online

nulla dies sine XVL lineae




31.08.2007., petak

Dokazi protiv 11. dalmatinske brigade za pokolje zarobljenih ustaša i domobrana u Sloveniji

Naslovnica knjige o Bleiburgu i Križnom put koju je izda Savez antifašističkih boraca i antifašista RH


Ako ste ovih dana čitali vijesti i polemike oko masovnih stratišta u Sloveniji za koje je odgovorna partizanska vojska i dosadašnjh pravnih poteza da se zločin sankcionira, uputio bih vas još na dva izvora koja mi se čini važnim za rasvjetljavanje zločina čije je procesiranje započelo.

Tezenska šuma u rovu "pancirgrabi" koji je inače dug 2.300 metara, a Nijemci su ga iskopali radi obrane svoga vojnog uzletišta od eventualnog napada sovjetskih tenkova, na 70 metara dugom dijelu toga rova otkriveno je čak 1.179 ljudskih kostura, pukim se matematičkim izračunom dođete do zaključka da se na cijeloj dužini od 2.300 metara može naći 38.736 leševa)? Ima procjena da je iz Djevojačke škole, koja je služila kao logor, izvedeno i poubijano 1900 domobranskih časnika.

Tezno je bio logor u kojem je bilo oko 2.000 hrvatskih zarobljenika, zapovjednik mu je bio jedan Hrvat. Vojska preživjela u Teznu utovarena je u vlak za Zagreb-Brod-Vojvodina. U protutenkovskim jarcima prvo su našli smrt Crnogorci, a zatim Hrvati. Po najskromnijoj procjeni tu je pobijeno oko 12.000 Hrvata.

Šent Vid kod Ljubljane bio je logor gdje je bila biskupska gimnazija, a ograđen je bio žicom, u njemu je Dubajićeva četa napravila prve veće masakre. Žrtve likvidacije uglavnom su bili Slovenci, nešto Hrvati, svi muškarci. U jednom danu pobijeno je 40 kamiona zarobljenika, ukupno 800 - 1.000. Tu je stradala skupina studenata, oružničkih časnika kojih je bilo 300 - 400.

Kočevski Rog: Kod Kočevskoga Roga - šuma južno od Kočevja, početkom lipnja 1945. postala je stratište. Kroz tjedan dana ubijeno je dnevno pet do šest vlakova zarobljenika, koje su po noći dovozili iz Ljubljane, Šent Vida, Jesenica i drugih mjesta. Cijeni se daje tu ubijeno 30.000-40.000 ljudi, najviše slovenskih bjelogardejaca i hrvatskih ustaša i domobrana, a potom i crnogorskih i srpskih četnika.
U likvidaciji zarobljenika posebno su se istakli dobrovoljci iz Motoriziranog odreda 11. dalmatinske brigade, koji su nakon obavljenog posla dobili nagradni
dopust na Bledu. Procjene se kreću da je na tom stratištu pogubljeno 10 do 12 tisuća hrvatskih vojnika
.


Prof. d. sc. Branko Dubravica, "Bleiburg i Križni put, Zbornik radova sa znanstvenog skupa (u oganizaciji SAB-a, op. 45 lnes) 12. travnja 2006-e", "Logori i stratišta u Sloveniji", str. 53-54, Nakladnik: Savez antifašističkih boraca i antifašista RH, Zageb, 2007.


Drago Galić i Veljko Kadijević su i danas svjedoci tog vremena, scan iz monografije o 11. dalmatinskoj brigadi



- U štab 11. dalmatinske brigade su stigli zamjenik načelnika operativnog odjeljenja armije major Simo Dubajić, iz tenkovske brigade major Geco Bogdanović, dok je naknadno stigao pukovnik Boško Šiljegović, komesar 4. armije i preuzeo komandu nad odredom...(str. 399-400)
- Korušku grupu su činili 3. i 4. bataljon. Na marš je krenula rano ujutro 9 maja. Na čelu kolone kretao se 4. bataljon (komandant Mišo Martinac i komesar Milan Rako) a za njim 3. bataljon, komandant Jako Raos i komesar Ljubo Barbarić. Grupom je komandovao major Dubajić i neprekidno se nalazio u prethodnici... (str. 412.)
- Obavještajni oficir brigade, poručnik Ljubo Periša s izviđačkom grupom kretao se u pravcu Velikovca i po povratku izvjestio da jake kolone neprijatelja iz tog pravca kreću prema Celovcu... (str. 414.)
- U razgovorima na Kalvariji zajedno sa Dubajićem bili su Milan Rako, komesar 4. bataljona, Nikola Janjić, zamjenik komesara čete iz 4. bataljona, Srećko Freundlich (otac Maje Freundlich, visoke dužnosnice HDZ-a i protukandidatkinje premijeru Ivi Sanaderu, op. G.J.), sekretar u štabu 4. bataljona, koji je tada bio tumač u komandi motomehanizovanog odreda... (str. 416.)
- Za izvođenje «posla» trebalo je uspostaviti usku suradnju sa britanskom okupacionom upravom. Nju su uspostavili Simo Dubajić i brigadni obavještajac Ljubo Periša...
- U međuvremenu prikupljeno je željezničko osoblje i tako je proradio najkraći put iz Koruške prema Jesenicama i Ljubljani kuda će narednih dana danonoćno proticati zaplijenjena ratna tehnika i zarobljenici prema Jesenicama i Ljubljani...
- I pored toga što Britanci od vremena do vremena prave teškoće našim jedinicama, ali istovremeno ponekad izlaze na ruku zahtjevima naših komandi, tako su pored ranije navedenih pružanja pomoći, danas saopćili, da će našim jedinicama predati oko 32 000 zaroljenika. Predaja će se obavljati u Podrošci svakog dana, s tim da će dnevno izručiti 2000 – 3000 zarobljenika. Za ovu svrhu pukovnik Šiljegović je odredio posebnu grupu vojnika iz 3. bataljona...
- Naše jedinice 22. maja napuštaju Korušku. Štab 26. divizije depešom je naredio brigadi da krene u pravcu Tržiča (Monfalcone) i da se smjesti u Kostanjevcu na Krasu. Evakuacija ratnog plijena i prijem zarobljenika obavlja se kao i ranijih dana. Tokom 23, 24 i 25. maja prebacivanje jedinica i ratnog plijena teklo je neprekidno s tim što je u toku 24. i 25. maja u Podroščici 2. četa 2. bataljona obezbjeđivala preuzimanje ratnih zarobljenika od Britanaca. Brigada vrši pripreme za odlazak u sastav svoje divizije a 24. maja u 9,30 sati dobija depešu iz divizije po kojoj brigada privremeno za potrebe primopredaje zaplijenjenog materijala i zarobljenika, ostavlja jedan bataljon u Jesenicama, a s ostalim dijelovima da krene u Kostanjevicu na Krasu...

Milan Rako i Slavko Družijanić, 11 dalmatinska brigada (biokovska) brigada, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1987
.




P.S. Oca premijera Ive Sanadera Antu Sanadera krim policija nije ispitala jer se navodno nalazio u bolnici. On je predložen za svjedoka iz razloga o kojem sam pisao prošle godine:

Odveli su nas u logor u Šant Vid, gdje smo ostali tri, četiri dana. Moram reći da nas nisu vezali. Šant Vid je neko svećeničko sjemenište u blizini Ljubljane. Tu sam našao skoro sve moje ustaše iz Lećevice kao i zapovjednika satnika Mira Markotića, poručnika Antu Granića, poručnika Miju Mišuru i mnoge druge koji su vraćeni s Križnog puta.
Iz moje općine. taj logor iz kojeg su nas vodili željezničkim vagonima u Kočevski rog, preživjeli smo samo ja, Marko Vučica i Ante Sanader, otac bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova. U Šant Vidu sam bio desetak dana.
Tu sam vidio svašta, ljudi su bili tako gladni da su se penjali na stabla i jeli zeleno lišće. Jedan prizor nikada neću zaboraviti: jedan zarobljenik se penje na stablo, a partizan puca u njega i ubiva ga.


Sjećanja Lovre Pisca na Križni put u godišnjaku Provincijalata Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja "Fra Rafo Kalinić", Split, 2002.

- 02:34 - Komentari (18) Isprintaj #

30.08.2007., četvrtak

Boris Pavelić o opstrukciji istrage Levarovog ubojstva

I Boris Pavelić u Novom listu podsjeća na sedmogodišnju opstrukciju istrage ubojstva Milana Levara:

SEDAM GODINA POSLIJE UBOJSTVA HAŠKOG SVJEDOKA DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO NEMA OSUMNJIČENIKA ŠTO KOMPROMITIRA VRH TUŽITELJSTVA

»Slučaj Levar« – samo virtualni sudski proces

Zamjenika glavnoga državnog odvjetnika Dragana Novosela mediji su optužili da je otkrio imena dvojice svjedoka, o čemu je i Vlada zatražila očitovanje DORH-a. No, u godinu dana niti u ovom predmetu ništa se nije dogodilo

ZAGREB – Nije više vijest da ni sedam godina poslije ubojstva nitko nije kažnjen za ubojstvo Milana Levara 28. kolovoza 2000. u Gospiću. Ali jest vijest da ni godinu dana nakon zahtjeva, Državno odvjetništvo nije ispunilo zahtjev Vlade da istraži je li zamjenik Glavnoga državnog odvjetnika Dragan Novosel neovlašteno otkrio imena dva svjedoka iz istrage, potkopavši tako ionako presporu istragu ubojstva Haškog svjedoka. Podsjetimo: Milan Levar, prvi svjedok likvidacija gospićkih Srba, ubijen je 28. kolovoza 2000. u dvorištu majčine kuće, minom podmetnutom pod automobilski kotač, dok je popravljao automobil. Da je mina eksplodirala minutu ranije, poginuo bi i njegov 11-godišnji sin Leon.
Istragu je od samoga početka opstruirao gospićki istražni sudac Pavao Rukavina. Najprije je izjavio da se ne može isključiti mogućnost samoubojstva. Desetak dana kasnije, požalio se da mu policija ne dostavlja podatke, što je odmah demantirala glasnogovornica Ličko-senjske policijske uprave Ivanka Radošević. Policija je saslušala tristotinjak svjedoka, i odavno nije tajna kako je policija uvjerena da zna tko je ubio Levara. Dovoljnih dokaza, međutim, nema. Osumnjičenik, Gospićanin poznat po biznisu s eksplozivom i hobiju da Srbima povratnicima postavlja mine iznenađenja, pao je i na detektoru laži, ali to ne može biti dokaz na sudu. Istraga je tako – premda je policija gotovo sve obavila – vjerojatno zauvijek propala.
Što, očito, sasvim odgovara zamjeniku glavnoga državnog odvjetnika Draganu Novoselu koji je prošle godine optužen da je neovlašteno otkrio imena dvojice svjedoka iz istrage, optužujući ih da su im iskazi kontradiktorni. Novosel je to počinio na bizaran i uvredljiv način za Levarovu udovicu Vesnu: odgovarajući na njezine pritužbe Ministarstvu pravosuđa da je odvjetništvo ne izvještava o slučaju, Novosel je napisao da je o njezinu slučaju izvijestio odvjetnicu Ines Škofač. Ines Škofač, međutim, nije bila odvjetnica Vesne, nego Anke Levar, prve Levarove supruge. Ta Novoselova zamjena identiteta zainteresirala je i vladin Ured za ljudska prava, koji je od državnog odvjetništva preko Ministarstva pravosuđa zatražio raščišćavanje slučaja.
Unatoč našem upitu u kojoj je fazi istraga u slučaju Levarova ubojstva, iz Državnoga odvjetništva jučer nismo dobili odgovor je li odvjetništvo ispitalo moguću Novoselovu ulogu u potkopavanju ionako virtualne istrage. Istodobno, Vesna Levar jučer je našem listu ponovila ono što je već tko zna koliko puta javno kazala: »Kako prije, tako i danas: nitko mi ništa ne govori. Ako se nešto i pokrenulo, ja o tome pojma nemam«. A nije imala što ni saznati.

Predmet »u evidenciji«

»Počinitelj ovog kaznenog djela do sada je nepoznat. Predmet držimo u evidenciji, a djelatnici PU Ličko-senjske i dalje obavljaju krim-obradu radi otkrivanja počinitelja« – to je dio pismene obavijesti koju nam je jučer uputilo Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću. No učinilo je to tek nakon intervencije glasnogovornice DORH-a Martine Mihordin. Najprije su nam, naime, odgovorili da ništa ne mogu reći jer je državni odvjetnik Pavao Rukavina na godišnjem odmoru, a njegov zamjenik nema ovlasti davati informacije. Nakon reakcije Martine Mihordin, međutim, ovlasti su odjednom pribavljene – s očekivanim »rezultatom«.

Boris Pavelić, Novi list, 30.8.2007.

- 11:18 - Komentari (2) Isprintaj #

28.08.2007., utorak

Reprint o tužnoj godišnjici

Danas je sedam godina od ubojstva Milana Levara. Sve ostalo je isto kao u postu koji sam na ovu godišnjicu objavio lani, pa donosim reprint sa znakovitom omaškom.

Na današnji dan prije sedam godina u dvorištu obiteljske kuće ubijen je Milan Levar


Predsjednik Republike Stjepan Mesić smatra da su oni kojima je itekako bilo stalo da Levar ne svjedoči izvršili to ubojstvo, prenijela je Predsjednikov komentar njegova glasnogovornica Vjera Šuman.

O tragičnom događaju u Gospiću oglasio se i Ured za odnose s javnošću hrvatske Vlade. Vlada će tražiti od nadležnih organa, stoji u priopćenju, da energično poduzmu sve potrebne mjere kako bi se što prije pronašli počinitelji tog zločina. Hrvatska Vlada oštro osuđuje taj zločin, kojemu posebnu težinu daje činjenica da se radi o čovjeku koji je javno govorio o ratnim zločinima. Očito je da oni koji su izravno upleteni u ratne zločine, ne prezaju ni od ovakvih zločina, što govori da Hrvatska, kao demokratska i pravna država, mora odlučno i dosljedno ustrajati na rješavanju ratnih zločina i kažnjavanju njihovih počinitelja i pravnoj sigurnosti u zemlji.


Istraga Levarova ubojstva opstruirana je od strane Državnog odvjetništva. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića Dragan Novosel otkrio je identitete svjedoka ispitanih početkom ove godine i načelni sadržaj njihovih svjedočenja bez da je za to očevidno kršenje zakona odgovarao.

Ministarstvo pravosuđa zatražilo je početkom lipnja od Mladena Bajića da ispita odgovornost Dragana Novosela


Video: Pogreb Milana Levara

- 00:01 - Komentari (1) Isprintaj #

24.08.2007., petak

Mario Boras, hercegovački hotelijer osuđen u Federaciji BiH na godinu dana zatvora u Župi Dubrovačkoj ugostio predsjednika Stjepana Mesića i ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka


Ispričavam se redovitim čitateljima 45 lines jer trenutno nisu u prilici vidjeti originalni 45 lines predložak koji se "izgubio" u hakerskom napadu. Na sreću imam ga pohranjenog na kompu, pa ću ga vratiti čim se dizajnerica vrati iz grada.

Dobio sam ovih dana od redovitih čitatelja s Juga zanimljiv mail o sprezi klana Anđelka Leke s državnim vrhom kojega vam podastirem u cijelosti. Uživajte!

Negdje u ljeto 2005. novi ponosni vlasnik hotela Srebreno svečano je otvorio restoran Nacional u prostoru Srebrenoga. No, iako je to bila investicija Anđelka Leke (prva i jedina u nizu obećanih), iako je imao svoj personal (od preuzetih radnika koje je ionako plaćao) Leko je već onda pokazao nevoljkost da se zaista i sam poslovno angažira u Srebrenome – jer je poslovanje u restoranu prepustio poznatom zagrebačkom ugostitelju i stručnjaku za janjce iz „Trnjanke“ Branku Stojanoviću. Ali je zato lancima i kolcima ogradio svaku svoju parcelu, da slučajno ne bi bilo zabuna oko ntoga čije je što, s čime je drastično smanjio broj mogućih parkirnih mjesta, pa je čak i svoga prijatelja i poslovnog partnera Branka Stojanovića onemogućavao u njegovom radu. A na veliki lanac na parkingu objesio je smiješnu tablu „Rezervirano za goste hotela“ što je u pozadini sa spaljenim hotelom Orlando postalo razlogom veselja, novinskih napisa, pa čak i meta širom svijeta čuvenog „Župskog Karnevala“

Prilikom otvaranja restorana Nacional upriličena je velika fešta kojoj su "nazočili" najviši državni gosti, čak Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, i - „Veliki Vladimir“ Beara. Postojala je dosta „kuriozna“ uzbuna otkuda Beara u takvom društvu dok se nije zaključilo da je to najvjerojatnije rezultat prijateljske linije sa Stojanovićevim miljevačkim porijeklom gdje je Veliki Vladimir dugo godina trenirao „Dinaru“.

A domaćini su tim uglednicima su bili ponosni novi vlasnik Hotela Srebreno Anđelko Leko i njegov nećak Mario Boras. Tko je Anđelko Leko znamo dobro, pogotovo u posljednje vrijeme. Ali tko mu je pak sada taj - Mario Boras? Sudeći prema titulama kojima ga je „ujak“ okitio, nećak je direktor „TUH Investa“ (društvo iz Lekinog asortimana), predsjednik Uprave (još uvijek spaljenih) Hotela Srebreno d.d. , i zamjenik predsjednika Uprave Hotela Mlini d.d. (koji su u punoj mada još neobnovljenoj funkciji). Ustvari on je ta Lekina desna i produžena ruka, osoba od njegova najvećeg povjerenja s jedne, ali i najvažnija osoba Župe Dubrovačke s druge strane. Da se doista radi o „iskusnom“ turističkom radniku, hotelijeru i „pretvorbenjaku“ treba samo zaviriti što piše iza ovdje naznačenih linkova na internetu: Nacional, Bljesak.info prvi put, Bljesak.info drugi put i BH Dani.

No pogledajmo što kaže Martina Zeković u Nacionalu od 20.09.2006.:

Ivan Bender, bivši visoki dužnosnik BiH koji je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog pronevjere i zloporabe službenog položaja i ovlasti, pobjegao je iz BiH i skriva se u Hrvatskoj, prenio je u srijedu sarajevski "Dnevni avaz". Kako navodi list, Bender je u Zagreb pobjegao samo dva dana nakon što mu je Vrhovni sud Federacije BiH u srpnju ove godine potvrdio kaznu od četiri i pol godine zatvora jer je kao ravnatelj Zavoda za mirovinsko osiguranje Federacije BiH u svibnju 2001. godine protuzakonito prodao mostarski hotel "Ero" tvrtki "Tuh-Invest", čiji je ravnatelj bio Mario Boras. Zbog ove transakcije koja je obavljena bez suglasnosti tijela MIO, Boras je također osuđen na zatvorsku kaznu od godinu i 11 mjeseci.

Eto, baš čovjek takve karizme bio je domaćinom Predsjedniku i njegovoj sviti na svečanom otvaranju i ručku u srebrenskom restoranu Nacional, tog ljetnog dana u Župi Dubrovačkoj, i to u zgradi koju je svojevremeno bio obnovio Dubrovački ured za prognanike iz međunarodnih donacija (da bi se radnicima beskućnicima Hotela Srebreno mogao osigurati nužni krov nad glavom). Iza svega toga je ostala jedna „dobra“ stvar za Anđelka Leku: Naime, barem nije morao ulagati velike novce u konstruktivnu sanaciju zgrade ( što je možda bilo oid presudne važnosti da se novopečeni župski gazda odluči i za tako malu investiciju).

No , ovdje se logično postavlja pitanje je li Predsjednik države (ili njegov protokol, ili njegovi savjetnici) uopće znao tko ga poziva, kome dolazi u pohode, i s kakvim ljudima će sjediti za stolom? Radi mira u dušama možemo pretpostaviti da nisu znali, budući da je u svijetu demokracije za jednog demokratski izabranog Predsjednika države to neprihvatljivo. Ili u ovoj Hrvatskoj vrijede neki posve drugačiji standardi, neka posve druga pravila ponašanja?

No dobro, ne treba sitničariti! To je bilo već daleke 2005. godine, pa bosanske presude protiv njegovog srebrenskog domaćina još nisu bile punomoćne – takvima su postale tek u rujnu 2006. godine. Kad ne bi stvari išle dalje, pa sad dolazi ono neizbježno ali… Mogu li se sva ova zbunjujuća događanja ipak objasniti činjenicom, da je onaj, koji bi Predsjednika morao savjetovati, pa i upozoravati trebao biti tada već novoimenovani svemoćni šef svih tajnih službi Tomislav Karamarko, koji se ovih dana pojavio u Hotelima Mlini (po drugi put zaredom kao počasni gost Anđelka Leke). Dok se jedni u Župi Dubrovačkoj prema visokom gostu odnose sa strahopoštovanjem, drugi se sprdaju. Za ovu priliku, (ta srce sezone je i hotel je prezauzet - nema mjesta ni za lijek) ispražnjen je „predsjednički apartman“ u hotelu Astarea, ali i još malo dodatnog prostora za sigurnosnu pratnju. Oni sada prekobrojni gosti će morati u neke druge hotele, ali što malo više troškova znači za Leku kad je u pitanju tako uvažen, visoki, značajan i znakoviti gost.

Eh da, ovo zadnje treba naglasiti – znakoviti gost. Naime, dobro dođe Leki u Župi Dubrovačkoj da ugošćavanjem tako viđenoga gosta s posebnim državnim ovlastima u ovakvom trenutku demonstrira „moć“. No, Karamarko bi sam trebao procijeniti da li i koliko mu je pametno da na ovakav način, u ovakvom trenutku i za ovakvo društvo odigrava namijenjenu mu ulogu - „zastrašivanja“ župske javnosti? A i to da mu je opet domaćin gosp. Mario Boras, sada naš već dobro poznati hotelijerski i turistički „stručnjak“ te karizmatični „pretvorbenjak“ s hercegovačkih prostora. Nezastrašeni dio Župljana se tako, s podsmjehom pita kako je moguće da takva osoba (šef svih hrvatskih špijuna), nije informirana o domaćinovim neugodnim BiH repovima? Ili mu možda ipak nije stalo?! No jedno je sigurno – Karamarko će svakako biti jedna od centralnih figura sljedećeg širom svijeta poznatog i priznatog „Župskog karnevala“ – to mu ne fali!

Možda to sve ipak nije nimalo slučajno!? „Gospodar župskih života“ Anđelko Leko ima prilično velikih razloga za zabrinutost jer je svojim mešetarenjem, neaktivnošću i neispunjavanjem ugovorima preuzetih obveza zasluženo počeo izazivati negativne reakcije u prostoru koji ga je svojevremeno bespogovorno prihvatio s punim respektom kao uvaženog hrvatskog hotelijera - za razliku od raznih građevinskih poduzetnika ili automobilskih trkača. A sve to se događa tek nekoliko mjeseci pred izbore, što mu usložnjava probleme. On osjeća da mora napraviti nešto više, pa je normalno da se odlučio na kupovanje duša u onim strukturama vlasti s garantiranim kontinuitetom, u odnosu na eventualni diskontinuitet kojeg bi mogla prouzročiti varljiva izborna situacija krajem studenoga. Tko može biti bolji od samog Predsjednika države, i državnih struktura koje o njemu ovise.

Anđelko Leko nije glup! On također vrlo dobro zna da nije loše imati prijatelja i s onu drugu stranu političke vage, koja bi u studenome možda mogla prevagnuti. Tako je početkom kolovoza u „predsjedničkom apartmanu“ hotela Astarea ugostio (po drugi put) i bivše SDP-ovog „braniteljskog“ ministra Ivicu Pančića, više zapamćenog po „beskompromisnim“ napadima na Kalmetu i Sanadera glede korupcija u cestogradnji. No efekt njegovog boravka Župljane nije bio naročito impresionirao. Hotelskom osoblju je ostao u nelagodnom sjećanju radi skorojevićke „bogataške“ razmaženosti, radi iživljavanja na „room-service“ posluzi, koji su odahnuli u isto alarmantno vrijeme kad većina drugih se zabrinula radi požara: Naime taj arogantni gost je neobjašnjivo nestao u dimu i zbrci nastaloj radi općih napora da se plamenu stihiju zaustavi na hotelskom pragu.

Cijela ova Ostap-Benderovska atmosfera oslikava „velike“ i „male“ igrače hrvatskih tranzicijskih prilika, te pelivane koji akrobatski plešu na tankoj žici s onu i ovu stranu zakona, i umješno koriste prednošću dvojnog državljanstva na granicama između dviju država, dvaju pravnih sustava. Sve njih ujedinjuje „mojsijevsko- benderovski“ ples oko Zlatnog teleta Hrvatskog NEP-a (Nove ekonomske politike) lukavo osmišljene u laboratorijima „rodijačkih“ bratstava. Da gore nabrojeni „biseri“ nažalost nisu usamljene slučajnosti, da nisu izuzeci nego mirišu na pravilo pokazuje sljeeći citat iz BH internet magazina Bljesak.info gdje se lijepo definira situacija:

"Avaz" zaključuje kako je Bender postupio na isti način kao i Ante Jelavić koji je u BiH nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora. Sarajevski list ocjenjuje kako je to što Hrvatska svoje državljane ne izručuje vlastima BiH samo dodatni motiv onima koji planiraju pljačke i kriminal u toj zemlji."

Ovdje je poznat još jedan slučaj dubrovačkog „šefa svih špijuna“ Luburića, koji je imao značajnu ulogu u skandalu Dubrovačke banke (koji je koštao hrvatske porezne obveznike oko pola milijarde eura – tj. otprilike dionicu autoputa Metković-Dubrovnik). Dotični gospodin je bio procesuiran zbog nezakonitog prisluškivanja telefonskih priključaka hrvatskih građana – i kao u Bermudskom trokutu nestao na prostorima „turske Hrvatske“, no samo dok mu nije nastupila zastara. Ali se znalo (kao što se i sada o ovima zna), da unatoč formalnim kaznenim progonima oni se i dalje bezbrižno šeću s obje strane granica, kao u ono staro dobro poznato hajdučko vrijeme Andrijice Šimića. Hrvatska je postala El Dorado, ali talac takve situacije, u kojoj se pravomoćno osuđeni kriminalci slobodno i bezbrižno šeću po ovom uskom prostoru bez ikakvih posljedica. I bezosjećajno se grabe se za sve do čega mogu doći. Jedan od gomile „nezastrašenih“ Župljana „vispreno“ je to prokomentirao:

U vrijeme rata su nam svi naturali da su nas Hercegovci branili i obranili, ali danas vidimo je ta isprazna priča bila u funkciji opravdavanja onog što nam se danas događa - dok smo se mi patili oni su se nagrabili!“

Treba ga shvatiti, da iz župske perspektive, jednog od najrazvijenijih prostora negdašnje prebogate dubrovačke regije, Župa Dubrovačka je danas općina sa statusom „od posebne državne skrbi“, dok se njeni prevrijedni resursi rasplinjavaju u rukama neznalica ili mešetara, bez ikakve odgovornosti prema prostoru u kojeg su se uz pomoć otuđene političke moći naselili. No, jednu stvar ipak ne treba zaboraviti! Kako je uopće moguće da neki pravomoćno osuđeni pojedinci iz BiH bezbrižno žive u Hrvatskoj, a povremeno čak se prošeću do svoje „domaje“ (i obrnuto). Takva praksa dosta dugo traje (npr. samo slučaj Ivice Rajića). Ili još jedan kuriozni slučaj Velimira Solde, dubrovačkog direktora hotela Petka (iz tajkunske obitelji Soldo s tog istog tursko-hrvatskog „Bermudskog trokuta“) koji se unatoč njemačkoj potjernici bezbrižno šetao po obje naše „bermudske“ državice, te postao toliko neoprezan, da se na proputovanju na poklonjenje u Bleiburg odlučio prenoćiti i bio uhićen u trećoj (u Sloveniji koja je sada u Europskoj uniji, gdje sada čeka izručenje).

Naime, svi ti ljudi zaista imaju dvojna državljanstva, pa ih hrvatsko državljanstvo štiti od izručenja drugoj državi, ali - nisu li naši organi u svim ovakvom slučajevima za ista djela dužni takve procesuirati po hrvatskim zakonima. Tko im dakle omogućuje da pravna država ne reagira nego im se osigurava, formalno ili neformalno, imunitet! To je prokomentirao jedan drugi „nezastrašeni“ Župljanin:

Vjerojatno postoji neka vrsta ravnoteže interesa ili straha, ili oboje, svejedno je kako to nazvati.

Da bi bolje objasnio što pod tim misli precizirao je:

Organizirano su međusobno dijelili privilegije i resurse svjesni toga što nam rade, pa sada svako o svakome u dobro čuvanim trezorima i na sigurnim mjestima drže informacije o tome što su nam radili – i tako su ih interesi i strah čvrsto ujedinili!

- 00:22 - Komentari (8) Isprintaj #

20.08.2007., ponedjeljak

Jednoumlje među SDP-ovim pristašama na Pollitici


Za novinske komentatore i urednike političkih rubrika u socijalizmu se govorilo da odlaze po mišljenje u CK-a (Kockicu na Prisavlju). Nešto slično bi se danas moglo reći za pojedine istaknute blogere na Pollitika.com koji formalno ili deklarativno nisu u SDP-u, ali ga svojim pisanjem svojski podržavaju, da idu po mišljenje na Iblerov trg.
Nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika SDP-a nadao sam se da su takva vremena iza nas, da barem u blogerskoj populaciji koja se voli reklamirati aktivno mislećom ne vlada jednoumlje. Izgleda je moja nada bila preuranjena.
Tri su teme o kojima SDP-ove pristaše s Pollitike ne žele raspravljati kritički dok ne čuju jasan stav Zorana Milanovića: predsjednik Stjepan Mesić, gradonačelnik Milan Bandić i dvojac "istinskih branitelja" Kotromanović-Laco.

Višekratno sam na tom proesdepeovsko kolaborativnom blogu upozoravao da se SDP nebi trebao držati predsjednika Stjepana Mesića, posebno nakon što su mu dionice naglo počele padati nakon fijaska sa aferom Zagorec-Perković.

U dnevniku Stjepan Mesić na "seoskom derneku" u Sinju, isprva sam napisao da Mesić nije posjetio SDP-ovce koji su feštali u Tripalovim dvorima, da bih se brzo ispravio jer je Večernji list od glasnogovornice SDP-a Gordane Grbić saznao:

Na feštu je nakratko svratio i predsjednik Mesić. Taj posjet u stranci smatraju dokazom da je odnos Mesića i SDP-a podjednako idiličan kao i odnos s predsjednicima Vlade i Sabora.

Večernji list, 06.08.2007


Željka Antunović i Slavko Linić su otišli korak dalje, pa su za Jutarnji rekli:

Zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović ističe da SDP mora osvojiti birače konkretnim i jasnim programima koje će onda podržati i Mesić.

U SDP-u su, osim toga, uvjereni da je, unatoč uglavnom dobroj kohabitaciji Mesića s premijerom, građanima jasno kako je Mesić ipak “njihov”.

- Građani itekako dobro znaju da je SDP stao iza Mesića u predsjedničkoj kampanji, a da je HDZ imao protukandidata - kaže Slavko Linić...

Jutarnji list, 07.08.2007


A onda u subotu Stjepan Mesić dade interview Miroslavi Rožanković za Vjesnik, pa po meni otkanta SDP-ovo ulizivanje:

• Kako komentirate pokušaje političara iz bivše koalicije da stvore dojam kako ćete im na ovim izborima vratiti dug jer su Vas podržali na predsjedničkim izborima? Jeste li Vi oporbi išta dužni?
- Nisam nikome ništa dužan, oni koji su mene podržali zapravo su podržali moje političke stavove s kojima su i sami suglasni. Nisu oni mene podržali iz čistog altruizma. Zbog toga ja nisam nikome dužan, ali sam dužan hrvatskim građanima da jasno i glasno iznosim svoje stavove, što i činim evo već drugi mandat.
• Evo, i Vaš kratki odlazak na SDP-ovu feštu u Sinju nakon Alke neki iz te stranke već su pokušali protumačiti kao podršku njima prije izbora?
- Bilo je i takvih pokušaja. Zapravo sam bio u posjetu rodnoj kući Mike Tripala kojeg smatram jednom od nezaobilaznih političkih ličnosti koje su sudjelovale u formiranju hrvatskog političkog prostora.
...
Dolazeći sada u Sinj htio sam vidjeti njegovu kuću, a nasuprot nje je i kuća Mikina djeda u čijem dvorištu esdepeovci organiziraju druženje svake godine. Netko je vjerojatno rekao Milanoviću da ću doći do Mikine kuće pa me sačekao i došao pozdraviti. Pozdravio sam i nekolicinu onih koji su stajali u blizini i sve to nije trajalo deset, nego tri, četiri minute. Zašto politizirati moje pozdravljanje s bilo kim? Došao sam u Tripalovu kuću iz HDZ-ovog društva, tamo je bio na primjer i Ljubo Jurčić. Pa neće sad nitko njega prozivati da je izdao SDP i da podržava HDZ.

Vjesnik, 18. kolovoza 2007.


Prenesem taj dio intervjua u novi dnevnik i dodam:

Eto kako je Stjepan Mesić damantirao Gordanu Grbić, Željku Antunović i Slavka Linića, čije smo izjave na ovu temu šire elaborirali u postu Stjepan Mesić na "seoskom derneku" u Sinju
I, hehe, Mesić ne zagovara veliku koaliciju HDZ-SDP, ali bi ju podržao "ako bi se njome mogao postići konsenzus o strateškim ciljevima, a to su ulazak u EU i NATO, povećavanje stope rasta, dolazak kapitala i novih tehnologija, sigurnost za otvaranje novih radnih mjesta i realiziranje Hrvatske kao socijalne države."


Očekivao sam da ću isprovocirati neku kreativnu reakciju proesdepeovskih blogera, a naletio sam na ignoriranje i primjedbu sm-a (jednog od žešćih SDP-ovaca na Pollitici):

Ovakva vrsta postova je svojedobno kritizirana jer osim prenesenog teksta ne nudi ništa za raspravu, znaš ono o tri stavka. Za pokrenuti raspravu bi trebao dati neki svoj stav kako to ostali čine.
Vjerujem da svi pratimo tisak pa su ovakvi postovi bespotrebno dupliranje.

Napisao sm u Ned, 19/08/2007 - 21:45.




Zatim primjetim na temi o HDZ-u i homoseksulacima
:

Gle nekim čudom, ovu temu bodovali odreda SDP-ovci ili njihovi simpatizeri, pa je samo s 70-ak čitanja došla na naslovnicu. I da mi netko kaže da ovo nije prosdpovski kolaborativni blog?!

45 Lines, Pon, 20/08/2007 - 01:29.


Na što će još dva simpatizera SDP-a:


Potjeh:

Koliko ja znam samo tekstovi s dovoljno glasova idu na naslovnicu, kako tvoji tako i bilo čiji. Valjda je u redu kada ti isti kako ih ti prozivaš SDP-ovci boduju tvoje tekstove? Princip ovog bloga je vrlo jednostavan, ako je zanimljivo i dobro za posjetitelje ide naprijed, ako nije nitko ti ne može pomoći:-(

mrak:

nitko ne priječi ne-SDPovcima da dođu i pišu koliko ih volja, kao da sam ja kriv zbog toga :)...


Izbrisao sam dnevnik o Mesićevom otkantavanju SDP-a jer ne želim ulagati nepotrebni trud u nešto što nije konstruktivna rasprava. Ako su njima zanimljive teme samo one u kojima se kritizira HDZ i HNS neka slobodno uživaju u njima. Meni ne predstavlja intelektualni užitak mlatiti po notornome Ivici Kirinu, primitivnom, ali deklariranom (time i poštenom) HDZ-ovcu bijesudrugom ili zadirkivati Dragutina Lesara zbog njegove usamljeničke pozicije u HNS-u.

Zanima li Vas kako se spomenuti SDP-ovi simpatizeri odnose prema Milanu Bandiću svratite na ccn-ov dnevnik Teror na ulicama grada Zagreba
. A što misle o tandemu "istinskih branitelja" Kotromanović-Laco pročitajte ovdje: "S jedne strane treba uzeti u obzir da je Milanović novo lice..."

Ne znam jesu li ovi primjeri reprezentativni za buduće djelovanje SDP-a pod Milanovićem, to je na koncu njihova i njegova stvar, ali ja se vraćam pisanju za čitatelje 45 lines.

- 16:26 - Komentari (18) Isprintaj #

13.08.2007., ponedjeljak

Fiškal Puki treba shvatiti da Gotovina nije svetac


Umirovljenog brigadira HV-a Dragutina Frančiškovića Nacional je 2004. prozvao da je član parapolicijskog tima kojeg je ustrojio bivši ravnatelj policije Ranko Ostojić. U prošlotjednoj kolumni Sada i SDP manipulira Gotovinom vlasnik Nacionala Ivo Pukanić iznova udara po Ranku Ostojiću ponavljajući priču iz 2004. Donosim reagiranje umirovljenog brigadira Dragutina Frančiškovića:

U Nacionalu od 07. 08. 2007. u svom komentaru tjedna, isfrustrirani Puki razmeće se na veliko specijalitetima iz svoje poznate kuhinje podmetanja i laži u čemu je već dobrano poznat "majstor", vrlo uporan i onda kada mu vrijeme i događaji ne idu u prilog.

Ponovo se okomio na Ranka Ostojića i to vrlo prljavo - da je vodio operaciju Gotovine, a ni jednom riječju ne spominje onoga tko je zaista hvatao i uhvatio. Pored Ostojića, smetaju mu SDP i Kotromanović, pa i Milanović, kome prognozira da uz takvu politiku neće daleko dospjeti.

Intrigant Puki ne piše o svom angažmanu oko Gotovine i "čuvenom" intervjuu, kojim je učinio medvjeđu uslugu Gotovini i u sve uvukao i predsjednika Mesića. U aktualnu igru oko Zagorca od strane savjetnika - nadsavjetnika Saše Perkovića uvučen je iznova predsjednik Mesić.

Teško Hrvatskoj dok takvi novinari i obavještajci vode državnu politiku!

Na koncu, i fiškal Puki koji glorificira Gotovinu, trebao bi shvatiti da on nije svetac te da ne može biti izuzetak u odnosu na druge generale.


Dragutin Frančišković
, umirovljeni brigadir HV-a, Zagreb, 12. 07. 2007.

- 12:32 - Komentari (6) Isprintaj #

10.08.2007., petak

Za nepovjerovati - pravomoćno sam sudski pobijedio Marinka Mikulića


Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu Marinka Mikulića na presudu Općinskog suda koji je presudio da sam 2001. dobio nezakoniti otkaz u Fokusu


A evo i nekih pojedinosti iz obrazloženja presude:

Žalba je neosnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika od 2.4.2001. godine o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja na određeno vrijeme zaključenog 2.2.2001. godine zbog osobito teške povrede radne obveze, a to je neizvršavanje radnih zadataka i neredovito dolaženje na posao, te tužitelj traži sudski raskid radnog odnosa i isplatu plaće.

Prvostupanjski sud je usvojio pravilno tužbeni zahtjev jer je utvrdio da ne postoje
zakonski razlozi za izvanredni otkaz, kako je to propisano čl 107. st. I. Zakona o radu
("NN" br.: 38/95, 54/95, 65195,17/01,81101 i 82/01 - dalje: ZR).

Također je utvrdio da je osnovan zahtjev za sudski raskid radnog odnosa sa danom 21.5.2001. godine od kada je tužitelj prema tvrdnji počeo raditi kod novog poslodavca, a kako je to određeno temeljem čl 116 st. 1 ZR.

U ponovno provedenom dokaznom postupku nakon ukidne odluke (list 57 spisa) prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja da li postoje razlozi za izvanredni otkaz, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

Za obrazloženje pobijane djelomične presude prvostupanjski sud je dao jasne i razumljive razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

Bitne povrede ZPP-a na koje ukazuje žalitelj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a prvostupanjski sud nije počinio, te presuda sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama i pravilnu ocjenu provedenih dokaza, pa se kao takova može ispitati.

Na ove bitne povrede ZP-a kao i pravilnu primjenu materijalnog prava pazi ovaj sud i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

U ponovno provedenom postupku prvostupanjski sud je preslušao svjedoke prema uputi ovoga suda i to Ratka Petera i Mladena Maloču.

Na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, postupajući sukladno čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, jer se tužitelju odlukom o otkazu stavlja na teret samo paušalno neredovito dolaženje na posao i neizvršavanje radnih zadataka.

Prema odredbi čl. 79. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, ili zbog druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka
nije moguć nastavak radnog odnosa.

Prema st. 2. istog propisa ugovor se može otkazati u roku 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz.

Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio svoju odluku i naveo da putem preslušanja svjedoka nije utvrdio da je tužitelj neredovito dolazio na posao i da nije izvršavao svoje radne zadatke, kako mu se stavlja na teret u odluci o otkazu. Upravo naknadno preslušani svjedok Mladen Maloča, koji je u sporno vrijeme bio pomoćnik direktora tuženika i glavni urednik lista "Fokus", te nadređeni tužitelju, je jasno iskazao da nije imao primjedbi na rad tužitelja, niti je u vezi toga razgovarao sa tužiteljem.

Prema tome, prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da nisu postojali opravdani razlozi za izvanredni otkaz, pa stoga nije trebao posebno utvrđivati da li je pravodobno donijeta odluka o otkazu, jer je otkaz nezakonit iz razloga suštinske naravi, kako je to utvrđeno.


Obzirom da je potpuno u postupku utvrđeno činjenično stanje, to je prvostupanjski sud osnovano i po ocjeni ovoga suda odbio provesti dokaz suočenjem svjedoka Vanje Sutlića i Marinka Mikulića, na što ukazuje tuženik u postupku i u žalbi, jer su isti jasno iskazivali o bitnim činjenicama, pa bi se postupak na taj način samo nepotrebno odužio.

Na žalbene navode valja odgovoriti da žalitelj daje svoju subjektivnu ocjenu svih provedenih dokaza, što je neodlučno i ne može utjecati na donošenje drugačije odluke.

Radi izloženog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu djelomičnu presudu.



Karmen Strmoli-Jelavić, predsjednica sudskog vijeća, Županijski sud u Zagrebu, 08. svibnja 2007


Sad još moram vidjeti je li sudac Ivica Pezo presudio i koliku mi količinu kunića duguje Marinko Mikulić. Kad sudac odredi iznos štete, presuda će u potpunosti biti pravomoćna, kao i moja satisfakcija spram vlasnika PAN papira, jednog od od tajkuna koji je svoj poslovni uspjeh započeo tako što su mu Gojko Šušak i Hrvoje Šarinić s računa dijaspore u Villachu darovali koji milijunčić dolara.

Više o ovom sudskom sporu:

Kako sam dobio sud s PAN papirom

How I was fired from Fokus

- 15:12 - Komentari (9) Isprintaj #

09.08.2007., četvrtak

Nešto smrdi u "dizanju" narko dilera


Mile Parać optužuje generala Ivana Čermaka i bivšega policajca Zdravka Novaka da su mu ukrali 20 kilograma kokaina



Nisam vidio da je itko do sada reagirao na priču Mile Paraća da on i Mirko Markulin idu utjerati 300.000 dolara od Ivana Čermaka i Zdravka Novaka, koje optužuju da su im ukrali 20 kilograma kokaina. Parać je ispričao da su on i Markulin 1992. finacirali nabavku 25 kilograma kokaina iz Južne Amerike, a da ga njihov prijatelj časnik HV-a Stanislav Dežmalj nije mogao sam preuzeti u Dubrovniku, pa ga je bivši vlasnik diskoteke The Best Mirko Kramarić spojio s generalom Čermakom i policajcem Novakom koji su navodno drogu prebacili u Zagreb, Dežmalju ostavili samo pet kilograma, a ostalo uzeli sebi. Parać je dodao da je Stanislav Dežmalj Brada prodao pet kilograma kokaina u Italiji da bi se kupilo oružje za HV, te da su godinu dana kasnije on i njegov brat Miljenko ubijeni u Paragvaju u namještenoj prometnoj nesreći koju su navodno organizirali hrvatska policija i američka DEA.

Paraća se ranije u tekstovima koji su se bavili kriminalnim lobijima povezanim s Antom Gotovinom također spominjalo kao švercera droge, pa me doista čudi da se nitko nije osvrnuo na ovaj šokantni video
. Zapravo, uopće me ne čudi jer se do sada nitko nije osvrnuo ni na informacije da Reno Sinovčić, Zadranin o kojem je Globus pisao kao o narko bossu, zadnjih mjeseci često boravi u sjedištu SOA-e na Kunišćaku, na povjerljivim čajankama s Tomislavom Karamarkom, ravnateljem tajne službe kojeg podjednako cijene predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader.

Zato mi i najnoviji "policijski uspjeh" hvatanja anonimnih "narko bossova" u Zagrebu koje se povezalo sa 51 kilogramom grčkog kokaina prije nego su uhićeni, smrdi do neba. Ako je policija skupinu već duže vremena nadzirala i ako ih je "dobila" i uz pomoć prikrivenog istražitelja, zašto napokon nisu uhićeni financijeri i organizatori narko posla? Zar vi vjerujete da su ovi uhićeni anonimci radili sami?

- 23:27 - Komentari (4) Isprintaj #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2007 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (17)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (35)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se