštom, pa sam žurno mailao kolegama iz HND-a i nekim udrugama za zaštitu ljudskih prava:


Poštovane kolege i ostali adresirani,

čini se da je moj pokušaj da u Hrvatskoj institucionalnim putem pokušam ispraviti nepravdu koja mi je nanešena zadnjim postupanjem SOA-e koje je rezultiralo predistražnim postupkom zbog prenošenja državnih i vojnih tajnih, doživjelo neuspjeh već na prvoj stepenici - Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. U prilogu vam dostavljam zaključak Vijeća od 07. svibnja o.g. prema kojem proizilazi da nije bilo nezakonitog postupanja SOA-e.
Pokušati ću se još jednom obratiti saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i saborskom Odboru za ljudska prava, s traženjem da se otvori parlamentarna istraga, mada sam iscpljen i razočaran višegodišnjim maltretiranjem hrvatskih tajnih službi, odnosom institucija i neučinkovitošću vladavine prava.

Srdačan pozdrav,


Što bi rekao Churchill: Ako ne želiš riješiti neki problem, osnuj komisiju!

Tako se kod nas mjeri napredak u zaštiti ljudskih prava - osnivaju se Vijeća, Pravobraniteljstva, komisije..., a pararelno, geometrijskom progresijom raste broj kršenja ljudskih prava.

- 14:53 - Komentari (4) Isprintaj #

11.05.2008., nedjelja

45 lines iza kulisa 11. konvencije SDP-a


SDP_klinci
Jesu li njih dvojica budućnost SDP-a?


Ivu Pukanića i mene veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu na mjestu označenom uz samo imenom i prezimenom dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.

Zahvaljujući Sanaderovoj policiji koja me jesenas hapsila, u subotu nisam bio u mogućnosti poput ostalih novinara pratiti rad SDP-ove konvencije već su mi malo-malo prilazili poznati i manje poznati SDP-ovi delegati izraziti podršku, upoznati se, čestitati, izraziti zabrinutost stanjem poštivanjem ljudskih prava u zemlji...

Razveselilo me što sam imao priliku upoznati u živo kolegice blogerice, SDP-ovke Mariju Lugarić i Ivu Prpić i kolegu blogera, SDP-ovca Aleksandra Hatzivelkosa.

Pozdravio sam se i sa svojim susjedom Ivanom Račanom, a desetak mlađih delegata stisnulo mi je ruku naglasivši da pozorno prate 45 lines.

Ugodno je bilo i družiti se s mlađim kolegicama i kolegama novinarima, čiji sam bio predmet vijesti. Od "starije novinarske garde" osobito me razveselio susret s kolegom Žarkom Modrićem, dopisnikom jednog japanskog, višemilijunski tiražnog lista s kojim sam sredinom 93/94 izvještavao s Tuđmanovih presica. Tuđman nije mogao smisliti ni njega ni njegova pitanja. Mnogo manje su ga živcirala moja o tome kad će osloboditi cestu Zagreb-Lipovac i značajnije obratiti pozornost na probleme Slavonije, budući sam bio šef dopisništva Glasa Slavonije, pa je Vrhovnik mislio da sam glavaševac, a Glavaša je on znao držati pod kontrolom.

Istina da mi nikada nitko iz Osijeka nije rekao što da pitam Tuđmana, a kamoli da ga provociram, da mi Glavaš čak nije htio dati izjavu nakon Sabora HDZ-a u Lisinskom kada su on i Šeks navalili na Mesića i Manolića zahtijevajući da ova dvojica ne mogu automatski biti u predsjedništvu stranke samo zato što su na čelu Sabora, pa ih je Tuđman stišao, samo koji mjesec prije nego li je sam naredio da se Jožu i Stipu izbaci iz stranke. Činjenica je da sam ja tada u Glasu držao stranu budućim osnivačima HND-a, s kojima sam, pod pseudonimom u Hedl-Flauderovom Bumerangu objavljivao i interviewe. Na ruku mi je išlo što sam bio simpatičan tadašnjoj Tuđmanovoj glasnogovornici Vesni Škare-Ožbolt, koja mi je obavezno davala riječ na tada redovitim mjesečnim Tuđmanovim susretima sa svim novinarima akreditiranim u Uredu Predsjednika. Kasnije je te konferencije za novinare Tuđman ukinuo i uveo razgovore samo sa odabranima, među kojima su se osobito isticali aktualni glasnogovornik Milana Bandića, Nenad Ivanković i aktualna urednica Informativnog programa HTV-a, Hloverka Novak-Srzić.

Uopće me ne čudi da me se aktualni predsjednik Mesić ne sjeća, odnosno da je zaboravio okolnosti "našega poznanstva" i da Hloverka Novak-Srzić danas ima novoga predsjednika čiju volju provodi. Ne čudi me ni da smo kolega Modrić i ja srdačno razgovarali kao u stara, dobra Tuđmanova vremena. Mi se nismo promijenili, a čini mi se da su i Stipe Mesić i Hloverka Novak-Srzić ostali isti.

Zapisnicar_SDP Bago_SDP
Slikoviti zapisničar iz Dalmacije / Mislav Bago, najmoćnija novinarska figura na konvenciji


Promakle su mi neke stvari u subotu jer sam se napričao s još jednim iz "stare garde" tuđmanoljutitelja, kojeg su je devedesetih i Račanov SDP smatrao radikalnim ljevičarem, glavnim urednikom "Novinara" Gojkom Marinkovićem. Svjedok mi je na sudu s Marinkom Mikulićem, odnosno njegovim Fokusom, prisjetili se zajedničke odvjetnice Orhideje Martinović, i po tko zna koji put izanalizirali postupke "kolega" koji su kroz Slobodni tjednik ili preko HTV-a "širili mržnju" i poticali na nasilje, a i danas ih se smatra uspješnima, uzornima...

E, zato uopće nisam progovorio ni riječi s bivšim SKH-SDP kandidatkinjama i novinarkama Gordanom Grbić i Jelenom Lovrić koje sam jučer više puta susreo. Nisam 100 % siguran zašto smo se mimoilazili, ali moguće da sam o njihovim profesionalnim potezima objavio pokoji prekritičan post.

Dusko_Ljustina Bandic2
Dušku Ljuštini nije bilo do "koljiva" / Milan Bandić je izgledao prilično iscrpljeno


Skupina ličko-dalmatinskih delegata upoznala me s bivšom SDP-ovom ministricom pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović. Nisam ju stigao ništa pitati o odnosima u među aktualnim SDP-ovim strujama jer se ona začudila da joj sada djelujem mlađe nego jesenas kada sam u medijima svjedočio maltretiranju SOA-e i policije. Zaključila je kako je mislila da su takva ružna vremena odavno iza nas, ali i kako shvaća da ono što se dogodilo meni, kao da se dogodilo i njoj.

Banac_SDP Ostojic_Bardic
Ivo Banac za govornicom i njemu s lijeva Rajko Ostojić / Ranko Ostojić za info-pultom i njemu okrenuta Zinka Bardić


A kada sam u prolazu Ranku Ostojiću komentirao da nakon Milanovićevog prvog govora na konvenciji njegovi protukandidati Vidović i Kovačević ne moraju ni nastupiti mimoišao nas je Rajko Ostojić i dobacio svom prezimenjaku: Jesi li ti pozvao Banca na konvenciju da nas onako ishvali?
Ranko mu je šeretski odbacio: Vjerojatno ga je pozvao Peratović.
- Da, zasigurno je to bio Peratović, širokim je osmjehom zaključio, tipičnu dalmatinsku spiku Ostojić Rajko, kojega sam, usput, prvi put u životu sreo.

Dragan_Kovacevic Laco_SDP
Dragan Kovačević kao da je znao da će izgubiti / Miro Laco nakon jedne od brojnih konzultacija sa Zvonimirom Šostarom


Zbog takva razvoja događaja, jedva da sam uspio uloviti, što objektivom, što golim okom, pokoju pojedinost iz atmosfere u taboru Milana Bandića. Sve skupa, čini mi se da gradonačelnikova ekipa koja mnogo radi i mnogo griješi u Zagrebu gubi esdepeovsko tlo pod nogama.

Milanovic_raja2 Arlovic_Ljubicic
Konačni, nadmoćni pobjednik Zoran Milanović nije propuštao priliku porazgovarati sa svakim delegatom koji ga je htio čuti / Autsajderi Mato Arlović i Mirko Ljubičić Šveps prije glasanja dogovaraju
zajedničku fotografiju


- 03:18 - Komentari (7) Isprintaj #

08.05.2008., četvrtak

Je li Hrvatsko novinarsko društvo udruga s kojom se vlastodršci sprdaju?


Doktor Andrija Hebrang zvan Shimadzu grubo se našalio s našom strukovnom udrugom zaključivši nakon rasprave saborskog Odbora za zdravstvo o nasilnoj hospitalizaciji Mirjane Jusup Pukanić kako je u postupku povrijeđeno pravo odavanjem liječničke tajne, i to njezinim objavljivanjem u medijima, te su članovi Odbora preporučili HND-u da preispita odgovornost svojih članova.

Naš predsjednik Zdenko Duka reagirao je na prvu u izjavi za Javno, pa je bio malo nejasan:



U izjavi za Večernjak bio je nešto određeniji:



E sad, kako je inicijativa za kažnjavanje Berislava Jelinića, Ive Pukanića i Sine Karli koji su odgovorni za objavljivanje povijesti bolesti Mirjane Jusup Pukanić, potekla od mene i Povjerenstvo za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima, a da se Središnji odbor HND-a o tome očitovao tek jučer, predložio bih, nakon savjetovanja s nekim zlim ženama da HND zatraži od Andrije Hebranga Shimadzu i njegova ministra Dade Milinovića, koji se iskazao oprostivši Fatimi Skuli, jer je zbog izjava da je on sudjelovao u ratnim zločinima, ona bila pretučena, žurnu istragu i kažnjavanje liječnika (jednog ili više njih) koji su Nacionalu omogućili da objavi povijest bolesti Mirjane Jusup Pukanić. Dakle, ako HND želi biti doista uvjerljiva udruga koja će štiti dostojanstvo profesije od onih koji se novinarstvom služe u kriminalne svrhe, prvo će iz svoga članstva isključiti Jelinića, Pukanića i Karli, a potom će inzistirati, pozivajući se na članak 132. Kaznenog zakona, članak 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata i članak 21. Zakona o liječništvu, na kažnjavanju "zločestih" liječnika.

Osim zahtjeva prema Hebrangu i Milinoviću, HND bi trebao pozivajući se na spomenute zakonske odredbe podnijeti kaznene prijave DORH-u, protiv, za sada, nepznatih počinitelja, liječnika. U suprotnom, do mišljenja naše udruge neće držati nitko u ovoj zemlji.

Tuđman se barem bojao novinara. Neki su zbog toga nastradali, primjerice Roman Latković, a drugi, poput Zrinke Vrabec Mojzeš, Dražena Vukova Colića, Jagode Vukušić, Mirka Galića, Dragutina Lučića, Tomislava Jakića..., time su se, nakon Tuđmanove smrti, okoristili.

Danas vlastodršci na račun naše udruge zbijaju šale, poput rečenoga Shimadzua ili nam drže neumjesne pridike, poput Stipe Mesića Bezgrešnog:



I na koncu, intimus predsjednika RH, Ivo Pukanić o našemu predsjedniku Zdenku Duki:

Novinarska sramota na Pantovčaku

...
No nedopustivo na tom prijemu, a za što u svakom slučaju nije kriv Stipe Mesić, bilo mi je izlaganje Zdenka Duke, novog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Hramajući uz pomoć štake, jer se ozlijedio na skijanju, novi predsjednik HND-a se u samo pet minuta svoga izlaganja predstavio skupu na Pantovčaku. Rekao bi jedan moj prijatelj - govorio je malo, ali zato je govorio glupo.

U tih nekoliko minuta govora uspio je pokazati svu raskoš svoje nekompetentnosti da govori o problemima novinara i izdavača u današnjoj Hrvatskoj. Mislio sam da gori predsjednik od Dragutina Lucića zvanog Luce ne može sjesti na čelno mjesto HND-a. No prevario sam se. Meni osobno jako simpatični Luce bio je doktor znanosti za Duku u poimanju problema medija.
...
Duka tako neinformiran ne može zastupati cijelu branšu, što sam mu i rekao pred predsjednikom (Stjepanom Mesićem, op 45lines) i još nekoliko ljudi koji su sjedili za stolom, na prigodnom domjenku koji je priredio Pantovčak. Kad je Duka govorio, oko mene se počeo širiti žamor i negodovanje jer je govorio očito na svoju ruku. Optužio je vlasnike medija, ne govoreći posebno misli li na privatne vlasnike ili državu, gotovo da se ponašaju prema novinarima kao prema robovima, te da im ne daju prostor za kritično pisanje i izražavanje vlastitoga mišljenja. Ljudi su mu se smijali iza leđa i mahali glavama ne vjerujući da to govori čovjek koji bi morao detaljno znati što se događa u medijima. Pokraj mene su stajali Vanja Sutlić, direktor HRT-a, i Mislav Bago, urednik na HTV-u. S nevjericom smo se pogledavali, slušajući bljezgarenje novog predsjednika HND-a i pitajući jedan drugoga što ovaj priča. Iza mene je stajao novinar Nacionala Bero Jelinić, koji me povukao za rukav i pitao - čuješ li ti što ovaj govori?
...
Ne želim više mirno slušati i ne reagirati na pljuvanje trećerazrednih novinara i mediokriteta po profesiji i vlasnicima, koje nitko ne pita prvoga u mjesecu imaju li novca da isplate plaće. Jer ti novinari znaju samo pljuvati po svemu, svjesni da nemaju nikakvu odgovornost. Stoga, Duka, i ostale Duke, primite se posla i napišite jedan pošteni članak u životu na osnovi kojeg će se prodati bar jedan primjerak novina više. Tako ćete najviše pripomoći borbi protiv cenzure u hrvatskim medijima.

Ivo Pukanić, Nacional, 21.01.2008.


Joj zaboravio sam. Puki sigurno laže o svom prijateljestvu s Mesićem i o tome da je Duku kritizirao pred Predsjednikom jer naš Stipe je u jednoj seksističkoj izjavi rekao da je “s Ivom Pukanićem prijatelj kao i s Tihanom, sa svim novinarima” (još je i dodao: “S njom sam malo više”).

A Tihana Tomičić, novinarka Novog lista, supruga je Roberta Franka, novinara koji je koncem devedesetih intenzivno pisao o zločinima u Gospiću, Milanu Levaru (Mesićevom zaboravljenom prijatelju)... S Frankom sam se nekoliko puta našao kod Zvonimira Trusića u birtiji na remetinečkom Blatu gdje su zalazili Tomislav Karamarko i Stjepan Mesić.

Ali, kako je predsjednik Mesić izjavio da ne pozna mene, ne vjerujem ni da se sjeća Franka, a kako bi tek znao da je potonjem supruga Tihana Tomičić, s kojom je pak "malo više prijatelj".

- 02:30 - Komentari (5) Isprintaj #

07.05.2008., srijeda

Priopćenje Središnjeg odbora HND-a o slučaju Pukanić



Nedopustivo privatiziranje medijskog prostora

Središnji odbor Hrvatskog novinarskog društva zahtijeva od svih razina vlasti – od policije, Ministarstva zdravstva, Državnog odvjetništva te od Hrvatskog sabora da do kraja obave svoj posao u tzv. slučaju Pukanić, da rasvijetle prisilno policijsko odvođenje Mirjane Pukanić u psihijatrijsku bolnicu i sankcioniraju odgovornost svih onih koji su za nečiji račun prekršili svoja ovlaštenja.

Vijeće časti HND-a raspravljat će – na osnovu predstavke Povjerenstva za medije Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH - što je moguće prije o tekstu „Diletanti protiv psihijatara“ koji je objavljen u „Nacionalu“ 22. travnja a u kojem je opetovano objavljen liječnički dosije Mirjane Pukanić i pritom – kako se čini – prekršeno nekoliko zakona i Kodeks časti HND-a. Ako članovi Vijeća časti budu smatrali da je to potrebno, odgovorni za objavu teksta će biti kažnjeni.

HND želi da mediji što više poštuju privatnost svakog pojedinca i privatnost obiteljskih odnosa i nipošto ne može dopustiti da bilo koji izdavač koristi privilegij vlastitog položaja za neprofesionalno privatiziranje medijskog prostora i nenovinarsko ponašanje.

S obzirom na prodaju dijela tvrtke u samom jeku afere, u slučaju Pukanić još jednom potaknuto je i otvoreno pitanje vlasništva nad medijima u Hrvatskoj a transparentnost vlasništva preduvjet je da bi mediji bili slobodni i obavljali ulogu snaženja demokracije i zaštite ljudskih prava.

Zdenko Duka, predsjednik


Renata Ivanović, predsjedavajuća Središnjeg odbora

hnd.hr


- 15:28 - Komentari (3) Isprintaj #

HND i medijske slobode


Od desetak adresa kolegica i kolega iz HND-a, na koje sam prošloga tjedna poslao upit da li da prijavim policiji prijetnju:



sa samo dvije stigao mi je odgovor - da prijavim. Ipak, nisam to učinio jer me deprimirala kolegijalna nezainteresiranost kao što me do sada u više navrata, kada bih prijavljivao slične stvari, deprimirala policijska i državnoodvjetnička. Mogu se uzdati samo u Svevišnjeg, ako ga ima, i utjecaj međunarodnih adresa preko kojih ionako "usporavam približavanje RH euroatlantskim integracijama".

U ponedjeljak sam posalo mailove na više adresa u HND s pitanjima: što je s aktivnostima Zbora istraživačkih novinara, radi li se na pripremi Skupštine HND-a, izmjenama Statuta i Kodeksa časti, jesu li IO i SO održali sjednice povodom inicijative Povjerenstva za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima (posebno, obzirom na izjave predsjednika Duke: - Mislim da su navodi iz predstavki točni, a u ponedjeljak će Izvršni i Središnji odbor HND-a raspravljati o njima - rekao je Duka, te napomenuo da će i Vijeće časti na prvom sastanku raspravljati o tom problemu. - Sankcije daje Vijeće časti, a krajnja mjera može biti isključenje.). Nitko mi na to ništa odgovorio nije. Samo sam iz tajništva Društva pozvan da dođem u četvrtak na svečanu podjelu novinarskih nagrada Hrvatskog novinarskog društva i nagrade Robert Schuman uz Svjetski dan slobode medija.

Pred kojih pol sata otvorim portal Jutarnjeg i vidim da je predsjednik Duka protestirao kod predsjednika Sabora Bebića zbog odluke saborskog Odbora za izbor i imenovanja da u Nacionalno vijeće za praćenje suzbijanja korupcije predloži ravnateljicu Hine Smiljanku Škugor-Hrnčević.

Neka! Ne treba tako olako prijeći preko odluke HDZ-a da svojim ljudima daje dodatne sinekure! I ne treba to povezivati sa činjenicom da je donedavni predsjednik HND-a i bivši novinar HINA-e Dragutin Lučić Luce dobio posao u državnoj firmi, savjetnika za medijske slobode direktora Vanje Sutlića. Brine se naš Luce, recimo, da Sanja Mikleušević-Pavić uživa potpunu uredničku slobodu u uređivanju svoje emisije i da joj zbog tretmana slučaja Pukanić, urednica Informativnog programa Hloverka Novak-Srzić ne smije uputiti ni poprijeki pogled, a kamoli smanjivati plaću.
A aktualni predsjednik HND-a, inače misli da politika najveći utjecaj na medije vrši baš u slučaju HINA-e gdje je Smiljanka Škugor - Hrnčević direktorica, a donedavni predsjednik bio novinar.
To je Duka jasno naveo u tekstu za Association of European Journalists:

CROATIA


By Zdenko Duka


Overview

The media in Croatia have developed greatly in terms of quality and diversity in recent years. Although the circulation of most individual newspapers has gone down, the number of newspapers is growing steadily, and with it the total number of readers. Croatian Radio and Television (HRT) have kept their dominant position. Two new commercial TV stations have not yet fulfilled their market potential.

Yet it is apparent that the Croatian media are going through a serious crisis regarding their professional and ethical standards. Sensationalist journalism has become commonplace, with reporters often abandoning any pretence of objectivity or truthfulness in their pursuit of headlines and big audiences.

Overt political influence still casts a shadow over the media scene, although it is much less pronounced than it was before the sweeping reforms of the year 2000, which took national TV and a handful of large newspapers out of the hands of a handful of powerful political figures. However, private media ownership is now highly concentrated instead in the hands of two very large companies which dominate the newspaper market: Europa Press Holding, which is 50% owned by the German WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) group and the Austrian publisher Styria.

Media independence is also under severe attack from a number of big commercial companies which emerged in the early 1990s as vehicles to advance the fortunes of certain influential figures from the political world. These figures now enjoy a dominant position within the economy, and have begun to use it to promote their own interests in the media. They exercise a significant degree of control over certain newspapers through their ability to grant or withdraw the advertising contracts which many publications rely on for their financial survival. For example, the large insurance company Osiguranje broke off its long-term advertising contract with Jutarnji list, a daily newspaper, following critical articles which appeared about the company’s activities.

In these circumstances it is extremely hard for journalists to seek to act as the “conscience” of the society, since they are often under pressure to set aside the public interest in favour of the narrow commercial interests of media owners. That leads naturally to job insecurity and the habit of self-censorship.

The situation in Croatia’s local media, especially local radio stations, is especially troubling, since many of them are effectively run by local political interests. As a consequence these stations have failed to develop any real editorial independence and the journalists who work there are often pressured to conform to blatant political bias. Partisan reporting was especially evident in the blanket coverage of the illness of Ivica Račan, a Croatian opposition leader and former prime minister, who died in May after three months of treatment. One radio station and one website even announced his death three weeks before he died.
The Croatian media have obtained a new degree of freedom from direct governmental and political party influence, thanks to the fact that most print media are now in private hands, as are two nation-wide TV channels: RTL Television and Nova TV. However, the state still owns Vjesnik, a low circulation daily; it is responsible for appointments to Croatian Public Television (HRT); and it exercises effective control over HINA, the Croatian News Agency.

The problem of excessive party political influence on the media is especially serious in the case of the national news agency, HINA, which is examined here in more detail.


Case Study: HINA, Croatia’s National News Agency

Last year the situation in HINA provoked expressions of concern from many quarters, including the Croatian Journalists’ Association, the OSCE and European Federation of Journalists. The European Commission also identified the management of HINA as a political problem in its Report on Croatia on November 8 2006. That Report concluded that “the procedure of appointing HINA Managing Council members had many deficiencies”. HINA is the sole national news agency and so exerts considerable influence on other Croatian media.

According to the law on HINA, the Government must propose to Parliament four members for the HINA Managing Council, and a fifth member should be chosen from among the journalist employees of HINA. All five nominees must then be confirmed by the Parliament. The Managing Council should in turn elect HINA’s director and Editor in chief.

In 2006 the Government took a series of steps which ignored both the spirit and the letter of these formal procedures. In July its four nominations to HINA’s Managing Council were accepted by parliament; but the figures nominated faced accusations of conflict of interest, and some were seen as unqualified for the job because they lacked relevant experience. Critics said they were chosen in preference to other candidates who were clearly more competent and respected. For example, instead of appointing the former president of the Constitutional Court, Jadranko Crnić, the Parliament decided on a man, Dražen Jović, who had completed Law School only two years earlier.

The government’s non-transparent behaviour brought a storm of protest from all the opposition parties as well as the Croatian Journalists’ Association, who alleged that little-known and incompetent persons had been appointed simply in order to allow the ruling party easily to control the actions of the HINA director and editor in chief. But the Government and ruling party politicians rejected all appeals against their decisions. The Government, citing what appeared to be flimsy technical arguments, refused to implement the rules laid down by law for the selection of a fifth Council member, and proceeded to let the four-member Managing Council act for several months as though it was properly constituted.

Of crucial importance was the decision of this four-member Council, despite all the questions about its legitimacy, to appoint a new HINA general manager, effective from January 1, 2007.

The newly-elected general manager was a woman, Smilja Škugor Hrnčević, who had been well known as a prominent editor in the Tuđman era, when the media was forced to work under strict government controls. It was public knowledge that the President of the Republic, Stjepan Mesić, opposed her appointment. And the very next day the Government announced it would dismiss the HINA Council, citing the very arguments of its critics – that the Council was incomplete without its fifth member, the employees’ representative.

The end result was exactly what the opposition and the CJA had warned against: the Government had achieved its goal of having its preferred candidate as HINA general manager appointed, and it took steps to dissolve the improperly-constituted HINA Council after the event.

A new HINA Managing Council was appointed in February 2007, one month after the new general manager took up active duty. This time the Council also included the representative of HINA employees. But the new Council did not question the appointment of the general manager by the previous Council. All the politicking and confusion led to a long delay in the process of selecting an Editor in chief for HINA. The US State Department’s 2006 report on Human Rights in Croatia recorded that government officials “attempted to influence national television”. It also quoted s statement of protest by the Croatian Journalists Association, that freedom of the media “was jeopardised by the vague wording of the law on public media”.

The CJA has since continued to call urgently for new and transparent procedures for electing all the members of the HINA Managing Council to make it more public, democratic and transparent.


Conclusion and Future Action: The only way to safeguard media freedom in Croatia in the face of the political interventions described here is to remove the Government’s power to control any of them, including the national news agency HINA. Responsibility for internal regulation and editorial matters should be left to the media’s Managing Councils, which should be completely independent. The law needs to be revised to ensure that democratic standards are applied in their selection. The Government must not be allowed to make use of ambiguities in the law and conventions in this field for its own purposes.




EXTRACT FROM FEBRUARY 2008 UPDATE

Croatia Zdenko Duka

The issue of the political parties’ role in making appointments to the top jobs in Croatian National Public Television (HTV) has again come centre stage for journalists who are concerned about the fragile state of media freedom in the country.
In September last year the appointment of Hloverka Novak Srzić as the News Program editor in chief of HTV brought a storm of protest from journalists, on account of her background as a senior TV editor during the era of Franjo Tudjman, when public television was strictly under political control and journalists who strove to exercise independence suffered severely.
The concerns of journalist organisations have also been focused on the case of Željko Peratović, a freelance journalist whose apartment was searched by police in the middle of October. He was held in policy custody for one day and questioned on suspicion of revealing state secret on his Internet blog. Formal charges have not yet been brought against him.

AEJ Media Freedom Survey, Country reports, Croatia (Zdenko Duka)


Dakle, dalo bi se zaključiti da predsjednik Stjepan Mesić i dalje igra pozitivnu ulogu u zaštiti medijskih sloboda jer se suprotstavio imenovanju Smiljanke Škugor-Hrnčević za ravnateljicu HINA-e.
Naravno, nema relevantnih izjava ni materijalnih dokaza da je predsjednik Stjepan Mesić bio glavni pokrovitelj dolaska Vanje Sutlića na čelo HRT-a i da je amenovao Hloverku Novak-Srzić za urednicu IP HTV-a, pa se u dublje, u takve špekulacije ne upušta ni Miljenko Jergović, kada u zaštitu uzima Sanju Mikleušević Pavić:

...
Hloverka je, kao i direktor kuće Vanja Sutlić, politička osoba, takozvani komitetski kadar prekomandiran u medije. Oboma je novinarstvo u svim režimima bilo samo vođenje politike drugim sredstvima. Onaj koji ih je postavio, a možemo ga zvati Sanaderovim koliko i Mesićevim imenom, samo takvo je novinarstvo mogao imati na umu...
Sanader i Mesić neka se dogovore u čije ime Hloverka provodi teror, kao i u čije ime štiti lik i djelo Ive Pukanića.


I na koncu, hvala predsjedniku Duki što je spomenuo moj slučaj u izvješću AEJ-u i napomeuo kako protiv mene još nije podignuta optužnica. Nije Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je SOA-i dao suglasnost da se krene na mene još ni obustavio predistražne radnje, a niti mi je vratio osobni novinski arhiv (između 2500 i 3000 dokumenata). Što po mojim predstavkama rade Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, bolje je da i ne pitam jer kako kažu iz Odbora, a vezano za slučaj Mirjane P., Mladen Bajić profesionalno radi svoj posao. Dakle, ako je on dao suglasnost Karamarku da SOA i policija krenu protiv mene, on će biti taj koji će kazniti odgovorne, utvrdi li se da je bilo kršenja zakona u mome slučaju. Zamislite, kaznit' će sam sebe!

- 01:04 - Komentari (3) Isprintaj #

05.05.2008., ponedjeljak

Vjerujem Mirjani P. (2.)


Estrada se lijepo zabavila na Pukijevom i Sininom "Extra" partyiu (redom pojavljivanja: Ibrica Jusić, Severina Vučković, Tomica Petrović, Ivo Pukanić, Sina Karli, Vlado i Nataša Šola, Toni Cetinski, Ivana Nobilo, Nevenka Žeravica, Zlatan Zuhrić Zuhra, Boris Novković, Tomislav Čuveljak, Ranko Zidarić, Nives Drpić Celzijus, Luka Nižetić, Zrinka Ferina, Morana Metuzalem i Nevena Randelli, Red Carpet, Nova TV)


A Mirjana Jusup Pukanić dala je interview Nataši Zečević za Javno.com, iznova osnaživši moju vjeru u njene izjave.

Evo nekih meni zanimljivijih dijelova:

INTERVJU, MIRJANA PUKANIĆ:


Da progovorim o Bajiću, to bi bila bomba


Bajićevo prijateljstvo sa Ivom je jako, jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti, tvrdi ona.

...
Kažete da ste se družili s Mesićem, kako onda komentirate njegovo ponašanje u cijeloj priči?

- Dapače da ga Mesić štiti, ja ni u jednoj situaciji nisam pokazala da sam umobolna ili za psihijatriju. Mogu reći da smo se sreli nebrojeno puta u formalnim i neformalnim prilikama i mogao je uočiti da sa mnom nešto nije u redu. I zato sam na njega ljuta. Tražila sam pomoć i od njega da apelira na Ivu, međutim, više puta mi se javila njegova tajnica koja je valjda mislila da je Bogom dana. Mislila sam da Mesić porazgovara sa Ivom da se rastanemo kao ljudi, mislila sam da će ga Ivo poslušati jer ovo nije bračna svađa nego sustavno trpanje u ludnicu.
...
Vaš suprug je u Nacionalu objavio vašu povijest bolesti. Kako to komentirate i je li to istina?

- Sve je on i rukovodio mojom povijesti bolesti. On je moju postporođajnu depresiju usporedio sa manijakalnom depresijom. Ja sam postporođajnu depresiju dobila jer su mi u sedmom mjesecu trudnoće rekli da se djetetu ne razvija mozak pa su me 'šopali' apaurinima. Kad sam rodila bila sam izgubljena, nisam mogla jesti, nisam mogla normalno funkcionirati, samo sam plakala. Bila sam depresivna, ali nikad i manijakalna. Osim toga, što on uopće priča, priča gluposti. Zašto? Zato što sam rekla kćeri da ću se rastati od njega jer je on sa Sinom Karli i zato što ja više tako ne mogu živjeti. Neka svatko živi kako god hoće, rekla sam kćeri da ona može živjeti s kim god hoće. Dala sam joj mogućnost izbora i mislim da je to njezino pravo, ona će skoro biti punoljetna. Pa što si moj muž umišlja, ja ga se ne bojim. S kim je on, što su oni pljačkali banke, što su oni napravili da su jedno drugog zadužili i odužili?

Na koga to mislite, zadužili i odužili, o kojim je osobama tu riječ?

- Pa svi ti koji njega štite, svi ti institucionalni pomagači. Mislim, što oni imaju zajedničko da tako štite jedan drugoga?

-Nakon što se u listopadu hospitalizirani vaš suprug je bio na večeri sa glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Kako to komentirate?

- Da, bili su skupa na večeri, to sam vidjela na vašem portalu, a poslije toga mi je oduzet laptop. Da, drugi dan su bili na večeri njih troje (op.a. Ivo Pukanić, Sina Karli, Mladen Bajić) i bili su u jako dobrom raspoloženju. Ja baš ni Bajiću ne vjerujem.

Ne vjerujete da će provesti kvalitetnu istragu o vašem slučaju?

- Ne, ako se ne opameti. A ima još nekih stvari o Bajiću koje bolje da ne kažem.

Koje su to stvari?

- Neću to reći, to bi bila bomba, a dosta mi je bombi u ovoj državi i Bajića uopće neću komentirati jer je njegovo prijateljstvo sa Ivom jako jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti...


Nataša Zečević, Javno.com, 04.05.2008. u 23:30h

Update:

Oko 02 sata noćas na portalu Javno.com postan je komentar koji je navodno napisala maloljetna kći Pukanićevih u kojem se "gadi" Mirjanu P.

Pozivam redakciju portala Javno.com da o tome žurno obavijeste nadležni Centar za socijalnu skrb, a moguće i policiju jer nije isključeno da se radi o krađi identiteta, odnosno da je netko drugi involviran u slučaj umjesto maloljetnice komentirao.

Sjetio me taj komentar riječi Mirjane P. prije nego su je nezakonito strpali u ludnicu da Ivo Pukanić ima obraza pisati o tome da Ante Nobilo zlostavlja suprugu i obitelj. Mirjana je pogriješila. Tekst o zlostavljaču Nobilu potpisala je Sina Karli, ali svejedno vjerujem Mirjani P.


Nobilo me tukao, a sad hoće i moj novac



Jadranka Nobilo, bivša supruga odvjetnika Ante Nobila, za Nacional otkriva dramatične detalje njihovog razvoda, emocionalno i fizičko zlostavljanje kojem je bila izložena


...
NACIONAL: Što se dogodilo u vašem braku?

– U ožujku 2002. suočila sam se s činjenicom da suprug izlazi s drugom ženom, sutkinjom Općinskog suda u Zagrebu. S njome ga je vidjela kći Ivana koja u to vrijeme nije s ocem komunicirala već više od tri godine. Oni su prekinuli sve odnose zato što Nobilo nije bio zadovoljan izborom njezina dečka Tonyja Cetinskog, s kojim je i dandanas u vezi. Osim toga, Ivana nije nikad zaboravila kako ju je pretukao do krvi u dvorištu srednje škole. Ivana mi je ispričala kako je vidjela oca s nekom ženom ispred zagrebačkog restorana. Suočila sam ga s time, ali je on rekao da Ivana laže i da s njim nije bila nikakva žena te da mu se ona osvećuje jer je bio protiv njezine veze.
..
NACIONAL: Kako je reagirala Ivana s obzirom na to da je i nju pretukao?

– Bilo joj je teško, dopratila me je do automobila Hitne pomoći i vozila je za nama.U bolnici me ispitala policija, ali kad su vidjeli da se ne radi o teškoj tjelesnoj povredi, prijavili su Nobila i mene kao slučaj remećenja javnog reda i mira. Taj postupak je obustavljen prije nekoliko dana. Sanja Ormuž, koja je sve vidjela, lažno je svjedočila da nije ništa ni čula ni vidjela.
...
NACIONAL: U kakvim je odnosima vaš bivši suprug s djecom sad kad je brak i službeno razvrgnut?

– Oni nisu u nikakvom kontaktu. S Ivanom dugo nije razgovarao, a u proteklih godinu i pol ona je na moju zamolbu vidjela oca nekoliko puta zbog posredovanja između mene i njega u razrješavanju obiteljskih pitanja. Rekao je da ima svoj privatni život, a to je očito pogrešna terminologija jer privatni život oca uključuje i djecu. Valjda je mislio na svoj intimni život a to ga ionako nitko ni ne pita. Drugoj kćeri je rekao kako mu je ostalo još deset godina aktivnog života i da mora misliti na sebe. Očito s njim nije sve u redu kad ne misli da bi trebao brinuti o djeci, prvenstveno o sinu kojemu je bilo 9 godina kad se sve počelo događati a danas mu je samo 12. Navršio ih je 26. kolovoza a otac mu ni rođendan nije čestitao. Već godinu i pol nije s njime kontaktirao, iako je sud točno odredio koliko i koje dane ima pravo biti s njim. Ne znamo gdje stanuje. Frana ne želi s njime kontaktirati nakon napisa u raznim listovima gdje se pojavljuje s tom ženom. Rekla je da to ne može podnijeti i da je bolje da se ne viđaju.
...

Sina Karli, Nacional, 07.09.2004. | br. 460



- 01:45 - Komentari (6) Isprintaj #

02.05.2008., petak

Ovo je nemoguće u Hrvatskoj


Šef obavještajaca bez posla?

BERLIN - Šef BND-a, Ernst Uhrlau, mogao bi ostati bez položaja nakon što je otkriveno da je BND od lipnja do studenoga 2006. godine pratio e-mail korespondenciju reporterke tjednika Spiegel Susanne Koelbl, koja je izvještavala iz Afganistana. Slučaj je posebno dobio na težini nakon što je otkriveno da je u njezin kompjutor ubačen “trojanac” da bi se pratila korespondencija s afganistanskim ministrom trgovine Aminom Farhangom.

Sam predsjednik BND-a Uhrlau za slučaj je navodno saznao tek u prosincu, te je sam novinarku obavijestio i osobno joj se ispričao, ali politički pritisak na njega raste. Već su pale tri smjene u krugu njegovih najbližih suradnika, a Uhrlau je dao iskaz bes prisutnosti javnosti.

U međuvremenu, pozivi za njegovom ostavkom sve su glasniji. Ministarstvo vanjskih poslova pokušava pak sanirati štetu, pa navodi kako je suradnja s Kabulom i dalje ”bliska i puna povjerenja”.Ovo inače nije prvi ovakav slučaj, još 2005. godine otkriveno je da BND prati novinare.

Jutarnji list / hnd.hr


U nas na traženje SOA-e Glavni državni odvjetnik nalaže policiji obradu nad blogerom, kojeg SOA već dulje vrijeme nadzire i komentira po njegovu blogu i nikom ništa.

Dobru dijagnozu zašto je tomu tako u sličnim slučajevima daje Sanja Sarnavka upitana za komentar inicijative Povjerenstva za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima:

O odjeku koji će predstavke izazvati u državnim institucijama predsjednica B.a.b.a Sanja Sarnavka rekla nam je da ne zna da li će institucije odraditi svoj posao i da je vrlo teško u zemlji poput Hrvatske bilo što prognozirati.

- Kod nas se nitko ne drži zakona nego interesa. Ako netko u svemu tome pronađe svoj interes onda će se i stvar dogurati do kraja – rekla je Sarnavka te dodala da po dosadašnjoj praksi u ovom slučaju, a to je dugo čekanje na izvještaje i proglašavnje tajnom mnogih dokumenata, ne može predvidjeti ishod i učinak ovih predstavki. Napomenula je da udruge sigurno neće lako odustati od svojih nastojanja da institucije djeluju do samog kraja u ovom slučaju.

Javno. com, 01. 05. 2008.


Uopće ne vidim opravdanja da nas netko primi u "Europsku kuću" u koju bi mi htjeli pošto-poto ugurati svoje zakorovljeno dvorište i smeće pod tepisima.

- 09:42 - Komentari (22) Isprintaj #

01.05.2008., četvrtak

Vjerujem Mirjani P.


Hvale vrijedna inicijativa:

Povjerenstvo za medije traži sankcije protiv Nacionala

Povjerenstvo za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima smatra da su u tekstu Diletanti protiv psihijatara autora Berislava Jelinića objavljenom u Nacionalu br. 649. od 22. travnja u kojem se obznanjuje dijagnoza i drugi detalji iz privatnog života Mirjane Pukanić prekršene odredbe mnogih zakona, pa i Kaznenog.
Objavom teksta u tjedniku kojega je vlasnik Ivo Pukanić, suprug Mirjane Pukanić, kaže se u priopćenju, povrijeđena su temeljna ljudska prava Mirjane Pukanić kao osobe, žene, a novinarska profesija spuštena je na razinu kriminalnog djelovanja.

Zbog toga se je Povjerenstvo dopisom obratilo Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i Hrvatskom novinarskom društvu, očekujući od njih da reagiraju u okvirima svojih ovlasti.

Prema Povjerenstvu, tim tekstom u kojem je u detalje opisana povijest i tok bolesti, osobne i obiteljske prilike Mirjane Pukanić, povrijeđen je Zakon o ravnopravnosti spolova (javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca u medijima na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način); Zakon o medijima (Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana); Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o liječništvu koji građanima jamče pravo na povjerljivost o stanju njihova zdravlja i zaštitu osobnih podataka, a liječnicima brani otkrivanje liječničke tajne.

Pored toga, smatra Povjerenstvo, objavom teksta povrijeđen je i Kazneni zakon koji u članku 132. izričito kaže da će se zdravstveni djelatnik i druge osobe koje neovlašteno otkriju tajnu koju saznaju u obavljanju svoga zvanja, kaznit novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. U konkretnom slučaju, očigledno je da je liječnik, ili neka duga osoba, tjedniku Nacional dostavio detalje o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić. Povjerenstvo smatra da bi Državno odvjetništvo trebalo pokrenuti postupak protiv nepoznatog počinitelja, jer se u tekstu ne iznosi ime liječnika, ili druge osobe koja je Nacionalu dostavila podatke o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić.

Osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv novinara i urednika Nacionala ima i u članku 201 Kaznenog zakona:

(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do jedne godine.

Povjerenstvo se svojim dopisima poziva i na Kodeksa časti novinara, HND-a, čl.16 koji kaže: Novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan poštivati svačije pravo na privatni i obiteljski život, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju). Objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti…. Urednici ne smiju objavljivati materijale suradnika koji ne poštuju ta pravila.
Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvještava o nesrećama, obiteljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima.

Podsjećamo još da se je suvlasnik tjednika Nacional, Ivo Pukanić, nedavno obratio HHO i Pravobraniteljici za djecu sa zahtjevom da od medijske harange i linča uzmu u zaštitu njegovu malodobnu kćer, ali i njega samoga. No, kad se u obzir uzme čitav niz napisa u Nacionalu, uključujući ovaj za koji sankcije traži Povjerenstvo za medije, kao i to da je upravo Ivo Pukanić bio taj koji je prvi u javnosti počeo spominjati i imenovao svoju malodobnu kćer, uvlačeći ju i u svoju rekonstrukciju pokušaja atentata kojeg je navodno bio žrtva, postavlja se pitanje tko i od koga tu sve treba zaštitu.

H-Alter, 01.05.2008


više: SAM PROTIV SEBE / Nacional jedini kršio zakone u slučaju Pukanić /
Zanimljivo je da Pukanić traži zaštitu, a jedino je Nacional prekršio privatnost njegove kćeri i supruge, rekla je Vesna Kesić.

- 19:31 - Komentari (2) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (16)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (35)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se