28.09.2005., srijeda
Vinko Sindičić vs. Josip Perković
|
Prigodom prošogodišnjeg upoznavanju s Vinkom Sindičićem u kafiću Globus, u Aleji propalih komentatora, najpoznatiji UDB-in agent, na Zapadu prozvan Crveni James Bond kazao mi je da je čuo kako smo Josip Perković i ja izmislili međusobni sukob, te da sam Perkovićev suradnik. Odgovorio sam mu da takve gluposti širi sam Perković i da je to sigurno od njega čuo, jer ako se za ikoga sa stopostotnom sigurnošću može eći da je Perkovićev suradnik onda je to Vinko Sindičić. Na to se Crveni Bond nacerio u svom poznatom stilu i na svaki moj daljnji upit o njegovoj povezanosti s Perkovićem odgovarao je neodređeno vrteći glavom s istim osmijehom, bez riječi. Da sam ja Perkovićev suradnik,te da sam u dogovoru s njim izmislio da mi je tri put pred svjedocima (među inim i Zdravkom Pejićem) prijetio pištoljem da ću bit mrtav ako nastavim negativno pisati o njemu, čuo sam 1999. od krugova bliskih Krunoslavu Mazalinu, šibenskom HSS-ovcu, za koalicjske vlasti pomoćniku ministrice obrane. Kada je Mirko Galić u jesen 1999. postao glavni urednik Globusa iza sebe sam u tom tjedniku imao na desetke istraživačkih tekstova o državnom terorizmu, krimialu i ratnim zločinima kroz koje se provlačilo ime Josipa Perkovića. Galića poznam još s početka devedesetih kada smo oba bili zaposleni u Vjesniku, a njemu tadašnja Uprava Vjesnika prijetila otkazom jer je surađivao sa Slobodnim tjednikom i Nedjeljnom Dalmacijom. Nakon odlične suradnje s Đurđicom Klancir, prethodnom glavnom urednicom Globusa, mislio sam da će suradnja s Galićem, kojeg poznam iz okolnosti kad mu nije išlo glatko, biti bar na prethodnoj razini. Dogodilo se obrnuto. Galić me stavio na led, a nakon niza mojih prosvjeda, ponudio mi da odem u Pariz na dva mjeseca o računu Globusa, pa nek istražim tko je ubio Brunu Bušića. Odmah mi je to bilo čudno, jer bi po logici istraživanja po Parizu, Galić već tada mogao znati više nego što bih ja saznao za dva mjeseca (sve i da znam francuski, i naravno da mi je engleski savršen), jer je baš Mirko Galić, samo par goduina nakon što je Bušić ubijen, poslan u Pariz za Vjesnikova dopisnika. Nisam mu to rekao, ali sam napomenuo da se u Parizu oko Bušića nema što više istraživati, jer kako je par brojeva Globusa ranije u intervjuu Vladi Vurušiću kazao Boris Maruna: Bušićeve ubojice žive u Hrvatskoj. Moj se glavi urednik gospodski naljutio i nastavio me držati na ledu. Onda su moji šibenski prijatelji, ratni suboci Krunoslava Mazalina nagovorili Krunu neka porazgovra sa svojim kumom Mirkom Galićem o mom satusu u Globusu . I nakon ubrzog ručka kumova Mazalina i Galića stgla mi je poruka iz Šibenika da Mirko Galić vjeruje kako sam ja čovjek Josipa Perkovića s kojim sam izmislio sukob. A u službenom očitovanju mojoj odvjetnici Orhideji Martinović zašto Globus više ne treba moje usluge napisao je da će se taj tjednik od sada baviti ozbiljnim novinarstvom. Pustimo mi sad Galića, koji je morao proći stroge Udbine provjere kad je preuzimao dopisništvo u Parizu nakon Bušićevog ubojstva i vratimo se samo na Sindičića i Perkovića. Dakle, prošlog je tjedna Vinko Sindičić na riječkom sudu gdje je tužio svoju bivši ljubavnicu Lovorku Marušić Vilenicu, prvi put priznao da ga je na zadatak u Škotsku poslao Josip Perković, a koji da se obvezao brinuti se o njegovo imovini i obitelji dok se ovaj ne vrati sa zadatka. Sadašnje suđenje u Rijeci već u početku pokazuje da je više od obične imovinske parnice jer se čini da se iza njega kriju priče o vrlo zanimljivim detaljima iz ne tako davne prošlosti, tajne Udbe i koječega drugog. Zbog popucalih veza dio njih sada bi se mogao rasplesti u javnosti. O tom svjedoči činjenica da je za svjedoka na jučerašnjoj raspravi bio pozvan Josip Perković, nekadašnji prvi čovjek tajnih službi u bivšoj državi, koji je unatoč svojoj poziciji preživio promjenu vlasti i ostao na vrlo utjecajnim pozicijama i pri stvaranju hrvatske države, a tek je kasnije umirovljen. Za njega Sindičić tvrdi da je i danas iznimno moćna osoba. Kaže da ga je pozvao jer se radi o imovini koju je on djelom povjerio Josipu Perkoviću, kada je 1988. odlazio u tajnu misiju u Veliku Britaniju, nakon čega je uhićen u Škotskoj i optužen da je osoba koja je pucala i pokušala likvidirati hrvatskog emigranta Nikolu Štedula (što on poriče), a za što je osuđen i izdržao je deset godina zatvora. »Omega« od Staneta Dolanca? Dio imovine za koju se sada sudi (prema Sindičićevim informacijama) Perković je nakon njegova uhićenja i osude u Škotskoj proslijedio na čuvanje Sindičićevoj tadašnjoj intimnoj prijateljici Lovorki Marušić Vilenica. Proizlazi da je na odlasku u Škotsku Sindičić u Zagrebu u službama s kojim je bio blizak ostavio sve osobne predmete koji su otkrivali njegov stvarni identitet, među kojima je bila i njegova famozna torbica, spominjana i u nekim drugim slučajevima. U Škotsku je, naime, putovao s lažnom putovnicom jednog Švicarca. Između ostalog sadržaja torbice spominju dva u javnosti poznata predmeta koji su povezivani s raznim pričama o »crvenom agentu 007«. Jedan predmet je zlatni sat »omega«, a drugi pištolj marke "Smih&Wesson", cobra 45 kratke cijevi Oko Sindičića i njegovih tajnih misija više puta je spominjan sat koji mu je navodno poklonio Stane Dolanc za uspješne misije u inozemstvu. Je li to taj sat možda ćemo saznati na ovom suđenju. Njegov pištolj također je mnogo spominjan u javnosti. Perković nepoznat na Pantovčaku Osim ove imovine Sindičić tvrdi da se radi i o drugoj još mnogo većoj imovini, pa spominje ribarski brod, lokal u Rijeci i druge objekte za koje tvrdi da su mu otuđeni za vrijeme robijanja. Spominje i goleme novčane iznose i tvrdi da su u to upleteni utjecajni ljudi koji su se obvezali da će mu imovinu čuvati, a njegovim padom u zatvor su ga opljačkali. Osim predmeta za koje Sindičić tvrdi da su nakon njegova »pada« u Škotskoj, preko Perkovića, iz vrha tajnih službi predane Lovorki Marušić Vilenica, on od nje traži i povrat automobila »ford sierra« koji je također ostao u Zagrebu. Traži da mu vrati i prikolicu-kafić koju je Sindičić posjedovao, a bila je locirana na plaži riječkog Bivija, gliser s motorom, zlatnu narukvicu, automobil »zastavu 750« i 500.000 kuna. Rasprava jučer nije dugo trajala jer nije došao Josip Perković, za koga se poziv vratio s oznakom da nije poznat na adresi na Pantovčaku. Sindičić tvrdi da je to laž, kaže da sigurno zna da Perković na toj adresi živi i prima poštu, jer mu je neke stvari nedavno i sam slao... Ico Mikuličić, Novi list, 22. rujna 2005. Hrvatska Udba je uvijek nijekala da je poslala Sindičića u Škotsku, prebacujući krivnju na svoje kolege iz Beograda. Božidar Spasić, duogodišnji visoki dužnosnik savezne Udbe, rekao mi je prošle jeseni da su njegovi ljudi bili Arkan, Giška, i ostali beogradski kileri, ali da je Vinko Sindičić uvijek bio i ostao čovjek Josipa Perkovića: - Čoveče, da smo ga mi slali napravili bismo mu više pasoša, pa se bi se morao vraćati s istim, zbog čega su ga Britanci otkrili i uhapsili. Uostalom nama nije odgovarao atentat na Štedula na Britanskom tlu. Britanija je bila saveznik Jugoslavije i Margaret Thatcher je nama iz Beograda j..... m... nakon onog što je Sindičić učinio, a što mu je Perković kazao da uradi. Ja sam se u to vreme bavio mišlju da od HDP-ovaca koji su tada bili jako aktivni, eventualno pretučemo Milana Buškaina u Nemačkoj. Još Vam jednom ponavljam, Sindičić je Perkovićev čovek. Vinko Sindičić nikada nije krio da je okrenut materijalnim interesima sigurno ga sada jako pogađa činjenica da su ga bivši ortaci materijalno ostavili na cjedilu, a da mu je prijatelj Branko Bijelić iz Opatije ubijen lanjske odine, a ubojica još nije pronađen. Evo što je novoga objavljeno na njegovoj internet stranici: DOGOVOR Između gospodina Sindičića i onih koji su u Hrvatskoj sve do 1988. godine pa i poslije imali, a većim djelom imaju i dan danas političku moć, postignut je dogovor, kojim se gospodin Sindičić sa svoje strane obvezuje ispuniti, sukladno planu i dogovoru, državotvornu misiju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ti isti koji su imali političku moć u Hrvatskoj kao što je gore navedeno, kao protuobvezu preuzeli su na sebe da će apsolutno zaštititi integritet: 1. cjelokupne obitelji gospodina Sindičića kako osobne tako i šire. 2. njegove cjelokupne imovine uključujući sva prava koja je on do tada uživao u Hrvatskoj. LOJALNOST Gospodin Sindičić, protivno prihvaćenom mišljenju propagiranim sa strane kraljevčinih otrovnih medija, uključujući i onih kvazi neovisnih ali ipak potpuno podanih kruni, uspješno i u potpunosti završio je državotvornu misiju prema planu i dogovoru. Usprkos enormne i podle izdaje izvršene sa strane njegovih partnera nad gospodinom Sindičićem, on je idealu stvari ostao odan i lojalan u potpunosti sve do dan danas, odlučan u nastojanju kako ispravljanja povjesnih činjenica, tako i u povrat sve svoje imovine uključujući i sva svoja legitimna prava. ZAŠTO SADA Njegovi partneri pogazili su ugovor!!! Istina mora ionako na vidjelo!!! Do uskorog viđenja u Prvom Izdanju!!! Hoće li Josip Perković popustiti i vratiti Sindičićevu imovinu ili će Crveni James Bond otvoriti Perkovićevu kutiju do kraja? |
