online

Zagreb, 13. studenog 2009.

Priopćenje Hrvatskog novinarskog društva

Opozovite smjenu Ane Jelinić

Hrvatsko novinarsko društvo žestoko se protivi odluci glavne urednice Informativnog programa Hrvatske televizije Hloverke Novak Srzić da naprasno – bez ikakvog uobičajenog postupka - smijeni Anu Jelinić, urednicu informativne emisije Dossier.hr-a zbog, kako joj je rekla, „teškog uređivačkog propusta“.

Ana Jelinić je u sklopu informativnog bloka o korupciji u Hrvatskoj u živo intervjuirala politologa Darka Petričića koji je govorio o pojedinim korupcijskim slučajevima koje objavljuje u svojoj novoj knjizi. Pritom se Ana Jelinić oprezno ograđivala od dijela izlaganja Darka Petričića. Novak Srzić je inače prethodno bila vrlo precizno obaviještena o temi i strukturi emisije.

HND smatra da treba poticati ključne društvene teme kao što je tema o korupciji koja izjeda hrvatsko društvo a ne ovako drastično i neargumentirano kažnjavati urednike i novinare koji te teme otvaraju.

Emisije Dossiera.hr inače se redovito mogu naći na HTV-ovom portalu, ali ove posljednje emisije Dossier.hr-a na portalu nema, jer je očito da je njezina snimka cenzurirana.

Tražimo da Ana Jelinić bude vraćena na mjesto urednice Dossier.hr-a. Ova smjena dodatno ruši ionako već teško narušeni ugled javne televizije.

Zdenko Duka, predsjednik

TJEDNI PREGLED IVANE PETROVIĆ

Karamarka i Šimonovića uhvatila je panika
Istraživanje, koje je očito naručio Karamarko, je pokazatelj panike koju je stvorio Polančec

Ivan Šimonović i Tomislav Karamarko (Foto: Pixsell)

Ministri Karamarko i Šimonović u dnevnome tisku tvrde da su oni najpopularniji i najomiljeniji ministri u Vladi! Ljudi, građani Hrvatske jednostavno ne vole HDZ-ove ministre, lakonski zaključuju u novinama. Istraživanje, koje je očito po želji ministra Tomislava Karamarka namješteno i izmišljeno, još je jedan pokazatelj panike koju je u javnome prostoru stvorio bivši ministar gospodarstva Damir Polančec.


>> Karamarko za 'Polančecove reflektore' čuo iz medija

Kad razgovaram s ''običnim'' ljudima, prijateljima, poznanicima, susjedima - dakle ljudima koji politiku na razini dnevnog informiranja konzumiraju površno i usput, jer svoje mišljenje imaju čvrsto formirano, ministri koje najčešće spominju su: Milinović, Šuker i donekle Kalmeta. Što je i logično. Milinović vodi zdravstvo, resor koji je životan i za koji su svi zainteresirani, a Šuker vodi finacije za koje su također itekako zainteresirani. Prema njihovim reakcijama, Milinović im je smiješan, za neke nedefiniran, za neke loš, a za neke dobar skupa sa svojom reformom zdravstva. Šuker uglavnom polovici mojih susjeda i znanaca ide na živce, polovica vjeruje u njegove sposobnosti. Kad su financije u pitanju, najviše vjeruju guverneru Rohatinskom, i svi za njega znaju. Tko je Karamarko, a posebno Šimonović nemaju pojma, ili im treba desetak minuta da se sjete. Ovo moje privatno, ad hoc i ulično-usmeno istraživanje vjerodostojnije je od onoga koje je ministar unutarnjih poslova naručio u novinama u kojima ima utjecaj. Sa sobom je upakirao ministra Šimonovića, koji je pak isto tako u nedavnoj izjavi novinama upakirao njega. I jedan i drugi nisu došli na čelo svojih ministarstava demokratskom voljom, već oktroirano, nakon ubojstva Ivane Hodak. Zanimljivo je da su uz sebe, na listu popularnosti stavili i premijerku. U njezinu stvarnu popularnost ne dvojim, ali se isto tako nadam da je shvatila poruku s naslovnice, koja bi glasila: 'Nek Vam ne pada na pamet nas dirati''. Sve to, ponavljam, dolazi nakon javnih sumnji koje je izrekao Polančec, a koje se tiču zloporabe sustava kaznenog progona u slučaju Podravka.

Sanaderova logika: Sve što pođe po zlu, 'pušit' će ministri

Mislim da je ovako, skrivena iza tzv. ankete, objavljena i naručena poruka krajnje nepristojna. Ministar Karamarko, baš kao i ministar pravosuđa, sastavni su dio Vlade koju je narod odabrao na demokratskim izborima, i ako je više ne poštuje i ako nije ispunila ni minimum danih obećanja, tu će Vladu i njezine ministre kazniti legitimno - na sljedećim parlamentarnim izborima. I nije pristojno izmišljenim istraživanjima podrivati tu istu Vladu koja im je, ponavljam, mimo volje naroda, dala priliku da pokažu što znaju. Točnije, tu priliku dao im je Ivo Sanader vođen logikom 'sve što pođe po zlu, 'pušit' će oni, i briga me, jer nisu moji ljudi'. Premijerka nakon loma poslije Sanadera nije se imala vremena njima baviti, a nakon što sklopi veliku sliku, ona ima mandat i smijeniti ih, kao što ima mandat smijeniti bilo kojeg drugog ministra u Vladi.

>> Polančec pojačava napad na Mesića: Idem do kraja!

Bio lopov ili ne (to neka utvrđuje sud ako je dovoljno nezavisan od politike da to utvrdi, u što čisto sumnjam) Polančec je iznio teoriju koja kaže otprilike sljedeće: Anonimne prijave pisane su stručno i to u posljednjih nekoliko mjeseci. Po njima su odmah i revno rađeni izvidi i na kraju svakoga je bilo pitanje: A gdje je tu Polančec? Kad se vidjelo da ga nema, napisana je sljedeća anonimna prijava o tajnom serveru kojim je uprava Podravke bila tajno povezana s ministrom gospodarstva. Kad se utvrdilo da ni toga servera nema, sve se svelo na reflektore na nogometnom igralištu. Polančec smatra da je time, perfidno i zloporabom kaznenog aparata, pokušan politički udar. Ova njegova teorija ne mora biti istinita, ali je svakako logična. To on sam potvrđuje riječima prema kojima je on bio najlakša meta i najslabija karika za razbucavanje vladajuće koalicije. Nema snažnu stranačku bazu u županiji iz koje dolazi, čuvar je koalicijskog sporazuma i deklarirani prijatelj ključne koalicijske spajalice - Josipa Friščića.

Britanija i sateliti su zaljubljeni u Šimonovića i Karamarka

Zanimljivo je i to koje zemlje podupiru ovakvu borbu protiv korupcije temeljenu na ignoriranju zakona i promociji prijekih sudova. Upravo one koje su nam blokirale poglavlje pravosuđa - Britanija i sateliti. Predstavnici tih zemalja - čula sam nedavno u Bruxellesu - 'zaljubljeni' su u Karamarka i Šimonovića. Riječ je, dakle, o zemljama kojima zbog njihovih interesa i koncepcije širenja Unije odgovara što veći politički kaos u Hrvatskoj. Dijametralno suprotna razmišljanja mogu se čuti od npr. Nijemaca (koji na našu sreću imaju dominantan utjecaj u idućem mandatu Europske komisije op.a.) i Francuza. Oni nisu 'zaljubljeni' u Karamarka i zacijelo ne vjeruju izmišljenom istraživanju objavljenom u utorak.

Polančec je također kazao da je nakon otmice Zagorčeva sina održan sastanak s hrvatskim menadžerima kojima se sugeriralo da ista stvar prijeti njihovoj djeci. Todorić, Šelendić i drugi, među kojima i uhićeni predsjednik Podravkine Uprave, Marinac tada su pristali angažirati privatnu tvrtku ministra unutarnjih poslova da im radi tzv. korporativnu zaštitu. Ministar Karamarko je, prema vlastitim riječima, preuzimajući funkciju izašao iz svog privatnog biznisa. Je li u njemu bio i kao šef obavještajnih službi - ne znamo, ali imamo pravo sumnjati da je u Podravci zapravo obavljan paralelni obavještajni rad. I te sumnje bi trebalo provjeriti.

Policijska uprava zagrebačka je posložena kao da ju je autorizirao organizirani kriminal

I u konačnici, zbog čega je Hrvatska teškom mukom i uz bezbroj paski Bruxellesa 2002. godine reformirala policiju. Policija je reformirana upravo stoga da bi bila depolitizirana. Od 2002. ministar i njegovi državni tajnici su isključivo političke osobe, menadžeri bez ovlasti utjecanja na operativan rad policije ili komentiranja te iste operative. Za operativu je zadužen ravnatelj Policije kao prvi profesionalac sustava. Reforma policije trebala je ne samo na papiru, već i u stvarnosti biti poruka njezine nezavisnosti. Ali to se nije dogodilo. Danas 2009. ministar unutarnjih poslova više od bilo kojeg svojeg prethodnika izravno i javno utječe na operativan rad policije, a njegov državni tajnik šeće po USKOK-u nekoliko trenutaka prije privođenja osumnjičenih u aferi Podravka. Policijska uprava zagrebačka kadrovski je posložena kao da ju je autorizirao sam organizirani kriminal. Zakon se krši pred očima i ušima svih nas i nikome ništa. Vlada ne reagira, ne reagira ni nadležni saborski odbor, ne reagira ni većina novinara. Je li to zato što se cijela ta naša borba protiv korupcije svodi na udaranje po slabijima da bi se zaštitili pravi igrači, oni koje je novac organiziranog kriminala doveo na vlast? I još se k tome smjelo serviraju izmišljena istraživanja o popularnosti, koja u sebi sadrže čak i suptilno, fino skriveno upozorenje premijerki. Ma stvarno sramota!

>> Arhiva kolumni Ivane Petrović

Ivana Petrović, dnevnik.hr, Zagreb, 12.11.2009., 14:5

POZIV



Marijan Hanžeković, jedan od čelnih ljudi Hrvatske odvjetničke komore, pokrenuo je sudski postupak protiv Zlatka Zeljka, predsjednika udruge JURIS PROTECTA, zbog klevete, a glavna rasprava će se održati



u petak, 13.11.2009. u 12.45 sati

pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Ilica 207 (Ilica-Selska), sudnica br. 217/II .





Predmet tužbe je „Izvješće o hrvatskom pravosudju 2004 - 2007.“, objavljeno u travnju 2007., točka 2.2. (Odvjetničke tarife). Kopija izvješća se nalazi u prilogu.



Budući se radi o verbalnom deliktu, čije su žrtve vrlo cesto novinari, pozivamo Vas da nazočite gornjoj raspravi i time date svoj doprinos medijskim slobodama u Hrvatskoj.



JURIS PROTECTA

Z. Zeljko

2. 2. Odvjetničke tarife

Visinu i način obračuna odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj samostalno određuje Hrvatska odvjetnička komora. Odvjetnička komora organizirana je kao interesna zajednica za zaštitu interesa svojih članova. Ona se ni na koji način ne može usporediti s odvjetničkim komorama u demokratskim zemljama, koje su sastavni dio pravosuđa.

Nakon osamostaljenja hrvatske države, koja nije imala demokratsku i pravosudnu tradiciju, tadašnji je režim na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom nastoji uspostaviti totalitarni režim s jednom strankom i jednim vođom, u kojem su ključne pozicije trebale zauzeti 200 obitelji po uzoru na neke države Južne Amerike. Neke od tih 200 obitelji trebale su svakako doći iz redova odvjetnika. Za predsjednika Hrvatske odvjetničke komore izabran je 1992. god. odvjetnik Marijan Hanžeković, sin prvog Tuđmanova ministra financija. Marijan Hanžeković, jedan od vodećih pristaša režima, ostao je na čelu HOK-a do gubitka izbora HDZ-a početkom 2000. god. Tokom 1994. god. Hrvatski je sabor donio jedinstven zakon za europske prilike u kome je dozvolio Hrvatskoj odvjetničkoj komori da samostalno određuje visinu i način obračuna odvjetničkih naknada (tarife), s tim da odluke HOK-a imaju zakonsku snagu. Drugim riječima Hrvatski sabor je prenio zakonodavne ovlasti na jedno interesno (cehovsko) udruženje. Hrvatska odvjetnička komora na čelu s njezinim predsjednikom Marijanom Hanžekovićem zloupotrijebila je ove ovlasti do krajnjih granica, na taj način što je odredila apsolutnu pojedinačnu visinu odvjetničkih tarifa dvostruko većom od naknada njemačkih odvjetnika, a broj obračuna takvih naknada nije ograničila. Pri tome je predviđeno da se obračunava posebna naknada za svaki izlazak na ročište i pisani podnesak sudu, što je u potpunoj suprotnosti sa sustavom obračuna odvjetničkih tarifa u socijalno pravnim državama Europe (na primjer SR Njemačka) i dovodi do direktnog sukoba interesa odvjetnika i njegove stranke. Pored toga tarifni sustav HOK-a predviđa i mogućnost ugovaranja postotka od dosuđenog iznosa, što odvjetnika čini direktno zainteresiranim za ishod sudskog postupka.

Posljedice su takvog tarifnog sustava:

1. Odugovlačenje sudskih postupaka, a time i sukob interesa između odvjetnika i njegove stranke. Odvjetnik ima interes da se održi što više rasprava i preda što više pisanih podnesaka sudu, jer za svaki izlazak na ročište i za svaki pisani podnesak sudu odvjetnik dobiva posebnu naknadu. Stoga je odvjetnik zainteresiran da postupak traje što duže, kako bi mogao obračunati što veće honorare.
2. Enormna, na „zakonu“ zasnovana pljačka hrvatskih građana i pravnih osoba, pri čemu su neki od odvjetnika postali najbogatiji Hrvati. Jedan od njih, najutjecajniji odvjetnik u Hrvatskoj Marijan Hanžeković, zapošljava više od 100 službenika i zastupa mnoge paradržavne organizacije, među njima i Hrvatsku radioteleviziju. Odvjetnik Hanžeković posjeduje između ostalog i kontrolni paket dionica na DINERS-u, najvećoj kartičnoj kući u Hrvatskoj.
3. Masovan odlazak sudaca u odvjetnike i opustošenje sudova zbog nerazmjerno visokih očekivanja zarada u odvjetništvu u odnosu na sudačka primanja. Na sudovima su ostali uglavnom mladi i neiskusni suci i manje kompetentni kadrovi, a zbog nedostatka muškaraca naročito veliki postotak žena je imenovan za suce.
4. Mogućnost dogovora postotka od dosuđenog iznosa vodi nužno do zainteresiranosti odvjetnika za ishod sudskog postupka i time povećana mogućnost utjecaja na suce.



Za usporedbu odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj i SR Njemačkoj naveden je nastavku primjer iz kojeg je vidljiv način obračuna i visina odvjetničkih tarifa u obje zemlje za određenu vrijednost spora:

Vrijednost spora: 600.000,00 EUR

SR Njemačka – iznos tarife: 3.296,00 EUR

Hrvatska – iznos tarife: 6.000,00 EUR

SR Njemačka - broj obračunatih tarifa u pravilu: 3

Hrvatska - broj tarifa u prosjeku: 15

SR NJEMAČKA – ukupan honorar odvjetnika: 9.888,00 EUR (3x3.296)

HRVATSKA ukupan honorar odvjetnika: 90.000,00 EUR (15x6.000)

Iz navedenog primjera proizlazi da odvjetnici u siromašnoj Hrvatskoj (kod vrijednosti spora od 600.000 EUR) zarade 10 puta više u apsolutnom iznosu od svojih kolega u bogatoj SR Njemačkoj, a ako se uzme razlika u prihodima i standardu građana, onda građani i pravne osobe u Hrvatskoj plaćaju 50 puta veće cijene od građana i pravnih osoba u SR Njemačkoj. Komentar je izlišan.

Jedan dio odvjetnika u Hrvatskoj uortačen je u takozvani odvjetnički lobi. Taj lobi je bio, i još je uvijek, usko povezan sa utjecajnim krugovima iz politike od osamostaljenja Republike Hrvatske. Pod izlikom patriotizma ovaj lobi je beskrupulozno slijedio vlastite interese bez obzira na međunarodne standarde i povredu osnovnih ljudskih prava. Beskrupuloznost i zloupotreba monopolističkog položaja odvjetnika u Hrvatskoj dovela je do izrabljivanja građana i pravnih osoba, a da oni pritom svoja prava nisu ostvarivali u razumnom roku. Prosječan građanin u Hrvatskoj nije u stanju potražiti pravnu zaštitu po razumnim cijenama i dobiti je u razumnom roku. U Hrvatskoj je nepoznat pojam socijalno-pravne države, kakav je uobičajen u demokratskom društvu većine zemalja EU-a.

Hrvatska odvjetnička komora nije organ pravosuđa. Ona je više beskrupulozna interesna zajednica odvjetnika s posebnim statusom i posebnim zakonodavnim ovlastima, koja se teško može naći u ma kojoj državi svijeta.

Odvjetnički lobi ima enormni utjecaj na zakonodavstvo u Hrvatskoj. Tako je odvjetnički monopol kroz razne zakonske odredbe osiguran iznad svih granica, a sve na teret prava ostalih građana. Nedozvoljeno davanje pravnih savjeta (nadripisarstvo) uvršteno je kao prijestup u Kazneni zakon i zapriječena je kazna do 1 godine zatvora, što je u suprotnosti je s normama civiliziranog demokratskog svijeta (na primjer u SR Njemačkoj nadripisarstvo je prekršaj i kažnjava se novčanom kaznom). Zakon ne dozvoljava interesnim i profesionalnim udrugama davanje pravnih savjeta svojim članovima. U Zakon o parničnom postupku ugrađena je zabrana zastupanja pravnih osoba bez odvjetnika za sporove veće vrijednosti od 50.000,00 kuna, a ista odredba ne vrijedi za fizičke osobe, što se može tumačiti kao diskriminacija pravnih osoba u odnosu na fizičke. Sve su navedene odredbe isključivo u interesu odvjetnika i uvrštene su u zakone na njihovu intervenciju.

Svi pokušaji ograničavanja utjecaja odvjetničkog lobija su propali, jer njihovi predstavnici sjede u Ministarstvu pravosuđa kao i u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Mnogi odvjetnici imenuju se na određeno vrijeme u Ministarstvo pravosuđa kao vodeći kadar tako da tamo blokiraju sve zakonske prijedloge koji su na ma koji način protivni njihovu interesu. Prije 2 godine formirana je radna grupa sastavljena od sindikata, poslodavaca i predstavnika Hrvatske odvjetničke komore kako bi izradila prijedlog Zakona o odvjetničkim tarifama. Kada su se predstavnici sindikata i poslodavaca dogovorili o bitnim pitanjima, predstavnik HOK-a Marijan Hanžeković uspio je izlobirati čelne ljude Hrvatske udruge poslodavaca, a posljedica toga je bila smjena dotadašnjeg predstavnika HUP-a u radnoj grupi. Novi predstavnik HUP-a je dobio nove instrukcije, koje su bile u suprotnosti s interesima poslodavaca, ali vodstvo HUP-a ih je podržalo i na taj način izdalo interese svojih članova. Istu sudbinu je doživio Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, koji nije u interesu odvjetničkog lobija. Oba prijedloga zakona čekaju u Ministarstvu pravosuđa na bolja vremena, a ta vremena su u Hrvatskoj neizvjesna. Time pravosudni lobi, koji predvodi grupa dobro organiziranih i beskrupuloznih odvjetnika, terorizira cjelokupno stanovništvo Republike Hrvatske. Ovrhe zbog naplate odvjetničkih honorara u milijunskim iznosima hrvatska su svakidašnjica. Mnogi građani su materijalno upropašteni zbog plaćanja odvjetničkih troškova.

Stegovni postupci protiv odvjetnika zbog povrede zakona i strukovnih propisa pokreću se vrlo rijetko. Hrvatska odvjetnička komora osnovala je vlastito osiguravajuće društvo i sama regulira eventualne odštetne zahtjeve fizičkih i pravnih osoba protiv odvjetnika zbog neizvršavanja njihovih obaveza. Odvjetnička komora vrlo rijetko proglašava svoje članove krivim i time u pravilu odbija odštetne zahtjeve, jer bi sama morala nadoknaditi štetu. Takav način nadoknade štete putem vlastitog osiguranja tipičan je primjer sukoba interesa.

Odvjetnička komora nadalje kod upisa u članstvo Komore diskriminira osobe koje nisu provele pripravnički staž u odvjetničkoj kancelariji i traži od njih plaćanje upisnine u visini od 5.000,00 eura, dok ostali nisu dužni platiti upisninu. To je u suprotnosti s principom jednakosti.

Hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje kazneno djelo izdaje stranke (Parteiverrat), tako da odvjetnici vrlo često rade za obadvije stane u postupku, pri čemu zasigurno jednoj od njih ugrožavaju interese.

Ako se uzme o obzir činjenica da odvjetnik zaradi 10.000,00 eura i više za pristup ročištu, koje u prosjeku ne traje duže od pola sata, a sudac mora za to raditi cijelu godinu, teško je zamisliti da će iole kompetentan sudac ostati u svom zanimanju. Lihvarske tarife odvjetnika time razaraju trojako temelje hrvatskog pravosuđa: 1) visoke tarife onemogućavaju ostvarenje pravne zaštite; 2) način obračuna odvjetničkih tarifa uzrokuje sukob interesa odvjetnika i njegove stranke i pridonosi odugovlačenju sudskih postupaka; 3) enormne mogućnosti zarade u odvjetničkom zanimanju obeshrabruju pravnike da se odluče za zanimanje suca, a one koji su se odlučili vrlo često ponuka da ga napuste i odu u odvjetnike. Dakle bez zakonske regulative odvjetničkih tarifa i usklađivanja njihove visine s hrvatskim mogućnostima nema nikakva izgleda da će doći do pomaka u hrvatskom pravosuđu.

Slučaj novinara Željka Peratovića

SLUČAJ NOVINARA ŽELJKA PERATOVIĆA OZBILJNO ŠTETI UGLEDU HRVATSKE U SVIJETU



Uhićenje i pozivanje novinara na obavijesne razgovore u svakoj demokratskoj državi izazivaju posebnu pozornost javnosti i politike. Novinar i bloger Željko Peratović prošao je put od uhićenja i pretresa stana, zaplijene osobnih računala i radnog materijala do nedavnog (ponovnog) pozivanja na obavijesni razgovor u policiju. Nakonon obavljenog obavijesnog razgovora, novinarima je izjavio da će s obitelji biti prisiljen napustiti Hrvatsku.


Podsjećamo, nakon što je uhićen, reagirali su mnogi - od HND-a, Amnesty Internationala, Reportera bez granica do Human Right Watcha.


Nakon što je protiv njega već odbačena kaznena prijava koju je podnio sadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, Peratovića se i dalje poziva na obavijesne razgovore. Ovakvo postupanje s novinarima šteti ugledu Hrvatske u svijetu te odaje dojam da je državni represivni aparat ozbiljno narušio Peratovićeva građanska prava te ga sprječava u normalnom obavljanju njegova novinarskog rada.


Građani Republike Hrvatske imaju pravo na objektivnu i nepristranu informaciju, a pravo javnosti da zna jedno je od bitnih obilježja demokratskog društva. Novinari tu imaju bitnu ulogu, te se stoga ovakva pravosudno-policijska trakavica oko uhićenja i pozivanja na obavijesne razgovore novinara Željka Peratovića, a koja traje već dvije godine, mora napokon okončati.


Pozivamo sve državne organe uključene u slučaj Peratović da se drže svojih zakonskih ovlasti, utvrde pravo činjenično stanje te omoguće novinaru Peratoviću nesmetano obavljanje novinarskog posla.

Inače, ostaje dojam da je ovo više stvar osobnih obračuna nego briga pravne države za poštivanje zakona.



Stožer dr.Tuđmana

Ivo Josipović, predsjednički kandidat SDP u sklopu svoje predsjedničke kampanje danas boravi u lici, Gospiću i Otočcu gdje članovi SDP skupljaju potpise od građana. Ispod suncobrana Pivovare Ličanka po kišnom vremenu na gradskoj tržnici u Gospiću Josipović se družio sa građanima kojih je više od 200 potpisalo za njegovu kandidaturu.

Josipovića je došla podržati i Vesna Levar udovica ubijenog Milana Levara. Uz čašu velebitske pive Josipović je rekao kako je do sada Lika bila na političkim marginama Hrvatske te da će se njegovim dolaskom za predsjednika to promjeniti.


www.slobodnalika.com, 06.11.2009 10:57:20

Lika zaslužuje više

“Nepravedno je da su Lika i Ličani trenutno na marginama gospodarskog i političkog života Hrvatske, a ja to u svom predsjedničkom mandatu želim promijeniti” – rekao je Ivo Josipović nakon susreta s građanima Gospića.

Brojni Gospićani okupili su se i svojim potpisima podržali kandidaturu SDP-ova predsjedničkog kandidata. Među njima bili su i supruga i sin pokojnog Milana Levara.

Pripadnike srpske nacionalne manjine zanimao je Josipovićev stav o ustavnim promjenama kojima treba bolje regulirati način glasanja pripadnika manjina na parlamentarnim izborima. “SDP i ja osobno zalažemo se zato da pripadnici manjina zadrže pravo biranja svojih predstavnika u Sabor, ali da uz to dobiju i opće pravo glasa za stranačke liste koje ničime ne bi bilo uvjetovano” – rekao je Josipović.

Gostujući u programu Radio Gospića Ivo Josipović je pozvao sve Ličane da se pridruže njegovu savezu za pravednu Hrvatsku.


josipovic.net, 06. 11. 2009.

Josipovića podržala i supruga Milana Levara


Potpis podrške Josipovićevoj predsjedničkoj kandidaturi dala je i Vesna Levar, supruga ubijenog Milana Levara.

- Vrijeme za promjene u cijeloj državi i zato sam i podržala Josipovića jer sam uvjerena da je on sposoban na tom planu učiniti najviše - rekla nam je Vesna Levar.

Njezina se situacija u Gospiću, kaže, nije bitnije promijenila osim što ju se sve manje provocirra i vrijeđa. No, istraga o ubojstvu njezina muža i dalje stoji na mrtvoj točki, a čim se spomene ime Milana Levara nailazi se na zid šutnje.

Danijel Tuškan/EPEHA, 06.11.2009. | 11:30