online

nulla dies sine XVL lineae




13.01.2012., petak

Od sada sve na novom site www.45lines.com

Odnedavna je online moj movi site www.45lines.com, koji će objediniti većinu mojih dosadašnjih tekstova objavljenih na razasutim blogovima, a već donosi i nove tekstove koje samo tamo objavljujem. zato vam preporučam da odsada po ove vijesti, ali i arhiv odlazite, na

http://www.45lines.com.net/


- 01:19 - Komentari (3) Isprintaj #

17.05.2010., ponedjeljak

Zahtjev za smjenom Ranka Ostojića s mjesta predsjednika saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost


Proljetos sam imao prepisku sa "svojim" fejsbuk prijateljem, inače predsjednikom saborskog odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, SDP-ovcem Rankom Ostojićem o selektivnom i tendencioznom pristupu odbora kojem je na čelu u slučajevima koji su u njegovoj nadležnosti. Sve je počelo kada sam 27. veljače o.g. poslao poruku preko fejsa na desetak adresa (među inima i na Ostojićevu) da:



Bilo je raznih reakcija, a oglasio se i fejsbuk prijatelj Ranko:

Ranko Ostojić 28. veljača u 13:36

Slažem se da sumnju treba otkloniti...zato i čekamo izvješće...Ako je Vijeće za nacionalnu sigurnost pod presjedanjem Predsjednika RH i premijerke naložilo svim dijelovima sigurnosnog sustava da se spriječi obaviještajno podzemlje da difamirajućim materijalima utječu na izbor čelnog čovjeka države onda ćemo vidjeti da li je pokušaj udara zaustavljen i da li je netko od kandidata povlašten...pa ćemo saznati i kako je moguće da netko bude povlašten što ga je, njega ili više njih, sigurnosni sustav zaštitio od udara kao kandidate za predsjednika, i time zasigurno zaštito i interese nacionalne sigurnosti...

Pozdrav iz Splita.....


Kako se osvrnuo samo na to zašto se Odbor bavi Josipovićevom predstavkom, a prešutio moj slučaj, morao sam reagirati:

Željko Peratović 28. veljača u 20:23

Aha, smrdi već tri godine moja predstavka se kiseli u Odboru za nacionalnu sigurnost, Uredu Predsjednika i Vladi, a ja imam dokaze da je SOA-a pisala po mome blogu da sam ja odgovoran za smrt Milana Levara. To nije zloupotreba službe? To nema veze s nacionalnom sigurnošću? Evo odavde iz Švicarske gdje sam se vratio, poslat ću požurnice novoj premijerki, novom predsjedniku i starom Odboru. Kako je govorio pokojni Levar: Država je nekom mater, a drugome maćeha.


Onda je ipak reagirao i na to:

Ranko Ostojić 28. veljača u 23:46

Treba biti precizan...ja sam na čelu odbora nešto manje od dvije godine...pa bilo dobro ono od prije tri godine dostaviti da se ne kiseli....


Raspravu su pratili mnogi "naši" prijatelji, što iz SDP-a, što iz novinarskih krugova, pa sam precizirao:

Željko Peratović 7. ožujka u 14:19

Ranku Ostojiću sam se obratio predstavkom protiv SOA-e u ožujku 2008. kad je već bio na čelu Odbora za nacionalnu sigurnost. Do danas nisam dobio odgovor njegova odbora, a sad znam i zašto jer u Jutarnjem izražava djelomično zadovoljstvo radom tajnih službi "jer više ne cure afere".
Ja sam objavljivao informacije o nepotizmu i korupciji u SOA-i i zbog toga su agenti SOA-e na mome blogu objavljivali komentare da sam kriv za Levarovu smrt, bio sam uhićen, oduzet mi privatni novinski arhiv i nije vraćen. Protiv mene nema optužnice, ali sam i dalje državni neprijatelj.
Kada se Ranko Ostojić žalio na postupanje POA-e u svom slučaju, njemu bliski novinar objavljivao je službene dokumente POA-e. Isti novinar koruptivno vezan s ministrom policije i danas objavljuje službene državne tajne tajnih službi, svjedočenja zaštićenih svjedoka. Očito Ranko Ostojić na čelu odbora za nacionalnu sigurnost primjenjuje selektivne kriterije. Prešutno, SOA i policija su bile u pravu u mom slučaju jer su zaustavile curenje informacije o svom "nezakonitom djelovanju". A što njemu i Karamarku bliski Gordan Malić i drugi "kolege" rade u interesu je nacionalnih interesa.


Ranko je i dalje bio hladan:

Ranko Ostojić 7. ožujka u 14:46

Nikada nisam utjecao na pravo bilo koga da izrazi svoj stav i mišljenje...bez obzira da li se s istim slažem...u svakom slučaju bez obzira kad je predstavka dostavljena (bez obzira što Željko sada mijenja datum kad je poslana ) pobrinut ću se da utvrdim točno što je bilo, da li je zaprimio odgovor i ostalo...ostalo neću komentirati, a posebno ne vađenje iz konteksta...


Željko Peratović 7. ožujka u 14:55

Poslana je 14. ožujka 2008. kada ste bili na čelu odbora kao i sad. Dostavljena je i uredu predsjednika. Sada ću poslati požurnice premijerki Kosor i predsjedniku Josipoviću. A tajnik vašeg Odbora Tomislav Matijević prijavio me policiji da sam širio državne tajne jer sam 2005. na Odbor mailom poslao POA-in dokument o sebi, a o Prezentaciji Tureka državnom vrhu o Vama i nama. Toliko o tome čemu i kako služe institucije za nadzor tajnih službi, policije, zaštitu ljudskih prava.


I opet će staloženo predsjednik Odbora:

Ranko Ostojić 8. ožujka u 0:37

Već sam rekao...bez obzira što Željko mijenja datume kad je nešto dosatavio Odboru bit će provjereno i dostavljen odgovor....i to važi za svakog ... na svaku predstavku svaki građanin RH ima pravo na odgovor...ponavljam insinuacije i pokušaji da se vadi iz konteksta neće na to utjecati...


Onda je išla slijedeća prepiska:

Željko Peratović 8. ožujka u 0:58

Dobro, šjor Ranko, što ste se uhvatili toga da sam prvo rekao pred tri godine. Uhićen sam u listopadu 2007. A kasnije su mi se događale i "gluposti". Kao što znate, ministrove tužbe i sudski procesi, evo baš 02. 03. imam istražne radnje za povredu tajnosti postupka, pa postupanje policije po anonimnoj prijavi da sam zlostavljač svog djeteta, zbog čega je supruga odlučila da napustimo zemlju. Zbog svega toga učinilo mi se da je prošlo mnogo više vremena od stvarnog datuma kad sam dostavio Predstavku. Stvarno, osobno nemam ništa protiv vas, niti me zanimaju odnosi u SDP-u. Jednostavno se apsolutno osjećam nezaštićen kao građanin ove zemlje od samovolje pojedinih represivnih čelnika, a povrijedio me taj vaš intervju iz navedenih razloga. Negdje sam čitao da vas predsjednik Sabora ne obavještava o rješenjima Vijeća za civilni nadzor. Pisat ću i njemu. Imam rješenje Vijeća u kom se kaže da što se tiče njihovih nadležnosti, nije bilo povrede mojih prava od strane SOA-e. Odbor ima širu nadležnost, a koliko se sjećamo iz parlamentarne istrage iz 2005 gdje smo obojica bili akteri, tada je formirana zajednička komisija Odbora i Vijeća, što sam ja u svojoj predstavci iz ožujka 2008. i zatražio. Original na hrvatskom je urudžbiran u Saboru.

I ja bih bio sretan da sud prihvati optužnicu protiv mene za širenje lažnih vijesti i uznemiravanje javnosti jer bih tada bio u prilici dokazati svoje tvrdnje da je sadašnji ministar unutarnjih poslova opstruirao kriminalistička istraživanja, predistražene radnje o ubojstvu Milana Levara. Imam svjedoke, znam gdje su dokumenti, kao optuženik imam pravo tražiti da se uvedu u spis, da se skine oznaka tajnosti. Ne bojim se ja suda. Mene i moju familiju uništava zloupotreba sustava, a mislim da vaš odbor ima u mandatu i sprječavanje takvih stvari, ne samo otrkivanje obavještajnog podzemlja, koje ni ne postoji jer je to kovanica Josipa Perkovića koju je on smislio za javna prepucavanja sa svojim bivšim suradnicima. No to sad nije tema.
Stojte mi zdravo!
...

Ranko Ostojić 8. ožujka u 15:16

Ja ću u svakom slučaju kako sam i rekao dostaviti odgovore...a moram reći da mi je napokon dostavljeno izvješće Vijeća za građanski nadzor tako da će i javnost napokon saznati za ono što su radili...

...

Željko Peratović 8. ožujka u 16:34

@Ranko, drago mi je to čuti ;)
Oprostite na ovakvom lobiranju, ali pokazali ste da se i s tim znate nositi. Svaka čast.
I srdačan pozdrav iz Urdorfa!

...

Ranko Ostojić 26. ožujka u 22:14

Dva puta poslan odgovor Odbora....vraćen kao neuručen...pozdrav

...

Željko Peratović 26. ožujka u 22:41

na koju adresu? III Pile 25. Pa ja sam ga slao s adrese Zvonigradska 33. Mogu li ja to doć osobno podići u Sabor? Još sam do petka u Hrvatskoj, a u utorak imam sjednicu SO HND-a, pa ću biti u gradu. Ili kako? U svakom slučaju, hvala na ovoj obavijesti! Pozdrav!

...

Ranko Ostojić 26. ožujka u 23:25

Ja sam poslao odgovor i tebi iako ga je tražio HND...nije problem pokupiti u Saboru....broj ......... gospođa Katica je tajnica, a Davorin Kajfeš je tajnik odbora....

Željko Peratović 26. ožujka u 23:39

Pa, sad sam malo zbunjen. HND je podržao moju predstavku. Nitko mi nije rekao da su oni tražili odgovor. Odgovor sam tražio ja. A iz HND-a mi nitko nije ni rekao da je dobio ikakav odgovor i da su ga uopće tražili. Probat ću ja to malo istražiti. Ionako mi je zabranjeno pisati o istražnim radnjama koje DORH i Županijski sud krivo tumačeći zakone tretiraju kao istrage, pa se mogu, dok sam u zgb, pozabaviti ovim. TNX. Sretno!


I onda je sredinom travnja odem do Sabora, potražim gospođu Katicu i tajnika Kajfeša pozvavši se na pprepisku s predsjednikom Odbora. I umjesto da mi uruče odgovor Odbora iz svibnja 2008, a koji su dvaput slali na krivu adresu, tajnik Kajfeš, (u međuvremenu se bivši tajnik Tomislav Matijević valjda zaposlio u MUP-u, SOA-i, Soboli d. o. o. ili Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost) mi dade papir koji je Ranko Ostojić napisao i potpisao za vrijeme fejsbuk prepiske samnom.

HRVATSKI SABOR
ODBOR ZA UNUTARNJU POLITIKU
I NACIONALNU SIGURNOST
KLASA: POV.050-01/09-08/05
URBROJ: 6521-4-10-12
Zagreb, 8. ožujka 201O.
ŽELJKO PERATOVIĆ
III Pile 25
10000 ZAGREB

Predmet: Željko Peratović, Zagreb

Poštovani,
povodom predstavke Hrvatskog novinarskog društva, Odbor je zatražio od Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija provođenje nadzora nad radom SOA-e, a vezano uz eventualno kršenje Ustavom zajamčenih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Vijeće je provelo nadzor i o istom Vas j HND izvijestilo dopisom klasa VT-050-01/08-33/04, Ur broj 6521-4-1-08-3, od 7 svibnja 2008. godine, stoga nije bilo potrebe da Vas o istom izvještava i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Povodom istog zatraženo je i očitovanje SOA-e, a iz njihovog odgovora također proizlazi da u Vašem slučaju nije bilo nezaokonitog nezakonitog postupanja.

Osim toga, Odbor je zatražio i očitovanje MUP-a, a vezano uz navode u predstavci prema kojima su postupcima policije ograničena, zajamčena ljudska prava i temeljne slobode.

Iz odgovora Ministarstva unutarnjih poslova razvidno je da je Ministarstvo provodilo radnje po nalogu Istražnog centra županijskog suda u Zagrebu, da su privremeno oduzeti predmeti na kojima su bili pohranjeni podaci u digitalnom obliku, da je izdat nalog za brisanje klasificiranih podataka sa bloga, kao i da su pretragom privremeno oduzetih predmeta nađeni
klasificirani dokumenti POA-e i MORH-a, te da ste odbili potpisati zapisnik o pretrazi. Dana 3. siječnja svi privremeno oduzeti predmeti izuzev predmeta na kojima su nađeni spomi dokumenti su Vam vraćeni, a o čemu ste po navodima MUP-a potpisali i potvrdu u kojoj je jasno navedeno da su svi predmeti uključujući i digitalni fotoaparat sa memorijskom karticom vraćeni u ispravnom stanju. Iz očitovanja MUP-a proizlazi da su sve radnje MUP-a provedene sukladno odredbama Zakona o kazneflom postupku j nalozima Županijskog suda u Zagrebu, kao i da je svim radnjama prisustvovao Vaš branitelj.

Obzirom da nam se obratilo Hrvatsko novinarsko društvo, a ne Vi informacije o postupanju MUP-a, zbog zaštite osobnih podataka nismo mogli dostaviti podnosiocu predstavke, a Vi sve do sada isto niste zatražili, a osim toga o svemu ste i bili informirani u okviru kaznenog postupka u kojem ste imali i branitelja.

S poštovanjem,

PREDSJEDNIK ODBORA
Ranko Ostojić


Kao što primjećujete, i na tom papiru stoji kriva adresa. Dakle, bez obzira što sam u Predstavci poslanoj Odboru i urudžbiranoj u Saboru 14. ožujka 2008. naveo aktualnu zagrebačku adresu, bez obzira što sam ju ponavljao u prepisci s Rankom Ostojićem na fejsu, on iznova krivo adresira. Pa da nisam našao mogućnosti i vremena sam doći u Sabor ni gornji sramotan odgovor ne bih vidio. "Učinija je tovara od mene", rekli bi u Rankovu kraju.

Za sada samo nekoliko argumenata kojima dokazujem njegovu manipulaciju, a ostalo ću opisati i priložiti nadležnim institucijama i tijelima od kojih ću tražiti smjenu Ranka Ostojića s mjesta predsjednika Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost jer protuzakonito obavlja posao za koji ga plaćaju porezni obveznici RH.

Zatražio sam danas od tajništva HND-a da mi dostave kopiju Predstavke koju su oni prema tvrdnji Ranka Ostojića poslali Odboru vezano za moj slučaj. Dobio sam odgovor da za sada takvo što ne mogu pronaći, da su našli samo priopćenje o podršci mojoj Predstavci Odboru, a koje je između ostalog bilo proslijeđeno i na adrese Vlade, Ureda Predsjednika, Sabora, Rankova odbora. Ako u HND-u pronađu Predstavku o kojoj Ostojić piše, ili ako ju pronađu u tajništvu njegova odbora, svaki dan ću na statusu na fejsu pisati da sam idiot, kreten, budala, da je Ranko Ostojić "najpošteniji čovik na svitu". A do tada tvrdim da isti laže i HND-ovo priopćenje podmeće pod Predstavku.
Ako HND-ova Predstavka bude pronađena, neka me Ranko slobodno i tuži za klevetu!

A drugu laž da ja Odboru nisam poslao Predstavku, već sam demantirao nekoliko puta linkajući na nju, a sad ću ju i prenijeti u cijelosti, a na linku se može vidjeti da je u Saboru i zaprimljena:


Hrvatski sabor
Trg. sv. Marka 6
10 000 Zagreb

Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija
Mile Ćulumović, predsjednik

Saborski odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost
Ranko Ostojić, predsjednik

predmet:
PREDSTAVKA GRAĐANA NA POSTUPANJE SOA-e

Poštovani,
ovime vam se, ja Željko Peratović, slobodni novinar i bloger iz Zagreba, obraćam da sukladno svojim zakonskim obavezama poduzmete nužne korake u zaštiti mojih temeljnih ljudskih i profesionalnih
prava i sloboda, napose iz članka 38. Ustava RH, za koje su Vijeće i Odbor 2005-e, a nakon provedene parlamentarne istrage zajednički ustvrdili da "postoji osnovana sumnja da su prekršena od strane
POA-e", i koja se sustavno krše do danas od strane POA-ine pravne sljednice SOA-e.
Naime, kako vam je vjerojatno poznato iz medija, 17. listopada 2007. djelatnici krim policije PU Zagrebačke izvršili su pretragu stana moje malodobne kćeri u kojem stanujem i uhitili me pod sumnjom da prenosim (objavljujem) državne i vojne tajne.
Pored toga što se iz DORH-a neslužbeno tvrdilo da je moje uhićenje rezultat "gluposti u policiji", a predsjednik Stjepan Mesić izjavio da moj slučaj vodi policija, pa se on o tome ne želi očitovati jer da
nema ingerencija nad policijom, od početka sam tvrdio da je zastrašivanje kojemu smo i danas izloženi ja i moja obitelj, inicirala, nadzire ga i većim dijelom provodi, SOA-a.
Osim indicija i informacija koje su mi osobno stigle kao potvrda gornjeg vjerovanja, prošloga je tjedna na internet adresama: http://cnn.blog.hr/2008/03/1624367674/soa-zeljko-peratovic-drzavni-je-neprijatelj-broj-jedan.html i http://pollitika.com/soa-zeljko-peratovic-drzavni-je-neprijatelj-broj-jedan/, objavljen tekst s pripadajućim dokumentima SOA-e, koji, ako su autentični, materijalno
potvrđuju sumnje koje sam iznosio o ulozi SOA-e u kršenju mojih ljudskih i profesionalnih prava i sloboda.
Stoga od naslovnih Vijeća i Odbora tražim da osnuju zajedničku komisiju koja će provjeriti autentičnost dokumenata objavljenih na gore navedenim blog adresama, točnije lociranim na sljedećim hosting adresama : http://img410.imageshack.us/i/str1kz9.gif/ ,
http://img151.imageshack.us/i/str2am3.gif/ i
http://www.divshare.com/download/3945111-7c5 i ustanovi je Ii SOA kršila moja, ali i prava i slobode drugih "sumnjivih građana" za koje se navodi da komentiraju na 45 lines: Željka Bagića, Romana Bolkovića i Vjekoslava Brajovića te shodno tome zatražiti odgovornost (uključivo kaznenu)
nadležnih, ili su moji prigovori neosnovani.

Objavljeni dokumenti ukazuju na višestruko i viševrsno kršenje zakona od strane SOA-e.
Osim što me se sumnjiči za prenošenje već objavljenih državnih i vojnih tajni, a što je presedan, ali i nonsens u dosadašnjoj represivnoj praksi mlade hrvatske države, inkriminira me se i "ugrožavanjem sigurnosti djelatnika SOA-e objavljivanjem njihovih imena i radnih pozicija", a što je, pak, ništa drugo doli sumnja kojom se želi skrenuti pozornost sa činjenice da sam identitete djelatnika SOA-e isključivo spominjao u kontekstu napisa o nepotizmu i korupciji prilikom reorganizacije sigurnosno-obavještajnog sustava, odnosno kadrovske politike ravnatelja SOA-eTomislava Karamarka. To je i
jedan od osobnih motiva ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka zbog kojih inzistira na kršenju zakona i povredi mojih prava i sloboda .
Iz dokumenta pod naslovom ,,Analiza pozadine napisa/komentara na blagu 45 lines" razvidno je da me je SOA-a u svojim "intervencijama na blogu" nastavila klevetati, pa i sumnjičiti da sam doprinio ubojstvu Milana Levara, svjedoka ratnih zločina u Gospiću . Višekratno sam pisao i izjavljivao da je sadašnji ravnatelj SOA-e, a u vrijeme i nakon ubojstva Milana Levara, predstojnik UNS-a,Tomislav Karamarko, sudjelovao u opstrukciji predistražnih radnji vezano za spomenuto ubojstvo te "intervenciju SOA-e" na mome blogu kako sam ja "sumnjivim osobama odavao kretanje Milana Levara", držim kao izravni pritisak SOA-e na mene kao mogućeg svjedoka istrage o ubojstvu Milana
Levara
da zašutim.

Usporedbu navodnog dokumenta SOA-e i "intervencije SOA-e" na 45 lines možete pogledati na web adresi : http://peratovic.blog.hr/2008/03/1624374633/koga-bloga-soa.html .

Da je SOA-a nezakonito bila uključena u postupanje redarstvenih vlasti u mome slučaju imam posrednih saznanja. Prema nekim izvorima bliskim SOA-e, za operaciju ,,45 lines" od ravnatelja
Tomislava Karamarka osobno je zadužen šef njegova kabineta Tomislav Milčić, koji je navodno bio
uključen u nezakonitu pretragu mojih osobnih stvari, pri čemu mi je uništena memorijska kartica na digitalnom foto uređaju na kojoj se nalazio dio interview-a sa bivšim agentom jugoslavenske tajne službe SlD Josipom Majerskim (vidi http://peratovlc.blog.hr/2008/01/1623938621/lpak-me-policijanaIIutila-obracam-se-hhou.htmI).
Prema mojim izvorima Tomislav Milčić nema zadovoljavajuću stručnu spremu za radno mjesto na
koje ga je postavio ravnatelj SOA-eTomislav Karamarko. Prema javno dostupnim informacijama
njemačko pravosuđe je svojedobno izrazilo negodovanje da je djelatnik SOA-e Tomislav Milčić sudjelovao u nesuradnji hrvatskih vlasti vezano za međunarodnu pravnu pomoć u slučaju suđenja
Krunoslavu Pratesu za pomaganje u ubojstvu emigranta Stjepana Đurekovića. Ovih dana je jedan od
njemačkih sudaca izjavio da će prijaviti RH nadležnim EU institucijama zbog navedene nesuradnje.

Dakle, i iz primjera šefa kabineta SOA-e razvidno je, ne samo da su neosnovane tvrdnje SOA-eda su moji napisi usmjereni protiv nacionalnog interesa - ulaska Hrvatske u euroatlantske integracije, nego da je upravo djelovanje SOA-e usmjereno protiv ulaska Hrvatske u euroatlantske integracije.
Postoji osnovana sumnja i da su u mome slučaju iz SOA-e nezakonito curili podaci u medije za što molim pogledati tekstove u Slobodnoj Dalmaciji
i Nacionalu

Molim naslove da što žurnije provedu parlamentarnu istragu povodom ove predstavke jer su mi zbog nezakonitog djelovanja SOA-e, osim spomenutih prava i sloboda iz lanka 38. Ustava RH uskraćeni i pravo na rad, a bojim se i za fizičku egzistenciju svoje obitelji i sebe u Hrvatskoj.
Za moguće svjedoke predlažem saslušati:
1. Željko Peratović
2. Tomislav Karamarko
3. Josip Bu ljević
4. Tomislav Milčić
5. Romano Bolković
6. Željko Bagić
7. Vjekoslav Brajović
8. Jasna Babić
9. Berislav Jelinić

Zbog višestrukog sukoba interesa, kojega sam spreman pojasniti prilikom parlamentarnog saslušanja, predlažem da onemogućite bilo kakav doticaj s informacijama o ovoj predstavci tajniku Odbora, gospodinu Tomislavu Matijeviću.

Srdačan pozdrav,
slobodni novinar i bloger
Željko Peratović
Zvonigradska 33
10 000 Zagreb

U Zagrebu, 14. ožujka 2008

Napomena :
S ovim sam upoznao Ured Predsjednika RH, Vladu RH, HHO i HND


Naravno da ću s manipulacijama i lažima predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost upoznati zainteresirane međunarodne institucije i nevladine udruge. A šjor Ranko me slobodno može maknuti s liste fejs frendova ili će me ipak ostaviti da škicne pišem li što zanimljivo od interesa zaštite nacionalne sigurnosti.

- 17:40 - Komentari (0) Isprintaj #

29.05.2008., četvrtak

45 lines i u godišnjem izvještaju Amnesty Internationala


In October, Željko Peratović, a freelance journalist who had reported extensively on war crimes in Croatia, was detained on suspicion of having revealed state secrets on his internet blog, reportedly in connection with information he published on alleged war crimes committed in the Gospić area. He was released on the following day after having been questioned by police.


Amnesty International Report 2008, The state of the world's human rights, Croatia




S Irene Zubaida Khan, glavnom tajnicom AI-a razgovarao sam pola sata u zagrebačkom hotelu Dubrovnik u travnju ove godine. Pred vratima su nestrpljivo čekali kolegice novinarke i novinari koji su ju htjeli intervjuirati. Dok su se oni pitali tko to ima privilegiju sam toliko dugo "intervjuirati" Irene (Denis Kuljiš i Gordan Malić su bili u šoku ušavši u njen zakupljeni ured zatekavši mene tako da su samo samo smeteno gledali u pod), glavna tajnica je intervjuirala mene, pa me između ostaloga pitala što da poruči čelnicima EU, s kojima se uskoro trebala sastati, o odnosu medija i pravosuđa po pitanju procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj. Dobila je oštar odgovor i uvjeren sam da ga je prenijela onako kako ga je čula i razumjela. A da su mediji postali tek puki servis pravosuđa, a ne više oni koji će podsticati na procesuiranje ratnih zločina (kao dijelom devedesetih) i nadgledati radi li se to pošteno (kao početkom dvijetisućitih) dokazuju i šture informacije o boravku glavne tajnice AI-a u Hrvatskoj, gotovo prešućen njen sastanak s čelnicima EU po pitanju Hrvatske te rijetke vijesti o godišnjem izvještaju AI-a.

I tisućiti put ću ponoviti: Za Tuđmana je bilo bolje!
Uostalom, Levara su ubili nakon Tuđmanove smrti da se do dana današnjeg istraga o tom atentatu, zbog osptrukcije DORH-a i SOA-e, a poduprto tko zna iz kojih političkih centara, nije pomakla s mrtve točke.
Tek su u smrtnoj opasnosti svi oni koji nešto znaju o tome: tko je, kako i zašto ubio Levara, a što država ne bi željela da se ikad sazna.



- 14:03 - Komentari (23) Isprintaj #

25.05.2008., nedjelja

Riječko suđenje za klevetu - anatomija metastazirane koruptokracije


Da ponovim:

Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s njegovom borbom s lokalnim moćnicima.


A evo i tužbe iz 2005. po kojoj se tek sad počelo suditi:

Neuenhof, 27. svibnja 2005.

OPĆINSKI SUD U RIJECI

3X

PRIVATNA TUŽBA

radi kaznenog djela iz članka 200/2 KZ RH

Privatni tužitelj: Radovan Smokvina iz Ičića, Poljanska cesta kbr. 48 po zanimanju dipl. ing elektrotehnike
Protiv okrivljenika Ivice Čavara iz Rijeke, ul Bože Milanovića 31 po zanimanju vozač.

da je:

okrivljenik Ivica Čavar, koji je na Trgovačkom sudu u Rijeci na rodičištu vjerovnika poduzeća Automotor d.d. u stečaju održanom 24. svibnja 2005. godine pred više osoba davao izjave na način prikazujući privatnog tužitelja Radovana Smokvinu kao kriminalca koji je počinio niz kriminalnih radnji. Okrivljenik je nekoliko puta ponovio/ upotrebljavao iste riječi koje su već više puta još prije sedam godina objavljivane u člancima u Novom listu i u tjedniku Areni.

Treba napomenuti da je protiv okrivljenika Ivice Čavara već bila podnesena privatna tužba na
Općinskom sudu u Rijeci u veljači 1999. godine za potpuno identična kaznena djela koja se vodila pod Posl. Br. K-109/99. Presudom (donesenom samo radi pritiska tužitelja i dopisom VSRH radi zastare) od 6 rujna 2002. Ivica Čavar je osuđen na 30 dana zatvora i uvjetne
osude od jedne godine ako u tom roku opet počini novo kazneno djelo.
Upravo opet na dan 24. svibnja 2005. i to upravo u sudnici Trgovačkog suda u Rijeci proširila se inkriminalna zona okrivljenika, da sada umjesto tiska upotrijebi javnu ustanovu poput sudnice Trgovačkog suda u Rijeci putem kojeg je uvreda i kleveta opet postala pristupadna većem broju ljudi.
Okrivljenik lvica Čavar je u sudnici nekoliko puta ponavljao sljedeće: "Vi ste (pokazujući na tužitelja Radovana Smokvinu) jedini odgovomim za tešku situaciju u Automotoru i za razna kriminalna djelu: "Ja (Ivica Čavar) sam duboko unutra u počinjenom kriminalu od strane
Radovana Smokvine ; "Vi niste ništa platilil)"; "Vi ste samo činili kriminalna djela"; Automotor je imao 140 djelatnika koji su ostali zbog vas bez posla.; "Ja sam čitavo vrijeme kontrolirao rad stečajnih upravitelja i oni su radili kako treba i otkrili su čitav vaš kriminal"...

Te ovim navodima neistinito iznio i prenio u javnost činjenice o navodnim kriminalnim radnjama i time kaznenim djelima privatnog tužitelja Radovana Smokvine, pa se time ponovo insinuira i njegova isključiva odgovomost o rasprodaji neketnina koje Radovan Smokvina nije nikada platio i da uopie nije ništa platio.

Treba napomenuti da je tužitelj Radovan Smokvina uložio u poduzede Automotor d.d. preko dva milijuna DEM i da ima status oštećenika.

Treba napomenuti i otežavajuću okolnost da je okrivljenik lvica Čavar bio već osuden za potpuno istu klevetu na Općinskom sudu u Rijeci Posl. Br. K-109199, dakle ponavlja se kazneno djelo te je ovo drugi kazneni postupak za isto nedjelo, jer isti čine uvijek isto. To ima i dodatnu kaznenu težinu.

Isključiva odgovornost i velika zasluga za stečaj poduzeća Automotor d.d. pripada upravo okrivljeniku Ivici Čavaru kojeg je na mjesto direktora Automotora d.d postavila tadašnja
kriminalno-zločinačka organizacija Grada Bakara (Josip Rechner kao direktor Industrijske Zone d.o.o. i grdaonačelnik Grada Bakar Marijan Los) u dosluhu i suradnji s HFP-u podružnica Rijeka gospodinom Franjom Švobom. Okrivljenik Ivica Čavar je postavljen za direktora poduzeća Atutomotor d.d. što je bilo
unaprijed dogovoreno od gore navedenih osoba i lvice Čavara i to zato da:

1. potpiše štetan kupoprodajni ugovor izmedu Industrijske Zone i Automotora d.d.za
zemljišta u vlasništvu poduzeća Automotor d.d. u Industrijskoj Zoni na Kukuljanovu (to zemljište je najvrjednija nekretnina poduzeća Automotor)
2. da upravo on dovede poduzeće Automotor d.d. u stečaj. Taj štetan (ujedno i ništavan) kupoprodajni ugovor je navodno realiziran tek u 2004. godini, a realizirao ga je trenutni stečajni upravitelj Benjamin Bartolić.
Dakle, okrivljenik je na temelju samo njemu poznatih doktrirnih postavki iznio, nešto neistinito, za drugog pronio i to upravo u javnoj instituciji poput Trgovačkog suda i to učinio pristupačno većem broju osoba, što škodi časti i ugledu tužitelja, i time počinio kazneno djelo
protiv časti i ugleda klevetom, opisano i kažnjivo po čI.200 stavak 2 Kkaznenog zakona RH, radi čega privatni tužitelj predlaže da općinski sud u Rijeci, kao stvarno i mjesno nadležan,
zakaže glavnu raspravu, pozove okrivljenog, izvrši uvid, sasluša privatnog tužitelja i svjedoke te okrivljenog oglasi krivim i strogo ga osudi po zakonu uzimajući u obzir da se radi o ponovljenom kaznenom djelu

Radovan Smokvina
Im Steig 7
CH-5432 Neuenhof

Uz citiranu tužbu po kojoj će se suditi sutra, u hypelinkiranom pdf-u imate još : Rješenje Istražnog centra u Rijeci od 31. srpnja 2007, prema kojem se obustavlja istraga protiv Perhat Danijela i Radovana Smokvine zbog kaznenih djela iz članka 331. st. 1, 3 i 4 KZ-a pokrenuta na temelju rješenja istražnog suca ovoga suda od 30. studenog 20O4. godine, na štetu tvrtke,"AUTOMOTOR" d.d. Rijeka te spomenutu presudu Općinskog suda u Rijeci iz 2002. prema kojoj je Ivica Čavar već kažnjen s 30 dana zatvora, godinu dana uvjetno za kazneno djelo klevete na štetu Radovana Smokvine.


A gospodinu Smokvini poručujem da se ne dade zastrašiti od SOA-e ucijenjenih provokatara:

P.S. Taj Smokvina je isto komedijaš svoje vrste, nevjernim Tomama savjetujem da im je Google prijatelj koji će lako pronaći što ljudi koji ga znaju misle o njemu.. Ha, ha, ha, ovo je doista smješnije od obitelji Trotter, ta tvoja "družina" tu, Željko. Adieu! (BlogerX6771 Šifra, Šestos 23.05.2008. 12:04)


Ako se nije dao uplašiti podmetanja prijatelja predsjednika RH Stjepana Mesića, Ferdinanda Jukića i Stjepana Tota, nadam se da ga ni ovaj, i meni i njemu, Mesićev i Karamarkov prijatelj neće zastrašiti da istjera pravdu do kraja!

P.S. A moramo se sjetiti kakav je debilni dopis bivši gradonačelnik Bakra Marjan Los poslao Smokvini poručivši mu da se vrati od kud je i došao - u Švicarsku:



- 12:32 - Komentari (8) Isprintaj #

23.05.2008., petak

Radovan Smokvina opet jaše u boju s koruptivnom oligarhijom


Drage kolege novinari, sudski izvjestitelji u Rijeci!

Obavještavam vas u ime gospodina Radovana Smokvine da će se dne 27 svibnja 2008. na Općinskom sudu u Rijeci održati prvo ročište temeljem Smokvinine tužbe za klevetu protiv Ivice Čavara, br 746/05. Prošlo je skoro tri godine od podnošenja tužbe i tužitelj smatra da predmet ide u namještenu zastaru. Ročište je zakazano kod sudca Draganovića soba broj 7 - I kat s početkom u 9.00 sati. Mole se kolege da se odazovu ovom pozivu u što većem broju, osobito dopisnici medija izvan Rijeke jer tužitelj drži da lokalni mediji već dulje vrijeme iz nekog njima znanog razloga ignoriraju priče koje su povezane s
njegovom borbom s lokalnim moćnicima.

Smokvina sumnje temelji na činjenica iznesenim u ranije datiranom dopisu Županijskom sudu u Rijeci:

25. ožujka 2008.

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

za

Županijski sud u Rijeci


Posl. broj K-10/08 Sutkinja Mladenka Paro–Rudić


Naš Znak: 192 od 25.3.2008.


Žalba Županijskom sudu u Rijeci

3X


Poštovani i vrlo cijenjeni naslov


Općinski sud u Rijeci po sucu Mladenki Paro–Rudić kao sucu pojedincu, odbacio je optužni prijedlog oštećenika Radovana Smokvine kao tužitelja protiv okrivljenika Ivice Čavara zbog kaznenog djela lažnog iskaza iz

Čl. 303.st.1 KZ-a kao nepravodoban.


Predmetni Optužni prijedlog dostavljen je pravodobno, jer je podnesen pošti 28.12.2007. a tužitelj je primio rješenje ODO broj K-DO-1470/07-VIII na dan 20.12.2007.

Sutkinja vjerojatno nije vjernik pa nije primijetila da je 25.i 26. prosinca katolički i državni praznik Božić i Štefanje pa se rok od kalendarskih 8 dana produžuje za još dva dana, iako je i bez ta dodatna dva dana poštovan pravodoban rok.


Postoji osnovana sumnja da sutkinja Mladenka Paro-Rudić nije htjela suditi u ovom predmetu zbog lošeg iskustva, jer je već jednom sudila u gotovo istom predmetu s istim akterima pod brojem K-109/99 koji je naravno završio u običajnoj programiranoj zastari.

Ako se bolje pročita predmetni optužni prijedlog onda se dolazi do jednostavnog zaključka da se ovdje radi o čistom reketarenju i korupciji izvršne vlasti (Grad Bakar i Grad Rijeka, HFP-u kao i MUP-a), što nažalost u hrvatskom pravosuđu još uvijek nije pravna kategorija, ali tvrdim sada kao i za sljedećih tisuću godina da su svi državni odvjetnici koji su do danas samo odbacivali niz mojih kaznenih prijava i oni suci koji su sudili pred desetak godina i još danas presuđuju u korist reketaša time da svi oni spadaju u te iste reketaše ili još i gore od njih jer suci polažu i zakletvu, a svjesni su da nije lupež samo onaj koji krade već i onaj koji mu drži ljestve.

Osim ove optužnice postoje još dvije tužbe na istu temu pod brojem K-746/05

(kleveta čak u sudnici sutkinje Ljiljane Ugrin na Trgovačkog suda u Rijeci) za koje sam potpuno siguran da će isto završiti u već unaprijed programiranoj zastari, zna se ( još uvijek nije održano prvo ročište), jer to tako zahtijevaju reketaši, a to naravno se postiže uz povezanost i suradnju pravosudne rodovsko plemenske zajednice. Stvar je inače vrlo jednostavna. Ako sudac u zakonskom roku ne uspijeva riješiti ono za što je dobro plaćen, onda ga treba razriješiti dužnosti, Da se to doista događa u stvarnosti bilo bi puno manje zastara. Samo da je jedan sudac razriješen, nastala bi posve drugačija situacija i ne bi bilo programiranih zastara koje su uvijek vezane za korupciju.

Svi suci prije stupanja na dužnost polažu zakletvu i zaista bi trebalo primjenjivati zakon i na suce.


Ovime Vam dajem samo na znanje da poduzmete potrebne korake na vrijeme i postupite prema ovlasti, kompetenciji i savjesti.



Radovan Smokvina




Priložen: Optužni prijedlog od 27.12.2007. i Rješenje Općinskog suda u Rijeci od 5.3.2008.


Smovina, inače Čavara tuži zbog tvrdnji koje je ranije iznosio u tisku, a kasnije na sudu da je tužitelj:

"Smokvina je Automotorom poceo vladati potkraj 1993. godine. Poduzece je tu godinu zavrsilo sa 800 tisuca kuna gubitka, a 1994. godinu sa 1,2 miliona kuna gubitka. U prvoj godini vladavine Smokvine i Perhata "ostvarilo" je 2,4 milijuna kuna gubitka! Zaposleni su otpusteni, poslovni prostori zatvoreni, a Automotor je poceo uvoziti i prodavati robu kakvu nikada nisu imalu u svojim policama. Naime, pod izlikom dokapitalizacije, Smokvina je iz inozemstva od desetak dobavljaca, od kojih mnogi imaju samo adresu ili postanski pretinac na postama diljem Europe, poceo uvoziti televizore, perilice za rublje, zahodske skoljke i druge sanitarije. Prema fakturama koje je novi Nadzorni odbor pronasao, uvozili su valjda najskuplju robu koja se mogla naci u Europi, obicne zahodske skoljke placane su kao da su od zlata.... Temeljem tih uvoznih poslova .... Automotor se zaduzio za oko pet milijuna kuna. I sada dolazimo do glavnog iznenadjenja. Kao jedini vjerovnik pojavljuje se Radovan Smokvina, odnosno, odnosno predstavljao se kao zastupnik desetak inodobavljaca, tako da dugovanja raznim tvrtkama od Automotora potrazuje Radovan Smokvina. Trenutno Automotor duguje 1.439.428 maraka! A nedavno smo otkrili najvecu prijevaru - Smokvina, koji se predstavljao vecinskim vlasnikom, posjeduje samo 22 posto dionica tvrtke".Uz pomoc Fonda za privatizaciju mali su dionicari uspijeli preuzeti kontrolu nad poduzecem od tajkuna i tajkunskog nacina poslovanja Radovana Smokvine. Rat sa Smokvinom nije time bio zavrsen, jer se on nije htio odreci imovine koju je oteo malim dionicarima. Temeljem dugovanja firme njemu kao jedinom vjerovniku, Smokvina je upisao zalozno pravo na nekretnine firme, poslovni prostor, zemljiste od 43 tisuce cetvornih metara i jedan veliki stan u Rijeci. - tako pise Arena!

Ambra, forum.hr, 17.08.2004.


A u brojnim tužbama, dopisima USKOK-u, napisima u tisku i na webu, Smokvina uporno tvrdi:

Poduzeće Automotor d.d uništili su reketari poput Grada Bakar, Grada Rijeke, HFP, MUP i druge reketarske metastaze, a Čavara su oni postavili (za direktora, op 45 lines), jer im se ponudio da će izvršavati njihove naloge koje su dio čiste reketarske pljačke i to upravo državnih institucija.
Grad Bakar je donosio reketarska rješenja 2.1994.godine da Automotor za vlastito neupotrebljeno zemljište bez infrastrukture plaća mjesečno 10.000 DEM takozvane komunalne naknade (blokirali su račun i uzimali novac), a 1995 da se ta suma poveća na 18.200 DEM mjesečno, a plaće su tada bile 200 DEM mjesečno, a za to vrijeme je bio još rat u RH. Nije to sve, jer su slijedili i reketi Grada Rijeke (Bizjak i Linić) i ostalih... Sva dokumentacija o tome postoji i zato slučaj još uvijek nije riješen već upravo se sada tek počinje rješavati.

Radovan Smokvina, Narodni list, 13-03-2008 18:15


Zbog nepovoljnih sudskih rješenja Smokvina je trenutno izložen ovrsi, pa na portalu croatia.ch piše:

Kristijan, radi se o privatnom zemljištu odnosno livadi bez ikakve infrastrukture imam fotografiju. Ja sam trebao toj gospodi iz Grada Bakar platiti mito od 75.000 DEM pa bi me pustili na miru, ali to nisam učinio i početkom 1994. sam dobio rješenje za porez za budale od 10.000 eura, ali i to nisam platio pa su gospoda blokirali račun firme i naplatili se kako su htjeli, jer oni su vlast. Općinari su jednostvavno svakog mjeseca konfiscirali dio zemljišta, a što na taj način nije radio ni Tito niti Staljin. Rezultat je bio stečaj i 30 ljudi je izgubilo posao samo zato jer su ih općinari opljačkali i k tome još oduzeli imovinu.
Nažalost to nije jedini slučaj.
Ja nisam na sudu kao tuženi već kao tužitelj i kad se približavaš centru korupcije onda su prijetnje sve veće, pa mi ta gospoda danas vrše ovrhu na vlastitu kuću i Ičićima koju sam sagradio još 1975. godine. Ovrhu mi vrši odvjetnik Goran Marčan i stečajna upraviteljica Vesna Pindulić, a oni će sa sucima podjeliti dobit to ja nazivam sveto trojstvo, a inače Centar moći u regiji je gospodin Linić. On i Grad Bakar su svojim ljudima podjelili zemljišta sa infrastrukturom i to bez javnog natječaja za bagatelne cijene i podjelili dobit. Što radi državno odvjetništvo? pomaže i štiti počinitelje kaznenih djela, jer oni i suci otvaraju džepove.
Da je mene netko obavijestio što se događa u RH vjerojatno ne bi ulagao u tu močvaru.

Pero, croatia.ch, 08.01.2008, 00:12 sati


Vjerojatno jer proziva Slavka Linića, a koji je prijatelj s novim vlasnikom Novog lista, Smokvina ne očekuje da će spomenute novine popratiti najavljeno ročište sa početka teksta, pa se iznova mole dopisnici ostalih medija da dođu jer će, kako kaže tužitelj "biti veselo".

- 03:05 - Komentari (3) Isprintaj #

22.05.2008., četvrtak

I Jutarnji problematizira SOA-u


Ne mogu naći na webu, ali 19. 05. 2008. u crnoj kronici Jutarnjeg lista objavljen je člančić kolege Željka Petrušića u prometnoj nezgodi koju je dan ranije u 14,30 u Petrovoj ulici u Zagrebu skrivio donedavni zamjenik šefa SOA-e Tomislava Karamarka (Milijan Brkić, osobni prijatelj za ratni zločin osuđenog Mirka Norca, op. 45 lines).

Objavljena je i slika Audija A4, registarskih oznaka ZG-6213-HJ, kojim se Brkić, navodno, jer mu je pozlilo, zabio u parkirano dostavno vozilo. Zašto, odnosno od čega mu je pozlilo, ostaje tajnom.

A, drugi novinar Jutarnjeg, Ante Milković, otkrio je 16.05.2008 da je Grad Zagreb u posljednjih nekoliko godina agentima SOA-e i policajcima "posudio" 46 stanova:

Agentima i policajcima ‘posuđeno’ 46 stanova

Dok Zagrepčani godinama čekaju na gradski stan, agenti SOA-e dobili 15 stanova

Nepoznati agent Sigurnosne obavještajne agencije jučer je na sjednici gradskog Poglavarstva na trogodišnje korištenje dobio gradski stan u Nodilovoj ulici veličine 59 četvornih metara.

Riječ je o 46. gradskom stanu koji je u posljednih nekoliko godina gradonačelnik Milan Bandić dodijelio agentima SOA-e, zagrebačkim policajcima i djelatnicima MUP-a. Jutarnji je uspio doći do kompletnog popisa tih stanova s adresama i njihovim površinama, a radi se o 15 stanova kojima se koristi SOA i o 31 stanu gdje borave djelatnici MUP-a.

Riječ je stanovima prosječne veličine šezdesetak četvornih metara, na kakve stotine socijalno ugroženih obitelji godinama čekaju da dođu na red. U Poglavarstvu jučer nitko nije ponudio objašnjenje zašto Grad Zagreb svoje stanove dijeli agentima i policajcima kada Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom posjeduje ogromnu količinu nekretnina koju daje Vladinim dužnosnicima, ministarstvima i državnim agencijama. U kuloarima se pak moglo čuti da je riječ o nastavku uspješne suradnje Bandića, Karamarka i Tomurada.

- Bandić i Karamarko poznaju se još od polovice osamdesetih, kada su obojica radila kao referenti u tadašnjoj Općini Peščenica. Njihova je suradnja postala još intenzivnija kada je Bandić postao gradonačelnik. Djelatnicima SOA-e Grad je ustupao stanove i povremeno bi učinio niz drukčijih ustupaka, a Karamarko je to znao cijeniti - objasnili su naši sugovornici.

Dio Bandićevih suradnika u dodjeli tih stanova ne vidi ništa čudno jer su, tvrde, i za vrijeme mandata HDZ-ove gradonačelnice Marine Matulović Dropulić također dodjeljivani stanovi državnim institucijama.

No osim Bandića, s Karamarkom prijateljuje i gradonačelnikov glavni logističar i predsjednik Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodan Ljubičić, što nam je jučer i priznao. Iako danas nemaju velik utjecaj i značaj, u Gradu Zagrebu zaposlena su i dvojica bivših SIS-ovaca.

Osim djelatnicima SOA-e, naši sugovornici kažu kako gradonačelnik stanove dodjeljuje i gotovo svim HDZ-ovim ministarstvima, a pogotovo MUP-u.

Ante Milković, Jutarnji.hr, 16.05.2008


Osim toga, kao što sam više puta ovdje pisao, SDP-ovac Milan Bandić zaposlio je kod sebe Karamarkove prijatelje, špijune Miru Lacu i Mirka Ljubičića Švepsa, koji su mu bili i logistika na minuloj konvenciji SDP-a.


Kolumnist Jutarnjeg lista i dobitnik HND-ove nagrade za životno djelo te novinar kojega sam počeo čitati u Vjesniku još kad sam krenuo u srednju školu, Inoslav Bešker, podržao je moje napore da institucionalno ispravim nepravdu koju mi je nanijela SOA, na čemu mu se iskreno zahvaljujem:

RIMOVANJE

Zakonito bespravlje opasnije od nezakonita


Stanje je znatno opasnije negoli sam se bojao: neki sasma nedopustivi postupci u Hrvatskoj nisu nezakoniti, nego su posve zakoniti.

Kršenje ljudskih i profesionalnih prava kršenjem zakona svakako je opasno, ali sustav ima ugrađene mehanizme kojima se tome opire i kojima procesuira počinitelje. Kršenje ljudskih i profesionalnih prava u skladu sa zakonom mnogo je opasnije, jer to pokazuje da sustav ima ugrađene mehanizme koji tome pogoduju. Kao u Stalinovu Sovjetskom Savezu koji je imao jedan od najliberalnijih ustava na svijetu, ali nije bilo nezakonito trpati u logore ljude, mahom komuniste, niti ih je bilo protuzakonito trpati u ludnice, mahom one pametnije među njima.

Slučaj Peratović: Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija ocijenilo je da je, u smislu članka 113 Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, posve zakonito građanina, pritom novinara, zatvarati, šikanirati, oduzeti mu na dulje vrijeme sva osnovna sredstva za rad, poput računala i u njima pohranjene arhive, neosnovano ga sumnjičiti za odavanje državnih i vojnih tajni, te da je, u tome istom smislu, posve neosnovano sumnjati da su time narušena njegova temeljna ljudska i profesionalna prava. Dakle, u Hrvatskoj ne pripada u osnovna ljudska i profesionalna prava raditi vlastitim sredstvima za rad, držati vlastitu arhivu i njome raspolagati, ako se državnim činovnicima ne sviđa ono što radite ili kako to radite.


Riječ je, da podsjetimo, o predstavci Željka Peratovića, novinara istraživača, Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. Predstavka je, kako vidjesmo, odbačena.

Pritvaranje Peratovića je u izvijesti Freedom Housea bilo navedeno izrijekom, uz provalu u stan Gordana Malića i uz prijetnje smrću Robertu Valdecu, kao razlog što je Hrvatska svrstana tek na 78 mjesto svjetske tablice medijskih sloboda. Spomenimo i da je Hrvatsko novinarsko društvo podržalo svog člana Peratovića u njegovoj predstavci. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratovića zbog pisanja.


Željko Peratović je, naime, profesionalno istraživao dosad neprocesuirano ubojstvo svjedoka ratnih zločina Milana Levara i opstrukciju istrage nad Levarovim ubojicama, za koju on sumnjiči baš pripadnike sigurnosno-obavještajnog sustava.


Usput, objavljena je i nedemantirana analiza koju je SOA provela baveći se Peratovićevim radom i u kojoj se priznaje, ne bez hvale, da SOA “smanjuje štetu” ubacujući se u obavijesni prostor, komentirajući po blogovima i inim internetskim mjestima. Naravno, nije prvi put da neka državna tajna služba ciljano širi (dez)informacije - to se zbiva i u Italiji, gdje je vojna špijunaža imala poseban odjel u svrhu dezinformiranja i difamiranja - ali to jamačno nije svrha radi koje građani tu službu plaćaju. U pristojnom svijetu to bi bila sramota, a ne razlog za stjecanje plaće i odlikovanja.

Slučaj Pukanić: Državna policija i njezina unutrašnja kontrola, te jedan saborski odbor, utvrdili su da nema ničega nezakonitoga da se građanina, koji poziva novinare da im nešto rekne, u tome spriječi tako da policija toga građanina, primjenom sredstava prisile uključujući i lisice, odvede iz njegova doma u psihijatrijsku bolnicu, u koju teritorijalno ne pripada, bez uredne liječničke procedure, bez ikakva medicinskog osnova (kako je utvrđeno naknadnim specijalističkim pregledom), i ondje se tog građanina drži prisilno danima.

Riječ je, da podsjetimo, o Mirjani Pukanić.

Pitanje je kako bi ona prošla da se nije angažirao Hrvatski helsinški odbor, dakle nevladina organizacija, za razliku od državnih organa koji su postupali, čuli smo, posve zakonito.

Sloboda informiranja je, naravno, glavni cilj tih zakonitih a nedopustivih postupaka, ali ona nije glavna žrtva. Još je ugroženija sama građanska sloboda. Ako je vjerovati nadležnim organima da zakon u Hrvatskoj omogućava i opravdava pritiske i ugroze slobode koje su pretrpjeli građani Željko Peratović i Mirjana Pukanić - to znači da se u istoj situaciji može posve zakonito naći svaki od vas, građanke i građani, koji ste glasali na izborima za donositelje takvih zakona i koji iz svojih poreza to financirate.

Inoslav Bešker, Jutarnji.hr, 14.05.2008


- 07:41 - Komentari (2) Isprintaj #

21.05.2008., srijeda

Nove pojedinosti o tajnama iseljeničkog novca za oružje


Svjedok VESNA ŠKARE OŽBOLT, kći Davora, rođena 1961.g., dipl. iur.,sa
prebivalištem u Velika Gorica, Cvjetno naselje br. 1

Svjedok upozoren u smislu čl. 236 i 324 ZKP-a te

iskazuje

U vezi predmetnog događaja mi je poznato samo ono što sam čitala u
medijima, a prvi put sam čula za Smokvinu u medijima. Za račun u Villachu, otvoren 199l.g. poznato mi je da su potpisnici bili pok. ministar Šušak, Martinović, te Šarinić, a koji je otvoren radi obrane Hrvatske, kupovine oružja. Meni nije nšta poznato u vezi trošenja novca s tog računa. U vezi zatvaranja računa mogu navesti da mi je poznato da je p.t. 1998. iz odlaska od predsjednika, zatražio da se predmetni račun zatvori te da se novac prebaci u državni proradčun. Poznato mi je da je na tom računu bilo oko 3 mil. DEM raznih deviznih sredstava.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da sam 1998.g. bila zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske, a predstojnik je bio Hrvoje Šarinić. Hrvoje Šarinić je meni dao usmeni nalog da se otvori račun u PBZ kako bi se na isti prebacila sredstva iz Villacha. Isti nalog je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske. Privatni tužitelj je bio ovlašteni potpisnik, a bila je općepoznata činjenica da je vlasnik računa bila Republika Hrvatska. Nisam sigurna da je Republika Hrvatska mogla imati svoj račun 1991.g. jer je bio embargo na nabavu oružja. Privatni tužitelj je u vezi zatvaranja računa razgovarao sa predsjednikom Republike Hrvatske, a ja o tom zatvaranju nisam vidjela nikakvo pisano izvješće, također nisam niti bila obvezna to
vidjeti. Zatvaranje računa je išlo preko Ureda predsjednika, predsjednik RH je predlagao da se račun prebaci na zakladu HDZ jer se radilo o iseljeničkom novcu. Hrvoje Šarinić je na to upozorio predsjednika da to ne bi bilo dobro, a i ja također. Nakon toga je otvoren paralelni račun Zaklade Hrvatskog državnog zavjeta te je na njega uplaćen novac i određeni su potpisnici koji nisu imali veze sa nakladom, a to su bili koliko se sjećam Gordan Radin, general Mile Ćuk i Ivan Valent i to su sva tri bila po izboru predsjednika Republike Hrvatske. Koliko mi je poznato ta sredstva su za vrijeme vlade Ivice Račana upladena u državni proračun.

Na posebno pitanje punomoćnika privatnog tužitelja mogu navesti da Hrvoja Šarinića poznajem od početka 1991. godine, kada sam počela raditi u Uredu predsjednika RH. O suradnji s njim mogu reći da je bio štedljiv u visini utrošenih sredstava, pa da ga čak mogu nazvati škrtim. Kada je došao u RH mogu ocijeniti da je bio jedan od bogatijih ljudi u Hrvatskoj, posebice u odnosu na sve koji su radili u Uredu predsjednika RH, te također i poslovne ljude u RH. Kasnije su ga tajkuni prestigli. Koliko mi je poznato isti je tijekom boravka u RH prodavao svoju imovinu i kupovao novu, a također mu je zapaljena vikendica u Pokupskom - a isti nije tražio da mu se nadoknadi šteta. Poznato mi je da je imao nekretnine u Francuskoj. Mislim da p.t. nije koristio novac za obranu Hrvatske u cilju povedavanja vlastite imovine jer bi se to znalo jer je imao previše neprijatelja koji bi to iskoristili. Sve što se uplaćivalo na račun RH bila je donacija. S obzirom da nisam vidjela ispis tog spornog računa ne mogu ocijeniti da se radi o povjereničkom računu. Jednostavno nije bilo moguće da se svakom pojedinom uplatitelju polažu računi za uplaćeni novac, niti se to radilo. Privatni tužitelj nije dolazio u kontakt sa ljudima koji su vodili poslove za nabavu oružja, to je rađeno sa Ministarstvom financija i Ministarstvom obrane RH. Privatni tužitelj se često čuo sa ministrom financija i ministrom obrane RH. Nije mi poznato da bi privatni tužitelj dao novac Ferdinandu Jukiću za kupovinu Badela, jer je isto protivno prirodi Hrvoja Šarinića.
Na posebno pitanje branitelja okr. da objasni pobliže rad Hrvatskog državnog zavjeta sud zabranjuje pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.

Na posebno pitanje branitelja okrivljenog mogu navesti da mi je iz tiska poznato da je novac iz Villacha uplaćen Ferdinandu Jukiću, točan iznos ne znam, no bila sam
neugodno iznenađena kada sam to pročitala jer to očito, nije bila svrha računa. Meni nije poznato da je p.t. naloženo da nikome nekaže gdje su utrošena sredstva sa ovog računa.
Koliko mi je poznato oružje se je plaćalo putem računa.
Na posebno pitanje optuženog da li sam čitala članak da je uhićen šef ruske mafije sa hrvatskim pasošem od 26. siječnja 2008.g. sud donosi

rješenje

zabranjuje se isto pitanje jer nema veze sa predmetnim događajem.
Na posebno pitanje optuženog mogu navesti da sam na temelju nekretnina, koje su u vlasništvu p.t. zaključila da je isti bogat čovjek jer sam bila u kućama u Zagrebu i Braču. Sjećam se da 1991.g. je Hrvoje Šarinić zatražio dopust od predsjednika jer je u Frankfurtu na burzi izgubio 150.000,00 DEM.

Na posebno pitanje optuženog zbog čega je baš njega tužio Hrvoje Šarinić, a ne druge osobe koje su ga klevetale i koje ga još kleveću, navodim da pretpostavljam da je optuženi dirnuo u psihu privatnog tužitelja jer je isti osjetljiv na način stjecanja svog novca. Otvaranjem računa u PBZ ja sam mislila da radim dobru stvar. Ured predsjednika
nije mjesto gdje se trgovalo oružjem. Poznato mi je da je račun u Villachu otvoren na fizičke osobe, posebice jer je Hrvoje Šarinić imao francusku putovnicu.

Ja da sam odobravala odredene isplate, ja bi o tome pravila evidenciju. Ja u stvari ne znam je li Hrvoje Šarinić vodio evidenciju ili nije.
Na posebno pitanje punomo6nika privatnog tuZitelja mogu reii da mi nije poznat niti jedan drugi slučaj da je novac iz iseljeništva vraćen u Republiku Hrvatsku. U vezi kupnje predsjedničkog aviona nije mi poznato ništa osim što sam čitala u medijima, a poznato mi je da je isti kupljen iz nekoliko sredstava. S obzirom da nisam sjedila u uredu sa Hrvojem Šarinićem nije mi poznato da li je kopija računa ostala u uredu
predsjednika. Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli. Ja sam bila u uredu predsjednika do travnja 2000.

Predsjednik Republike kao vrhovni zapovjednik ima pravo na predsjednidki avion. Odluku o kupnji aviona je donio predsjednik RH uz suglasnost VONS-a.


Iz svjedočenja Vesne Škare-Ožbolt sa zadnjeg ročišta povodom tužbe Hrvoja Šarinića protiv Radovana Smokvine za klevetu, 05. veljade 2008., sudac Zorislav Kaleb


Manje-više, iz ovoga se svjedočenja nije moglo ništa novo saznati o utrošku iseljeničkog novca za kupovinu oružja. Možda je do sada bilo manje poznato:

Poznato mi je da je u uredu predsjednika postojala soba-sef u kojoj su se čuvali povjerljivi dokumenti. Pri izbornoj kampanji ja nisam bila u uredu predsjednika, poznato mi je da je predstavnik ureda, premijer i predsjednik sabora donijeli odredbu da se dokumenti vrate od kuda su potekli.

Naime, Hrvoje Šarinić je izjavio da je on pohranjivao račune u Uredu Predsjednika, pa je optuženi Smokvina pitao svjedokinju zna li ona jesu li ti računi ostali u Uredu. Prema citiranoj izjavi, najprije je nejasno je li u spomenutoj komisiji bio predstavnik Ureda, što bi moglo značiti, prema kuloarskim tumačenjima da je riječ o Iviću Pašaliću, savjetniku za unutarnju politiku ili predstojnik Ureda, dr. Ivica Kostović. Premijer je tada bio Zlatko Mateša, a predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Dakle, Mateša i Pavletić znaju kamo je dokumentacija iz Ureda otišla, ali nismo sigurni tko je treći znalac: Pašalić ili Kostović?

Možda treba snimiti još jednu Latinicu na tu temu ;)

- 15:12 - Komentari (4) Isprintaj #

18.05.2008., nedjelja

Zagrebačka mafija


Postoji li mogućnost da je netko sustavno zagađivao vodu stanarima zgrada na Vrbanima III, koje je gradila "Zagrebgradnja" kako bi se preko stanara, kao kolateralnih žrtava, napakostilo Banku Vojnoviću?

-Ne samo da postoji već je to stvarna istina, uvjeravaju me zadnjih mjeseci građevinci , inače neskloni vlasniku Zagrebgradnje, za kojeg tvrde da se počeo bogatiti suradnjom s gradskim vlastima još za Marine Matulović-Dropulić, a nastavio s Bandićevim strukturama dok nije zapelo.

-Vojnović je još za vrijeme gradonačelnice Marine Matulović-Dropulić uzimao neko gradsko zemljište, koje nije spadalo u građevisnku zonu, za sitne novce, u koncesiju. Nakon nekog vremena, iznenada bi se izmijenio GUP i to bi zemljište postajalo građevinsko, a u natječaju bi kao jedan od uvjeta stajalo da pravo prvokupa ima dotadašnji koncesionar. Dakle, on je bio u prilici ići s dampinškom cijenom, i koliko god mi drugi ponudili, on bi pobijedio na natječaju. Takva praksa se nastavila i za gradonačelnika Milana Bandića. Većina nas, ostalih građevinaca, morala se hrvati s vlasnicima kućica i parcela u građevinskoj zoni i po znatno višim cijenama graditi tako da nam se posao jedva isplatio. On se enormno obogatio i očito je da se prstao držati tajnih dogovora sa gradskim strukturama koje su mu smjestile "prljavu vodu" u Vrbane III kako bi mu se osvetile za prekid suradnje, pojašnjavaju izvori iz građevinskih firmi koji su mi željeli dati svoje viđenje problema sa misterijem zagađene vode na Vrbanima III.

Tražio sam pojašnjenje.

- Gledajte! Ustanovljeno je da zagađenje nije moglo doći izvana - iz cijevi ili izvora koji nisu izravno vezani na vodovodne cijevi u zgradama, a većina nas koristi iste cijevi koje je koristio Vojnović na Vrbanima III. Zagađenje se događalo u više navrata i nakon što su bila obavljena čišćenja cijevi u zgradama. Postoji samo jedno jedino logično objašnjenje. Netko je preko noći uz pomoć pumpe kojom se inače testiriraju vodovodne instalacije prije davanja dozvole za tehničku ispravnost zgrade, ubacio stanovitu količinu mazivih ulja u sustav vodovnih instalacija u zgradama. Te pumpe imaju tri puta veći tlak nego je tlak iz gradskog vodovoda kako bi se moglo ustanoviti pušta li bilo koja slavina u zgradi. Dovoljno je bilo između te pumpe i vodoinstalacijskog sustava u zgradi ubaciti kapsulu s mazivim uljem, pa maknuti pumpu i zgradu opet prikopčati na vodovod, da bi netom, bilo tko u zgradi otvorio slavinu i mazivo ulje iz kapsule se proširilo po čitavom sustavu u zgradi. Zato se zagađenje nije moglo ustanoviti nigdje izvan sustava zgrade i zato se pojavljivalo i kad god bi se sustav očistio. Bio je to pritisak, preko nezadovoljnih stanara, koje to zagađenje ipak nije moglo ubiti, da Vojnović izvrši obaveze na koje je zaboravio, inače će biti proglašen jedinim krivcem što se tako nešto uopće dogodilo. Dobro je poznato da je pomoćnik pročelnika zagrebačkog Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Miro Laco vodio Krizni stožer za rješavanje problema onečišćene vode na Vrbanima III, a da je njegov prijatelj Mirko Ljubičić Šveps u vrijeme incidentima na Vrbanima bio pomoćnik gradskog direktora Vodoopskrbe i odvodnje. Zar Vas ne čudi da je Laco koji je ispred Grada bio zadužen za istragu o zagađenju u Vrbanima III zaprijetio novinarki Jutarnjeg lista Ivani Krnić da će ju baciti u Savu jer je pisala da on opstruira istragu, čiji bi predmet zapravo trebao biti njegov i Bandićev prijatelj Mirko Ljubičić Šveps, upozorili su me građevinski izvori.

Sve to zvuči logično, samo ja još ne vidim dokaze koji bi bili na sudu obranjivi, pa sam skeptičan glede ove priče.

Točno je da je Branko Vojnović dao iskaz USKOK-u kriveći ljude iz gradskog poglavarstva da opstruiraju rješavanje ovoga problema, a zanimljivo je da je šef zagrebačke policije Marijan Tomurad, kojeg se sa Lacinim šefom Zvonimirom Šostarom povezuje i u slučaju Mirjane Jusup Pukanić, tvrdio Globusu da je problem zagađenja dolazi iz nekih bunara, čime je abolirao od izravne odgovornosti gradske strukture.

Činjenica je i da oštećeni stanari ni danas pojma nemaju tko je odgovoran za ono što im se dogodilo, da žele istjerati pravdu, ali da nisu baš odlučni ozbiljnije prosvjedovati.


Pisalo se da je Nadzorni odbor SDP-a izbacio iz stranke Mirka Ljubičića Švepsa, ali ne zbog afere Vrbani III već zbog "nestatutarnog primanja u gradski SDP 25-orice Švepsovih ljudi".

Najnoviji događaj s premlaćivanjem Igora Rađenovića, šefa Zagrebačkih cesti, posebno gledano u dolje citiranim okolnostima:

U Cestama je naslijedio bivšeg direktora Ivana Kolarića, rodbinski povezanoga s gradonačelnikom Milanom Bandićem. Upravo češljajući sve ugovore koji su sklopljeni za Kolarićeva mandata, Rađenović je uočio sumnjive poslove.

Iako Bandić tvrdi da je Rađenović imao njegovu potpunu potporu u razotkrivanju malverzacija, Rađenović samo kaže da je “to uvijek javno govorio”. Jesu li pretučenom direktoru i iz vrha gradske uprave i Holdinga također stizali signali da “uspori s istragama”, Rađenović nije želio reći. Nije jasno zašto su vodeći ljudi gradske vlasti i Holdinga dopustili da se mutni poslovi toliko razmašu u Zagrebačkim cestama i tek prije osam mjeseci doveli novog šefa koji je trebao, kako je Bandić rekao, promijeniti stil rada.

Iva Puljić-Šego, Večernji list, 17. 05. 2008.
,

bacaju još mračniju sjenu na zbivanja u "carstvu Milana Bandića", a već sam i načuo da novinarka "Slobodne Dalmacije" Jasna Bandić priprema potpuno izmijenjeno izdanje svoje knjige "Zagrebačka mafija".


- 02:06 - Komentari (3) Isprintaj #

16.05.2008., petak

Trgovci ljudskom nesrećom


U potpunosti se ne slažem s ovim reagiranjem:


Izuzetno cijenimo rad Žarka Puhovskog koji je velik dio svoga vremena posvetio spašavanju ljudi. Radeći na općem dobru, u svojoj je spremnosti da iskaže jasnu analizu i zaoštri sukobe o kojima su se rijetki usudili progovoriti češće stvarao neprijatelje nego prijatelje. Bio je danonoćno na raspolaganju svima čija su prava kršena. Zabrinuti nad viješću da napušta HHO, smatramo da za svoj rad zaslužuje javno priznanje, a ne napade - stoji u reagiranju Vesne Teršelič i Zorana Pusića.

Slobodna Dalmacija, 15.05.2008. | 21:30


Neka mi netko da dokaze kako je to gospodin Puhovski pomogao gospođi Vesni Levar, Mariju Barišiću, Dragutinu Frančiškoviću, novinarima žrtvama šefa POA-e Franje Tureka, koji su pred državnim vrhom optuženi da su strani agenti..., pa ću povjerovati Vesni Teršelić i Zoranu Pusiću.

Neka mi Zoran Pusić dokaže kako je on pomogao Vesni Levar, osim što je iskoristio njeno primanje u Uredu Predsjednika, do kojega je došlo nakon što sam ga ja u njeno ime zatražio od Mesića, da bi se uz nju i predsjednika slikao i prikazao taj susret kao svoju zaslugu.
Neka Pusić ovaj navod bilo čime demantira i ja ću mu se ispričati.

Pokojni Levar je još davno govorio o nekim osobama s nevladine scene kao o trgovcima ljudskom nesrećom i to mu oni ni mrtvom nisu oprostili, pa u tome vidim jedan od razloga zašto HHO za mandata gospodina Puhovskog nije bio spreman pripomoći izdavanju knjige o Čovjeku iz Gospića, koji je životom platio načela, kojima neki s nevladine scene, tek trguju.

Čini mi se da je HHO pod Puhovskim htio demantirati državotvorne prigovore iz devedesetih kako ta nevladina organizacija brani samo Srbe, pa se posljednjih godina stavio u zaštitu Hrvatina: Ivice Marijačića, Markice Rebića, Domagoja Margetića... Nekima je od njih bivši zamjenik predsjednika HHO-a, Veljko Miljević, bio i odvjetnik. Eh da, Veljko Miljević je bio odvjetnik i bivšemu šefu POA-e Franji Tureku, pa kako smo, primjerice Dragutin Frančišković i ja, koje je Turek oklevetao kao državne neprijatelje, mogli očekivati pomoć HHO-a?
Istom tom Tureku, gospodin Puhovski je napisao predgovor za njegovu stručnu knjigu. Inače se gospodin Puhovski za svoga mandata, na raznoraznim okruglim stolovima volio pohvaliti informacijama iz obavještajnih krugova(?!).

I za kraj, ne bih upotrijebio uzvik: Sramite se!, jer je to fraza na koju autorska prava ima Ivo Pukanić!

P.S. Identičan komentar ostavio sam i na ZaMirZINE-u, online novinama koje vodi Srđan Dvornik, od Nacionala pohvaljen kao sposoban, ali bivši izvršni direktor HHO-a.

- 01:37 - Komentari (4) Isprintaj #

14.05.2008., srijeda

U upravu HEP-a preko veze, a građanima skuplja struja

Upozoravaju me izvori iz HEP-a da stvarni gubitak HEP-a za 2007. iznosi preko milijardu kuna, a da će u 2008 godini biti udvostručen. Posljedica je to, kako tvrde moji izvori, političko kadroviranje u HEP-u.

- Struktura postojeće nove Uprave je definirana iskljčivo prema osobnim "sigurnosno-zaštitničkim" zahtjevima predsjednika Uprave Ivana Mravka, koji je za razliku od prethodnog mandata u kojem je imao samo jednu liniju komnikacije s premijerom preko Vladinog "povjerenika" za HEP, Mladena Barišića, i koji je tu svoju poziciju besramno koristio za sebe i svoga zeta Antu Despota, inače bivšega člana Uprave, sadašnjim rješenjem postavio više "osigurača" kroz uvođenje najmoćnijih političara u sustav vođenja kompanije preko krajnje nekompetentnih ljudi , koji imaju isključivo jedan zadatak u svom četvorogodišnjom mandatu - namiriti svoje gospodare (vodeće političare). Karakteristika ove nove Uprave je da svi osim Kljaković-Gašpića i Tvrdinića, dolaze izvan sustava HEP-a, uglavnom iz političke administracije bez potrebnih znanja za poslove koje trebaju obavljati, a stručnjake iz HEP-a se postavlja na periferne referntske poslove, gotovo u dahu ispričao mi je izvor dobro upoznat sa stanjem u HEP-u.

Član Uprave za proizvodnju, Željko Kljaković-Gašpić, dolazi iz HEP-a, ali je prema izvoru, do sada obavljao marginalne referentske poslove. Navodno je na to mjesto postavljen na intervenciju don Vinka Sanadera, premijerova brata, o čemu je već pisao Feral Tribune.

Za Stjepana Tvrdinića, člana uprave za prijenos, tvrdi se da je riječ o Karlovčaninu koji je završio srednju školu za kv električara da bi u zrelim godinama "stekao" diplomu inžinjera zaštite na radu te da svoj sadašnji položaj duguje Josipu Friščiću, predsjedniku HSS-a.

Član Uprave za distribuciju, Željko Tomšić, bivši je predsjednik Nadzornog odbora HEP-a i profesor FER-a, a na sadašnje mjesto je navodno došao na zahtjev ministra obrane Branka Vukelića.

Prema izvoru, Darko Dvornik, član uprave za ekonomsko-financijske poslove je Zadranin, koji je kraće vrijeme radio kao trgovački putnik, a potom u političkoj administraciji bio je pomoćnik ministra iz kvote HSLS-a u Kalmetinom ministarstvu. Po struci je inžinjer prometa. Osobni je prijatelj Zdravka Livakovića i ministra Kalmete koji ga je navodno i postavio u HEP-ovu upravu. Nedavno je prešao u HDZ.

Član uprave, s još nedodijeljenim resorom, Gospićanin Nikola Rukavina, navodno ima samo završenu višu strojarsku školu, a za njega je intervenirao ministar zdravstva Darko Milinović.

Moj drugi, kontrolni izvor, nekad visokopozicioniran u HEP-u, ističe da u toj državnoj firmi ima preko 2000 visokostručnog, uglavno inžinjerskog kadra s višegodišnjim iskustvom i nespornim znanjima u upravljanju, složenom i za hrvatsko gospodarstvo, bitnom kompanijom. Preko 200 ljudi je steklo i visoke akademske diplome magistara i doktora znanosti iz tehničkih područja, a nemaju nikakve šanse za obavljanje složenijih poslova "zbog degeneracije sustava".

Sadašnji managment, navodno pogrešno investira, u mahom neproizvodne projekte, i to u trenutku kada HEP nije u stanju vlastitom proizvodnjom pokriti niti 75 % hrvatske potrošnje. Tipični primjer ove politike je izgradnja "potonule" upravne zgrade u Kupskoj ulici u što je HEP uložio 11, a planira investirati još 200 milijuna kuna.
Višemilijunske svote novca se "razbacuju" na sponzoriranje "svega i svačega", a najviše sportskih klubova, uključujući i one profesionalne.
Navodno se i tenderi aranžiraju unaprijed, od strane politike definiranom izvođaču - dobavljaču, po cijenama koje su nerijetko i dvostruko, a ponekad trostruko veće od tržišnih.


- 17:32 - Komentari (3) Isprintaj #

12.05.2008., ponedjeljak

Saborsko Vijeće za tajne službe: Nije bilo nezakonitog postupanja SOA-e u slučaju 45 lines


Saborsko Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija nije našlo nezakonotosti u postapanju SOA-e u mom slučaju



Danas mi je gornje pismo stiglo poštom, pa sam žurno mailao kolegama iz HND-a i nekim udrugama za zaštitu ljudskih prava:


Poštovane kolege i ostali adresirani,

čini se da je moj pokušaj da u Hrvatskoj institucionalnim putem pokušam ispraviti nepravdu koja mi je nanešena zadnjim postupanjem SOA-e koje je rezultiralo predistražnim postupkom zbog prenošenja državnih i vojnih tajnih, doživjelo neuspjeh već na prvoj stepenici - Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija. U prilogu vam dostavljam zaključak Vijeća od 07. svibnja o.g. prema kojem proizilazi da nije bilo nezakonitog postupanja SOA-e.
Pokušati ću se još jednom obratiti saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i saborskom Odboru za ljudska prava, s traženjem da se otvori parlamentarna istraga, mada sam iscpljen i razočaran višegodišnjim maltretiranjem hrvatskih tajnih službi, odnosom institucija i neučinkovitošću vladavine prava.

Srdačan pozdrav,


Što bi rekao Churchill: Ako ne želiš riješiti neki problem, osnuj komisiju!

Tako se kod nas mjeri napredak u zaštiti ljudskih prava - osnivaju se Vijeća, Pravobraniteljstva, komisije..., a pararelno, geometrijskom progresijom raste broj kršenja ljudskih prava.

- 14:53 - Komentari (4) Isprintaj #

11.05.2008., nedjelja

45 lines iza kulisa 11. konvencije SDP-a


SDP_klinci
Jesu li njih dvojica budućnost SDP-a?


Ivu Pukanića i mene veže za novinare neobična situacija. Umjesto da smo mi oni koji izvještavaju, obojica smo postali hodajuće vijesti. Naravno, u mnogo čemu se razlikujemo, pa i u sitnici da se Puki šepiri u pratnji policijskog osiguranja, a ja se svaki put štrecnem kad osjetim murju u blizini.

Istina, prvi SDP-ovci na koje sam u subotu naletio bili su povezani s policijom, a susret s njima bio je ugodan. Najprije me srdačno pozdravio Ranko Ostojić, bivši ravnatelj policije, a potom za zdravlje pitao Šime Lučin, bivši policijski ministar. Dakako, nisam mogao mimoići ni Zinku Bardić, bivšu glasnogovornicu MUP-a koja me smjestila na novinarskom pultu na mjestu označenom uz samo imenom i prezimenom dok su drugi novinari sjedili na mjestima gdje su stajali natpisi njihovih redakcija.

Zahvaljujući Sanaderovoj policiji koja me jesenas hapsila, u subotu nisam bio u mogućnosti poput ostalih novinara pratiti rad SDP-ove konvencije već su mi malo-malo prilazili poznati i manje poznati SDP-ovi delegati izraziti podršku, upoznati se, čestitati, izraziti zabrinutost stanjem poštivanjem ljudskih prava u zemlji...

Razveselilo me što sam imao priliku upoznati u živo kolegice blogerice, SDP-ovke Mariju Lugarić i Ivu Prpić i kolegu blogera, SDP-ovca Aleksandra Hatzivelkosa.

Pozdravio sam se i sa svojim susjedom Ivanom Račanom, a desetak mlađih delegata stisnulo mi je ruku naglasivši da pozorno prate 45 lines.

Ugodno je bilo i družiti se s mlađim kolegicama i kolegama novinarima, čiji sam bio predmet vijesti. Od "starije novinarske garde" osobito me razveselio susret s kolegom Žarkom Modrićem, dopisnikom jednog japanskog, višemilijunski tiražnog lista s kojim sam sredinom 93/94 izvještavao s Tuđmanovih presica. Tuđman nije mogao smisliti ni njega ni njegova pitanja. Mnogo manje su ga živcirala moja o tome kad će osloboditi cestu Zagreb-Lipovac i značajnije obratiti pozornost na probleme Slavonije, budući sam bio šef dopisništva Glasa Slavonije, pa je Vrhovnik mislio da sam glavaševac, a Glavaša je on znao držati pod kontrolom.

Istina da mi nikada nitko iz Osijeka nije rekao što da pitam Tuđmana, a kamoli da ga provociram, da mi Glavaš čak nije htio dati izjavu nakon Sabora HDZ-a u Lisinskom kada su on i Šeks navalili na Mesića i Manolića zahtijevajući da ova dvojica ne mogu automatski biti u predsjedništvu stranke samo zato što su na čelu Sabora, pa ih je Tuđman stišao, samo koji mjesec prije nego li je sam naredio da se Jožu i Stipu izbaci iz stranke. Činjenica je da sam ja tada u Glasu držao stranu budućim osnivačima HND-a, s kojima sam, pod pseudonimom u Hedl-Flauderovom Bumerangu objavljivao i interviewe. Na ruku mi je išlo što sam bio simpatičan tadašnjoj Tuđmanovoj glasnogovornici Vesni Škare-Ožbolt, koja mi je obavezno davala riječ na tada redovitim mjesečnim Tuđmanovim susretima sa svim novinarima akreditiranim u Uredu Predsjednika. Kasnije je te konferencije za novinare Tuđman ukinuo i uveo razgovore samo sa odabranima, među kojima su se osobito isticali aktualni glasnogovornik Milana Bandića, Nenad Ivanković i aktualna urednica Informativnog programa HTV-a, Hloverka Novak-Srzić.

Uopće me ne čudi da me se aktualni predsjednik Mesić ne sjeća, odnosno da je zaboravio okolnosti "našega poznanstva" i da Hloverka Novak-Srzić danas ima novoga predsjednika čiju volju provodi. Ne čudi me ni da smo kolega Modrić i ja srdačno razgovarali kao u stara, dobra Tuđmanova vremena. Mi se nismo promijenili, a čini mi se da su i Stipe Mesić i Hloverka Novak-Srzić ostali isti.

Zapisnicar_SDP Bago_SDP
Slikoviti zapisničar iz Dalmacije / Mislav Bago, najmoćnija novinarska figura na konvenciji


Promakle su mi neke stvari u subotu jer sam se napričao s još jednim iz "stare garde" tuđmanoljutitelja, kojeg su je devedesetih i Račanov SDP smatrao radikalnim ljevičarem, glavnim urednikom "Novinara" Gojkom Marinkovićem. Svjedok mi je na sudu s Marinkom Mikulićem, odnosno njegovim Fokusom, prisjetili se zajedničke odvjetnice Orhideje Martinović, i po tko zna koji put izanalizirali postupke "kolega" koji su kroz Slobodni tjednik ili preko HTV-a "širili mržnju" i poticali na nasilje, a i danas ih se smatra uspješnima, uzornima...

E, zato uopće nisam progovorio ni riječi s bivšim SKH-SDP kandidatkinjama i novinarkama Gordanom Grbić i Jelenom Lovrić koje sam jučer više puta susreo. Nisam 100 % siguran zašto smo se mimoilazili, ali moguće da sam o njihovim profesionalnim potezima objavio pokoji prekritičan post.

Dusko_Ljustina Bandic2
Dušku Ljuštini nije bilo do "koljiva" / Milan Bandić je izgledao prilično iscrpljeno


Skupina ličko-dalmatinskih delegata upoznala me s bivšom SDP-ovom ministricom pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović. Nisam ju stigao ništa pitati o odnosima u među aktualnim SDP-ovim strujama jer se ona začudila da joj sada djelujem mlađe nego jesenas kada sam u medijima svjedočio maltretiranju SOA-e i policije. Zaključila je kako je mislila da su takva ružna vremena odavno iza nas, ali i kako shvaća da ono što se dogodilo meni, kao da se dogodilo i njoj.

Banac_SDP Ostojic_Bardic
Ivo Banac za govornicom i njemu s lijeva Rajko Ostojić / Ranko Ostojić za info-pultom i njemu okrenuta Zinka Bardić


A kada sam u prolazu Ranku Ostojiću komentirao da nakon Milanovićevog prvog govora na konvenciji njegovi protukandidati Vidović i Kovačević ne moraju ni nastupiti mimoišao nas je Rajko Ostojić i dobacio svom prezimenjaku: Jesi li ti pozvao Banca na konvenciju da nas onako ishvali?
Ranko mu je šeretski odbacio: Vjerojatno ga je pozvao Peratović.
- Da, zasigurno je to bio Peratović, širokim je osmjehom zaključio, tipičnu dalmatinsku spiku Ostojić Rajko, kojega sam, usput, prvi put u životu sreo.

Dragan_Kovacevic Laco_SDP
Dragan Kovačević kao da je znao da će izgubiti / Miro Laco nakon jedne od brojnih konzultacija sa Zvonimirom Šostarom


Zbog takva razvoja događaja, jedva da sam uspio uloviti, što objektivom, što golim okom, pokoju pojedinost iz atmosfere u taboru Milana Bandića. Sve skupa, čini mi se da gradonačelnikova ekipa koja mnogo radi i mnogo griješi u Zagrebu gubi esdepeovsko tlo pod nogama.

Milanovic_raja2 Arlovic_Ljubicic
Konačni, nadmoćni pobjednik Zoran Milanović nije propuštao priliku porazgovarati sa svakim delegatom koji ga je htio čuti / Autsajderi Mato Arlović i Mirko Ljubičić Šveps prije glasanja dogovaraju
zajedničku fotografiju


- 03:18 - Komentari (7) Isprintaj #

08.05.2008., četvrtak

Je li Hrvatsko novinarsko društvo udruga s kojom se vlastodršci sprdaju?


Doktor Andrija Hebrang zvan Shimadzu grubo se našalio s našom strukovnom udrugom zaključivši nakon rasprave saborskog Odbora za zdravstvo o nasilnoj hospitalizaciji Mirjane Jusup Pukanić kako je u postupku povrijeđeno pravo odavanjem liječničke tajne, i to njezinim objavljivanjem u medijima, te su članovi Odbora preporučili HND-u da preispita odgovornost svojih članova.

Naš predsjednik Zdenko Duka reagirao je na prvu u izjavi za Javno, pa je bio malo nejasan:



U izjavi za Večernjak bio je nešto određeniji:



E sad, kako je inicijativa za kažnjavanje Berislava Jelinića, Ive Pukanića i Sine Karli koji su odgovorni za objavljivanje povijesti bolesti Mirjane Jusup Pukanić, potekla od mene i Povjerenstvo za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima, a da se Središnji odbor HND-a o tome očitovao tek jučer, predložio bih, nakon savjetovanja s nekim zlim ženama da HND zatraži od Andrije Hebranga Shimadzu i njegova ministra Dade Milinovića, koji se iskazao oprostivši Fatimi Skuli, jer je zbog izjava da je on sudjelovao u ratnim zločinima, ona bila pretučena, žurnu istragu i kažnjavanje liječnika (jednog ili više njih) koji su Nacionalu omogućili da objavi povijest bolesti Mirjane Jusup Pukanić. Dakle, ako HND želi biti doista uvjerljiva udruga koja će štiti dostojanstvo profesije od onih koji se novinarstvom služe u kriminalne svrhe, prvo će iz svoga članstva isključiti Jelinića, Pukanića i Karli, a potom će inzistirati, pozivajući se na članak 132. Kaznenog zakona, članak 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata i članak 21. Zakona o liječništvu, na kažnjavanju "zločestih" liječnika.

Osim zahtjeva prema Hebrangu i Milinoviću, HND bi trebao pozivajući se na spomenute zakonske odredbe podnijeti kaznene prijave DORH-u, protiv, za sada, nepznatih počinitelja, liječnika. U suprotnom, do mišljenja naše udruge neće držati nitko u ovoj zemlji.

Tuđman se barem bojao novinara. Neki su zbog toga nastradali, primjerice Roman Latković, a drugi, poput Zrinke Vrabec Mojzeš, Dražena Vukova Colića, Jagode Vukušić, Mirka Galića, Dragutina Lučića, Tomislava Jakića..., time su se, nakon Tuđmanove smrti, okoristili.

Danas vlastodršci na račun naše udruge zbijaju šale, poput rečenoga Shimadzua ili nam drže neumjesne pridike, poput Stipe Mesića Bezgrešnog:



I na koncu, intimus predsjednika RH, Ivo Pukanić o našemu predsjedniku Zdenku Duki:

Novinarska sramota na Pantovčaku

...
No nedopustivo na tom prijemu, a za što u svakom slučaju nije kriv Stipe Mesić, bilo mi je izlaganje Zdenka Duke, novog predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND). Hramajući uz pomoć štake, jer se ozlijedio na skijanju, novi predsjednik HND-a se u samo pet minuta svoga izlaganja predstavio skupu na Pantovčaku. Rekao bi jedan moj prijatelj - govorio je malo, ali zato je govorio glupo.

U tih nekoliko minuta govora uspio je pokazati svu raskoš svoje nekompetentnosti da govori o problemima novinara i izdavača u današnjoj Hrvatskoj. Mislio sam da gori predsjednik od Dragutina Lucića zvanog Luce ne može sjesti na čelno mjesto HND-a. No prevario sam se. Meni osobno jako simpatični Luce bio je doktor znanosti za Duku u poimanju problema medija.
...
Duka tako neinformiran ne može zastupati cijelu branšu, što sam mu i rekao pred predsjednikom (Stjepanom Mesićem, op 45lines) i još nekoliko ljudi koji su sjedili za stolom, na prigodnom domjenku koji je priredio Pantovčak. Kad je Duka govorio, oko mene se počeo širiti žamor i negodovanje jer je govorio očito na svoju ruku. Optužio je vlasnike medija, ne govoreći posebno misli li na privatne vlasnike ili državu, gotovo da se ponašaju prema novinarima kao prema robovima, te da im ne daju prostor za kritično pisanje i izražavanje vlastitoga mišljenja. Ljudi su mu se smijali iza leđa i mahali glavama ne vjerujući da to govori čovjek koji bi morao detaljno znati što se događa u medijima. Pokraj mene su stajali Vanja Sutlić, direktor HRT-a, i Mislav Bago, urednik na HTV-u. S nevjericom smo se pogledavali, slušajući bljezgarenje novog predsjednika HND-a i pitajući jedan drugoga što ovaj priča. Iza mene je stajao novinar Nacionala Bero Jelinić, koji me povukao za rukav i pitao - čuješ li ti što ovaj govori?
...
Ne želim više mirno slušati i ne reagirati na pljuvanje trećerazrednih novinara i mediokriteta po profesiji i vlasnicima, koje nitko ne pita prvoga u mjesecu imaju li novca da isplate plaće. Jer ti novinari znaju samo pljuvati po svemu, svjesni da nemaju nikakvu odgovornost. Stoga, Duka, i ostale Duke, primite se posla i napišite jedan pošteni članak u životu na osnovi kojeg će se prodati bar jedan primjerak novina više. Tako ćete najviše pripomoći borbi protiv cenzure u hrvatskim medijima.

Ivo Pukanić, Nacional, 21.01.2008.


Joj zaboravio sam. Puki sigurno laže o svom prijateljestvu s Mesićem i o tome da je Duku kritizirao pred Predsjednikom jer naš Stipe je u jednoj seksističkoj izjavi rekao da je “s Ivom Pukanićem prijatelj kao i s Tihanom, sa svim novinarima” (još je i dodao: “S njom sam malo više”).

A Tihana Tomičić, novinarka Novog lista, supruga je Roberta Franka, novinara koji je koncem devedesetih intenzivno pisao o zločinima u Gospiću, Milanu Levaru (Mesićevom zaboravljenom prijatelju)... S Frankom sam se nekoliko puta našao kod Zvonimira Trusića u birtiji na remetinečkom Blatu gdje su zalazili Tomislav Karamarko i Stjepan Mesić.

Ali, kako je predsjednik Mesić izjavio da ne pozna mene, ne vjerujem ni da se sjeća Franka, a kako bi tek znao da je potonjem supruga Tihana Tomičić, s kojom je pak "malo više prijatelj".

- 02:30 - Komentari (5) Isprintaj #

07.05.2008., srijeda

Priopćenje Središnjeg odbora HND-a o slučaju Pukanić



Nedopustivo privatiziranje medijskog prostora

Središnji odbor Hrvatskog novinarskog društva zahtijeva od svih razina vlasti – od policije, Ministarstva zdravstva, Državnog odvjetništva te od Hrvatskog sabora da do kraja obave svoj posao u tzv. slučaju Pukanić, da rasvijetle prisilno policijsko odvođenje Mirjane Pukanić u psihijatrijsku bolnicu i sankcioniraju odgovornost svih onih koji su za nečiji račun prekršili svoja ovlaštenja.

Vijeće časti HND-a raspravljat će – na osnovu predstavke Povjerenstva za medije Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH - što je moguće prije o tekstu „Diletanti protiv psihijatara“ koji je objavljen u „Nacionalu“ 22. travnja a u kojem je opetovano objavljen liječnički dosije Mirjane Pukanić i pritom – kako se čini – prekršeno nekoliko zakona i Kodeks časti HND-a. Ako članovi Vijeća časti budu smatrali da je to potrebno, odgovorni za objavu teksta će biti kažnjeni.

HND želi da mediji što više poštuju privatnost svakog pojedinca i privatnost obiteljskih odnosa i nipošto ne može dopustiti da bilo koji izdavač koristi privilegij vlastitog položaja za neprofesionalno privatiziranje medijskog prostora i nenovinarsko ponašanje.

S obzirom na prodaju dijela tvrtke u samom jeku afere, u slučaju Pukanić još jednom potaknuto je i otvoreno pitanje vlasništva nad medijima u Hrvatskoj a transparentnost vlasništva preduvjet je da bi mediji bili slobodni i obavljali ulogu snaženja demokracije i zaštite ljudskih prava.

Zdenko Duka, predsjednik


Renata Ivanović, predsjedavajuća Središnjeg odbora

hnd.hr


- 15:28 - Komentari (3) Isprintaj #

HND i medijske slobode


Od desetak adresa kolegica i kolega iz HND-a, na koje sam prošloga tjedna poslao upit da li da prijavim policiji prijetnju:



sa samo dvije stigao mi je odgovor - da prijavim. Ipak, nisam to učinio jer me deprimirala kolegijalna nezainteresiranost kao što me do sada u više navrata, kada bih prijavljivao slične stvari, deprimirala policijska i državnoodvjetnička. Mogu se uzdati samo u Svevišnjeg, ako ga ima, i utjecaj međunarodnih adresa preko kojih ionako "usporavam približavanje RH euroatlantskim integracijama".

U ponedjeljak sam posalo mailove na više adresa u HND s pitanjima: što je s aktivnostima Zbora istraživačkih novinara, radi li se na pripremi Skupštine HND-a, izmjenama Statuta i Kodeksa časti, jesu li IO i SO održali sjednice povodom inicijative Povjerenstva za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima (posebno, obzirom na izjave predsjednika Duke: - Mislim da su navodi iz predstavki točni, a u ponedjeljak će Izvršni i Središnji odbor HND-a raspravljati o njima - rekao je Duka, te napomenuo da će i Vijeće časti na prvom sastanku raspravljati o tom problemu. - Sankcije daje Vijeće časti, a krajnja mjera može biti isključenje.). Nitko mi na to ništa odgovorio nije. Samo sam iz tajništva Društva pozvan da dođem u četvrtak na svečanu podjelu novinarskih nagrada Hrvatskog novinarskog društva i nagrade Robert Schuman uz Svjetski dan slobode medija.

Pred kojih pol sata otvorim portal Jutarnjeg i vidim da je predsjednik Duka protestirao kod predsjednika Sabora Bebića zbog odluke saborskog Odbora za izbor i imenovanja da u Nacionalno vijeće za praćenje suzbijanja korupcije predloži ravnateljicu Hine Smiljanku Škugor-Hrnčević.

Neka! Ne treba tako olako prijeći preko odluke HDZ-a da svojim ljudima daje dodatne sinekure! I ne treba to povezivati sa činjenicom da je donedavni predsjednik HND-a i bivši novinar HINA-e Dragutin Lučić Luce dobio posao u državnoj firmi, savjetnika za medijske slobode direktora Vanje Sutlića. Brine se naš Luce, recimo, da Sanja Mikleušević-Pavić uživa potpunu uredničku slobodu u uređivanju svoje emisije i da joj zbog tretmana slučaja Pukanić, urednica Informativnog programa Hloverka Novak-Srzić ne smije uputiti ni poprijeki pogled, a kamoli smanjivati plaću.
A aktualni predsjednik HND-a, inače misli da politika najveći utjecaj na medije vrši baš u slučaju HINA-e gdje je Smiljanka Škugor - Hrnčević direktorica, a donedavni predsjednik bio novinar.
To je Duka jasno naveo u tekstu za Association of European Journalists:

CROATIA


By Zdenko Duka


Overview

The media in Croatia have developed greatly in terms of quality and diversity in recent years. Although the circulation of most individual newspapers has gone down, the number of newspapers is growing steadily, and with it the total number of readers. Croatian Radio and Television (HRT) have kept their dominant position. Two new commercial TV stations have not yet fulfilled their market potential.

Yet it is apparent that the Croatian media are going through a serious crisis regarding their professional and ethical standards. Sensationalist journalism has become commonplace, with reporters often abandoning any pretence of objectivity or truthfulness in their pursuit of headlines and big audiences.

Overt political influence still casts a shadow over the media scene, although it is much less pronounced than it was before the sweeping reforms of the year 2000, which took national TV and a handful of large newspapers out of the hands of a handful of powerful political figures. However, private media ownership is now highly concentrated instead in the hands of two very large companies which dominate the newspaper market: Europa Press Holding, which is 50% owned by the German WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung) group and the Austrian publisher Styria.

Media independence is also under severe attack from a number of big commercial companies which emerged in the early 1990s as vehicles to advance the fortunes of certain influential figures from the political world. These figures now enjoy a dominant position within the economy, and have begun to use it to promote their own interests in the media. They exercise a significant degree of control over certain newspapers through their ability to grant or withdraw the advertising contracts which many publications rely on for their financial survival. For example, the large insurance company Osiguranje broke off its long-term advertising contract with Jutarnji list, a daily newspaper, following critical articles which appeared about the company’s activities.

In these circumstances it is extremely hard for journalists to seek to act as the “conscience” of the society, since they are often under pressure to set aside the public interest in favour of the narrow commercial interests of media owners. That leads naturally to job insecurity and the habit of self-censorship.

The situation in Croatia’s local media, especially local radio stations, is especially troubling, since many of them are effectively run by local political interests. As a consequence these stations have failed to develop any real editorial independence and the journalists who work there are often pressured to conform to blatant political bias. Partisan reporting was especially evident in the blanket coverage of the illness of Ivica Račan, a Croatian opposition leader and former prime minister, who died in May after three months of treatment. One radio station and one website even announced his death three weeks before he died.
The Croatian media have obtained a new degree of freedom from direct governmental and political party influence, thanks to the fact that most print media are now in private hands, as are two nation-wide TV channels: RTL Television and Nova TV. However, the state still owns Vjesnik, a low circulation daily; it is responsible for appointments to Croatian Public Television (HRT); and it exercises effective control over HINA, the Croatian News Agency.

The problem of excessive party political influence on the media is especially serious in the case of the national news agency, HINA, which is examined here in more detail.


Case Study: HINA, Croatia’s National News Agency

Last year the situation in HINA provoked expressions of concern from many quarters, including the Croatian Journalists’ Association, the OSCE and European Federation of Journalists. The European Commission also identified the management of HINA as a political problem in its Report on Croatia on November 8 2006. That Report concluded that “the procedure of appointing HINA Managing Council members had many deficiencies”. HINA is the sole national news agency and so exerts considerable influence on other Croatian media.

According to the law on HINA, the Government must propose to Parliament four members for the HINA Managing Council, and a fifth member should be chosen from among the journalist employees of HINA. All five nominees must then be confirmed by the Parliament. The Managing Council should in turn elect HINA’s director and Editor in chief.

In 2006 the Government took a series of steps which ignored both the spirit and the letter of these formal procedures. In July its four nominations to HINA’s Managing Council were accepted by parliament; but the figures nominated faced accusations of conflict of interest, and some were seen as unqualified for the job because they lacked relevant experience. Critics said they were chosen in preference to other candidates who were clearly more competent and respected. For example, instead of appointing the former president of the Constitutional Court, Jadranko Crnić, the Parliament decided on a man, Dražen Jović, who had completed Law School only two years earlier.

The government’s non-transparent behaviour brought a storm of protest from all the opposition parties as well as the Croatian Journalists’ Association, who alleged that little-known and incompetent persons had been appointed simply in order to allow the ruling party easily to control the actions of the HINA director and editor in chief. But the Government and ruling party politicians rejected all appeals against their decisions. The Government, citing what appeared to be flimsy technical arguments, refused to implement the rules laid down by law for the selection of a fifth Council member, and proceeded to let the four-member Managing Council act for several months as though it was properly constituted.

Of crucial importance was the decision of this four-member Council, despite all the questions about its legitimacy, to appoint a new HINA general manager, effective from January 1, 2007.

The newly-elected general manager was a woman, Smilja Škugor Hrnčević, who had been well known as a prominent editor in the Tuđman era, when the media was forced to work under strict government controls. It was public knowledge that the President of the Republic, Stjepan Mesić, opposed her appointment. And the very next day the Government announced it would dismiss the HINA Council, citing the very arguments of its critics – that the Council was incomplete without its fifth member, the employees’ representative.

The end result was exactly what the opposition and the CJA had warned against: the Government had achieved its goal of having its preferred candidate as HINA general manager appointed, and it took steps to dissolve the improperly-constituted HINA Council after the event.

A new HINA Managing Council was appointed in February 2007, one month after the new general manager took up active duty. This time the Council also included the representative of HINA employees. But the new Council did not question the appointment of the general manager by the previous Council. All the politicking and confusion led to a long delay in the process of selecting an Editor in chief for HINA. The US State Department’s 2006 report on Human Rights in Croatia recorded that government officials “attempted to influence national television”. It also quoted s statement of protest by the Croatian Journalists Association, that freedom of the media “was jeopardised by the vague wording of the law on public media”.

The CJA has since continued to call urgently for new and transparent procedures for electing all the members of the HINA Managing Council to make it more public, democratic and transparent.


Conclusion and Future Action: The only way to safeguard media freedom in Croatia in the face of the political interventions described here is to remove the Government’s power to control any of them, including the national news agency HINA. Responsibility for internal regulation and editorial matters should be left to the media’s Managing Councils, which should be completely independent. The law needs to be revised to ensure that democratic standards are applied in their selection. The Government must not be allowed to make use of ambiguities in the law and conventions in this field for its own purposes.




EXTRACT FROM FEBRUARY 2008 UPDATE

Croatia Zdenko Duka

The issue of the political parties’ role in making appointments to the top jobs in Croatian National Public Television (HTV) has again come centre stage for journalists who are concerned about the fragile state of media freedom in the country.
In September last year the appointment of Hloverka Novak Srzić as the News Program editor in chief of HTV brought a storm of protest from journalists, on account of her background as a senior TV editor during the era of Franjo Tudjman, when public television was strictly under political control and journalists who strove to exercise independence suffered severely.
The concerns of journalist organisations have also been focused on the case of Željko Peratović, a freelance journalist whose apartment was searched by police in the middle of October. He was held in policy custody for one day and questioned on suspicion of revealing state secret on his Internet blog. Formal charges have not yet been brought against him.

AEJ Media Freedom Survey, Country reports, Croatia (Zdenko Duka)


Dakle, dalo bi se zaključiti da predsjednik Stjepan Mesić i dalje igra pozitivnu ulogu u zaštiti medijskih sloboda jer se suprotstavio imenovanju Smiljanke Škugor-Hrnčević za ravnateljicu HINA-e.
Naravno, nema relevantnih izjava ni materijalnih dokaza da je predsjednik Stjepan Mesić bio glavni pokrovitelj dolaska Vanje Sutlića na čelo HRT-a i da je amenovao Hloverku Novak-Srzić za urednicu IP HTV-a, pa se u dublje, u takve špekulacije ne upušta ni Miljenko Jergović, kada u zaštitu uzima Sanju Mikleušević Pavić:

...
Hloverka je, kao i direktor kuće Vanja Sutlić, politička osoba, takozvani komitetski kadar prekomandiran u medije. Oboma je novinarstvo u svim režimima bilo samo vođenje politike drugim sredstvima. Onaj koji ih je postavio, a možemo ga zvati Sanaderovim koliko i Mesićevim imenom, samo takvo je novinarstvo mogao imati na umu...
Sanader i Mesić neka se dogovore u čije ime Hloverka provodi teror, kao i u čije ime štiti lik i djelo Ive Pukanića.


I na koncu, hvala predsjedniku Duki što je spomenuo moj slučaj u izvješću AEJ-u i napomeuo kako protiv mene još nije podignuta optužnica. Nije Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je SOA-i dao suglasnost da se krene na mene još ni obustavio predistražne radnje, a niti mi je vratio osobni novinski arhiv (između 2500 i 3000 dokumenata). Što po mojim predstavkama rade Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, bolje je da i ne pitam jer kako kažu iz Odbora, a vezano za slučaj Mirjane P., Mladen Bajić profesionalno radi svoj posao. Dakle, ako je on dao suglasnost Karamarku da SOA i policija krenu protiv mene, on će biti taj koji će kazniti odgovorne, utvrdi li se da je bilo kršenja zakona u mome slučaju. Zamislite, kaznit' će sam sebe!

- 01:04 - Komentari (3) Isprintaj #

05.05.2008., ponedjeljak

Vjerujem Mirjani P. (2.)


Estrada se lijepo zabavila na Pukijevom i Sininom "Extra" partyiu (redom pojavljivanja: Ibrica Jusić, Severina Vučković, Tomica Petrović, Ivo Pukanić, Sina Karli, Vlado i Nataša Šola, Toni Cetinski, Ivana Nobilo, Nevenka Žeravica, Zlatan Zuhrić Zuhra, Boris Novković, Tomislav Čuveljak, Ranko Zidarić, Nives Drpić Celzijus, Luka Nižetić, Zrinka Ferina, Morana Metuzalem i Nevena Randelli, Red Carpet, Nova TV)


A Mirjana Jusup Pukanić dala je interview Nataši Zečević za Javno.com, iznova osnaživši moju vjeru u njene izjave.

Evo nekih meni zanimljivijih dijelova:

INTERVJU, MIRJANA PUKANIĆ:


Da progovorim o Bajiću, to bi bila bomba


Bajićevo prijateljstvo sa Ivom je jako, jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti, tvrdi ona.

...
Kažete da ste se družili s Mesićem, kako onda komentirate njegovo ponašanje u cijeloj priči?

- Dapače da ga Mesić štiti, ja ni u jednoj situaciji nisam pokazala da sam umobolna ili za psihijatriju. Mogu reći da smo se sreli nebrojeno puta u formalnim i neformalnim prilikama i mogao je uočiti da sa mnom nešto nije u redu. I zato sam na njega ljuta. Tražila sam pomoć i od njega da apelira na Ivu, međutim, više puta mi se javila njegova tajnica koja je valjda mislila da je Bogom dana. Mislila sam da Mesić porazgovara sa Ivom da se rastanemo kao ljudi, mislila sam da će ga Ivo poslušati jer ovo nije bračna svađa nego sustavno trpanje u ludnicu.
...
Vaš suprug je u Nacionalu objavio vašu povijest bolesti. Kako to komentirate i je li to istina?

- Sve je on i rukovodio mojom povijesti bolesti. On je moju postporođajnu depresiju usporedio sa manijakalnom depresijom. Ja sam postporođajnu depresiju dobila jer su mi u sedmom mjesecu trudnoće rekli da se djetetu ne razvija mozak pa su me 'šopali' apaurinima. Kad sam rodila bila sam izgubljena, nisam mogla jesti, nisam mogla normalno funkcionirati, samo sam plakala. Bila sam depresivna, ali nikad i manijakalna. Osim toga, što on uopće priča, priča gluposti. Zašto? Zato što sam rekla kćeri da ću se rastati od njega jer je on sa Sinom Karli i zato što ja više tako ne mogu živjeti. Neka svatko živi kako god hoće, rekla sam kćeri da ona može živjeti s kim god hoće. Dala sam joj mogućnost izbora i mislim da je to njezino pravo, ona će skoro biti punoljetna. Pa što si moj muž umišlja, ja ga se ne bojim. S kim je on, što su oni pljačkali banke, što su oni napravili da su jedno drugog zadužili i odužili?

Na koga to mislite, zadužili i odužili, o kojim je osobama tu riječ?

- Pa svi ti koji njega štite, svi ti institucionalni pomagači. Mislim, što oni imaju zajedničko da tako štite jedan drugoga?

-Nakon što se u listopadu hospitalizirani vaš suprug je bio na večeri sa glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Kako to komentirate?

- Da, bili su skupa na večeri, to sam vidjela na vašem portalu, a poslije toga mi je oduzet laptop. Da, drugi dan su bili na večeri njih troje (op.a. Ivo Pukanić, Sina Karli, Mladen Bajić) i bili su u jako dobrom raspoloženju. Ja baš ni Bajiću ne vjerujem.

Ne vjerujete da će provesti kvalitetnu istragu o vašem slučaju?

- Ne, ako se ne opameti. A ima još nekih stvari o Bajiću koje bolje da ne kažem.

Koje su to stvari?

- Neću to reći, to bi bila bomba, a dosta mi je bombi u ovoj državi i Bajića uopće neću komentirati jer je njegovo prijateljstvo sa Ivom jako jako, jako prisno i intimno. Ako će on provoditi istragu, istraga se neće provesti...


Nataša Zečević, Javno.com, 04.05.2008. u 23:30h

Update:

Oko 02 sata noćas na portalu Javno.com postan je komentar koji je navodno napisala maloljetna kći Pukanićevih u kojem se "gadi" Mirjanu P.

Pozivam redakciju portala Javno.com da o tome žurno obavijeste nadležni Centar za socijalnu skrb, a moguće i policiju jer nije isključeno da se radi o krađi identiteta, odnosno da je netko drugi involviran u slučaj umjesto maloljetnice komentirao.

Sjetio me taj komentar riječi Mirjane P. prije nego su je nezakonito strpali u ludnicu da Ivo Pukanić ima obraza pisati o tome da Ante Nobilo zlostavlja suprugu i obitelj. Mirjana je pogriješila. Tekst o zlostavljaču Nobilu potpisala je Sina Karli, ali svejedno vjerujem Mirjani P.


Nobilo me tukao, a sad hoće i moj novac



Jadranka Nobilo, bivša supruga odvjetnika Ante Nobila, za Nacional otkriva dramatične detalje njihovog razvoda, emocionalno i fizičko zlostavljanje kojem je bila izložena


...
NACIONAL: Što se dogodilo u vašem braku?

– U ožujku 2002. suočila sam se s činjenicom da suprug izlazi s drugom ženom, sutkinjom Općinskog suda u Zagrebu. S njome ga je vidjela kći Ivana koja u to vrijeme nije s ocem komunicirala već više od tri godine. Oni su prekinuli sve odnose zato što Nobilo nije bio zadovoljan izborom njezina dečka Tonyja Cetinskog, s kojim je i dandanas u vezi. Osim toga, Ivana nije nikad zaboravila kako ju je pretukao do krvi u dvorištu srednje škole. Ivana mi je ispričala kako je vidjela oca s nekom ženom ispred zagrebačkog restorana. Suočila sam ga s time, ali je on rekao da Ivana laže i da s njim nije bila nikakva žena te da mu se ona osvećuje jer je bio protiv njezine veze.
..
NACIONAL: Kako je reagirala Ivana s obzirom na to da je i nju pretukao?

– Bilo joj je teško, dopratila me je do automobila Hitne pomoći i vozila je za nama.U bolnici me ispitala policija, ali kad su vidjeli da se ne radi o teškoj tjelesnoj povredi, prijavili su Nobila i mene kao slučaj remećenja javnog reda i mira. Taj postupak je obustavljen prije nekoliko dana. Sanja Ormuž, koja je sve vidjela, lažno je svjedočila da nije ništa ni čula ni vidjela.
...
NACIONAL: U kakvim je odnosima vaš bivši suprug s djecom sad kad je brak i službeno razvrgnut?

– Oni nisu u nikakvom kontaktu. S Ivanom dugo nije razgovarao, a u proteklih godinu i pol ona je na moju zamolbu vidjela oca nekoliko puta zbog posredovanja između mene i njega u razrješavanju obiteljskih pitanja. Rekao je da ima svoj privatni život, a to je očito pogrešna terminologija jer privatni život oca uključuje i djecu. Valjda je mislio na svoj intimni život a to ga ionako nitko ni ne pita. Drugoj kćeri je rekao kako mu je ostalo još deset godina aktivnog života i da mora misliti na sebe. Očito s njim nije sve u redu kad ne misli da bi trebao brinuti o djeci, prvenstveno o sinu kojemu je bilo 9 godina kad se sve počelo događati a danas mu je samo 12. Navršio ih je 26. kolovoza a otac mu ni rođendan nije čestitao. Već godinu i pol nije s njime kontaktirao, iako je sud točno odredio koliko i koje dane ima pravo biti s njim. Ne znamo gdje stanuje. Frana ne želi s njime kontaktirati nakon napisa u raznim listovima gdje se pojavljuje s tom ženom. Rekla je da to ne može podnijeti i da je bolje da se ne viđaju.
...

Sina Karli, Nacional, 07.09.2004. | br. 460



- 01:45 - Komentari (6) Isprintaj #

02.05.2008., petak

Ovo je nemoguće u Hrvatskoj


Šef obavještajaca bez posla?

BERLIN - Šef BND-a, Ernst Uhrlau, mogao bi ostati bez položaja nakon što je otkriveno da je BND od lipnja do studenoga 2006. godine pratio e-mail korespondenciju reporterke tjednika Spiegel Susanne Koelbl, koja je izvještavala iz Afganistana. Slučaj je posebno dobio na težini nakon što je otkriveno da je u njezin kompjutor ubačen “trojanac” da bi se pratila korespondencija s afganistanskim ministrom trgovine Aminom Farhangom.

Sam predsjednik BND-a Uhrlau za slučaj je navodno saznao tek u prosincu, te je sam novinarku obavijestio i osobno joj se ispričao, ali politički pritisak na njega raste. Već su pale tri smjene u krugu njegovih najbližih suradnika, a Uhrlau je dao iskaz bes prisutnosti javnosti.

U međuvremenu, pozivi za njegovom ostavkom sve su glasniji. Ministarstvo vanjskih poslova pokušava pak sanirati štetu, pa navodi kako je suradnja s Kabulom i dalje ”bliska i puna povjerenja”.Ovo inače nije prvi ovakav slučaj, još 2005. godine otkriveno je da BND prati novinare.

Jutarnji list / hnd.hr


U nas na traženje SOA-e Glavni državni odvjetnik nalaže policiji obradu nad blogerom, kojeg SOA već dulje vrijeme nadzire i komentira po njegovu blogu i nikom ništa.

Dobru dijagnozu zašto je tomu tako u sličnim slučajevima daje Sanja Sarnavka upitana za komentar inicijative Povjerenstva za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima:

O odjeku koji će predstavke izazvati u državnim institucijama predsjednica B.a.b.a Sanja Sarnavka rekla nam je da ne zna da li će institucije odraditi svoj posao i da je vrlo teško u zemlji poput Hrvatske bilo što prognozirati.

- Kod nas se nitko ne drži zakona nego interesa. Ako netko u svemu tome pronađe svoj interes onda će se i stvar dogurati do kraja – rekla je Sarnavka te dodala da po dosadašnjoj praksi u ovom slučaju, a to je dugo čekanje na izvještaje i proglašavnje tajnom mnogih dokumenata, ne može predvidjeti ishod i učinak ovih predstavki. Napomenula je da udruge sigurno neće lako odustati od svojih nastojanja da institucije djeluju do samog kraja u ovom slučaju.

Javno. com, 01. 05. 2008.


Uopće ne vidim opravdanja da nas netko primi u "Europsku kuću" u koju bi mi htjeli pošto-poto ugurati svoje zakorovljeno dvorište i smeće pod tepisima.

- 09:42 - Komentari (22) Isprintaj #

01.05.2008., četvrtak

Vjerujem Mirjani P.


Hvale vrijedna inicijativa:

Povjerenstvo za medije traži sankcije protiv Nacionala

Povjerenstvo za praćenje politike ravnopravnosti spolova u medijima smatra da su u tekstu Diletanti protiv psihijatara autora Berislava Jelinića objavljenom u Nacionalu br. 649. od 22. travnja u kojem se obznanjuje dijagnoza i drugi detalji iz privatnog života Mirjane Pukanić prekršene odredbe mnogih zakona, pa i Kaznenog.
Objavom teksta u tjedniku kojega je vlasnik Ivo Pukanić, suprug Mirjane Pukanić, kaže se u priopćenju, povrijeđena su temeljna ljudska prava Mirjane Pukanić kao osobe, žene, a novinarska profesija spuštena je na razinu kriminalnog djelovanja.

Zbog toga se je Povjerenstvo dopisom obratilo Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova i Hrvatskom novinarskom društvu, očekujući od njih da reagiraju u okvirima svojih ovlasti.

Prema Povjerenstvu, tim tekstom u kojem je u detalje opisana povijest i tok bolesti, osobne i obiteljske prilike Mirjane Pukanić, povrijeđen je Zakon o ravnopravnosti spolova (javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca u medijima na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način); Zakon o medijima (Mediji su dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana); Zakon o zaštiti prava pacijenata i Zakon o liječništvu koji građanima jamče pravo na povjerljivost o stanju njihova zdravlja i zaštitu osobnih podataka, a liječnicima brani otkrivanje liječničke tajne.

Pored toga, smatra Povjerenstvo, objavom teksta povrijeđen je i Kazneni zakon koji u članku 132. izričito kaže da će se zdravstveni djelatnik i druge osobe koje neovlašteno otkriju tajnu koju saznaju u obavljanju svoga zvanja, kaznit novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci. U konkretnom slučaju, očigledno je da je liječnik, ili neka duga osoba, tjedniku Nacional dostavio detalje o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić. Povjerenstvo smatra da bi Državno odvjetništvo trebalo pokrenuti postupak protiv nepoznatog počinitelja, jer se u tekstu ne iznosi ime liječnika, ili druge osobe koja je Nacionalu dostavila podatke o zdravstvenom stanju Mirjane Pukanić.

Osnove za pokretanje kaznenog postupka protiv novinara i urednika Nacionala ima i u članku 201 Kaznenog zakona:

(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
(2) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do jedne godine.

Povjerenstvo se svojim dopisima poziva i na Kodeksa časti novinara, HND-a, čl.16 koji kaže: Novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan poštivati svačije pravo na privatni i obiteljski život, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju). Objavljivanje podataka koji narušavaju nečiju privatnost, bez nečije privole, mora biti opravdano interesom javnosti…. Urednici ne smiju objavljivati materijale suradnika koji ne poštuju ta pravila.
Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvještava o nesrećama, obiteljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima.

Podsjećamo još da se je suvlasnik tjednika Nacional, Ivo Pukanić, nedavno obratio HHO i Pravobraniteljici za djecu sa zahtjevom da od medijske harange i linča uzmu u zaštitu njegovu malodobnu kćer, ali i njega samoga. No, kad se u obzir uzme čitav niz napisa u Nacionalu, uključujući ovaj za koji sankcije traži Povjerenstvo za medije, kao i to da je upravo Ivo Pukanić bio taj koji je prvi u javnosti počeo spominjati i imenovao svoju malodobnu kćer, uvlačeći ju i u svoju rekonstrukciju pokušaja atentata kojeg je navodno bio žrtva, postavlja se pitanje tko i od koga tu sve treba zaštitu.

H-Alter, 01.05.2008


više: SAM PROTIV SEBE / Nacional jedini kršio zakone u slučaju Pukanić /
Zanimljivo je da Pukanić traži zaštitu, a jedino je Nacional prekršio privatnost njegove kćeri i supruge, rekla je Vesna Kesić.

- 19:31 - Komentari (2) Isprintaj #

30.04.2008., srijeda

I nakon Tuđmana - Tito!


Na pitanja o posjetu Bleiburgu, ponovio je da neće posjetiti Bleiburg dok se ne utvrdi točan broj žrtava na Križnom putu. Svi su na Križnom putu bili žrtve, no to ne znači da su bili nevini, ali isto tako svima je trebalo omogućiti pravično suđenje, ponovio je Mesić i dodao da ni Tito nije otišao Jasenovac jer se manipuliralo s brojem žrtava u tom logoru.


Slobodna Dalamacija/Hina


Javljaju mi povjerljivi izvori da je osiguranje predsjednika Stjepana Mesića nakon još nedokazanog atentata na njegova prijatelja Ivu Pukanića, u izvanrednom stanju. Navodno je čelnik SOA-e Tomislav Karamarko dobio od Ureda Predsjednika zadatak pronaći potencijalne atentatore na Stjepana Mesića. Čini se da je na djelu scenario s početka Mesićeva prva mandata kada je baš Pukijev Nacional senzacionalno objavio da se na Predsjednika sprema atentat i da se to saznalo do jednoga agenta BND-a. Sticajem okolnosti poznajem tog agenta BND-a i on mi je ispripovijedio da je Mesić prethodno boravio u kod njega u vikendici kod Duge Rese u društvu Jasne Babić, Nacionalove novinarke i da su ga oboje tražili da da interview za Nacional u kom bi Vicu Vukojevića optužio da je radio za UDBA-u kad je zajedno s agentom robijao na Svetom Grguru.

- Ja u to nisam bio siguran i odbio sam dati takvu izjavu. Mesić je bio nezadovoljan, ali smo nastavili pričati o drugim stvarima jer se dugo poznamo i surađivali smo osobito kad je izišao iz HDZ-a i s Manolićem i Boljkovcem osnovao HND. Bili smo si bliski i preko mog prijatelja Silvija Degena, a surađivao sam i s njegovim savjetnikom Tomislavom Jakićem. No, ja mu tada nisam spomenuo da se na njega sprema atentat, pa me jako začudio članak u Nacionalu koji je objavljen nakon našega susreta, rekao mi je poznanik kojega su u Pukijevim novinama predstavili kao agenta BND-a.

Puki je zakuhao s jedne strane, pa je Mesić otvorio preko Fumića front sa Crkvom ne bi li se skrenula pažnja. E sad, da se održi frka, bilo poželjno da se pojavi info kako je Ured Predsjednika zaprimio pisma potpisana sa General Hopp i Zapovjednik Domagoj i SOA će dobiti signal da intezivira potragu za sumnjivcima koji su prijetnja našemu Predsjedniku, a Stipe Mesić će biti potencijalna žrtva koju treba žaliti, a ne raspravljati o nepodopštinama i glupostima koje sve učestalije priređuje javnosti.

Tako je i danas izvalio neviđenu glupost uspoređujući se s Titom. Tkogod ima zrno soli u glavi zna, a zanimao se za spomenutu probletiku, zna da je Tito podupirao, ako ne i podsticao jasenovačku mitomansku brojku, a ne da mu je smetala. Isto tako, Tito nije odgovoran za jasenovačke žrtve, ali jest za blajburške. I treće, tek se nakon Titove smrti, potkraj osamdesetih, počelo u javnosti slobodnije raspravljati o "Jasenovcu" i "Bleiburgu". Tito je najviše kriv što se i danas bavimo ovim temama na tako mučan način. Iza njega slijedi Tuđmanova odgovornost što je devedestih davao prednost preuveličavanju partizanskih i komunističkih zločina i umanjanivanju zločina ustaša. A od 2000-e glavni kočničar procesu ozdravljenja društva kroz suočenje s prošlošću je Stjepan Mesić

P.S. Ispričavam se ravnatelju policije Marijanu Benku što sam pred koji mjesec napisao da je ravnatelj SOA-e Tomislav Karamarko zaposlio njegovu suprugu u tajnoj službi. Naknadnom provjerom ustanovio sam da je došlo do zabune koju ne bih posebno obrazlagao da se ne dovedem u situaciju da opet budem osumnjičen za odavanje državnih tajni.

- 16:04 - Komentari (2) Isprintaj #

Ušao sam i u izvješće Freedom Housa o slobodi medija


Croatia
Status: Partly Free
Legal Environment: 9
Political Environment: 13
Economic Environment: 14
Total Score: 36

Freedom of the press is enshrined in the constitution, and it is generally protected in practice. Amendments to the criminal code in 2006 eliminated imprisonment as a punishment for libel, leaving fines as the only sanction. Government officials occasionally use libel laws against the media. Croatian journalists have also faced contempt of court charges at the UN International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia. Previous cases have involved the revelation of information on protected witnesses, but in 2007, the tribunal summoned several journalists for questioning on the leak of a confidential annex to the indictment of three high-profile Croatian defendants. The document named senior public officials as unindicted participants in the alleged criminal enterprise at issue in the case. Press freedom advocates argued that the information was revealed in the public interest, and that many of the summoned reporters had merely picked up the story after it was first broken by state-owned Croatian Radio and Television (HRT). Regulatory agencies, such as the Council for Electronic Media, are seen as politically independent, but critics have complained of poor professional standards and a lack of transparency in regulatory decisions.

State-owned media, which dominate the broadcast market, remain vulnerable to potential political interference. However, they generally operate with independence, and they complied with rules granting equal airtime to candidates and parties during the 2007 parliamentary election campaign. Croatian newspapers displayed their willingness to publish information embarrassing to the government in December, when photographs of Interior Minister Ivica Kirin on a boar-hunting trip with indicted war crimes suspect Mladen Markac led to Kirin’s resignation. Markac was supposed to be have been confined to his home pending trial at the UN tribunal. Journalists are subject to occasional harassment by the authorities, physical threats, and violence, particularly when their reporting touches on Croatia’s role in the 1991–95 Balkan conflict. In January 2007, for the second time in as many months, burglars broke into the home of Globus magazine investigative journalist Gordan Malic, who had received death threats in the past. Robert Valdec, host of the television program Istraga on the private station Nova TV, received a series of death threats during the first three months of the year. Istraga regularly investigated criminal cases, including war crimes. Freelance journalist Zeljko Peratovic was arrested and held for one day in October, apparently as part of a probe into the leaking of state secrets involving war crimes.

HRT benefits from both mandatory subscription fees and revenue from advertising. In addition to the public broadcaster, two privately owned national television stations, more than a dozen smaller stations, and approximately 130 radio outlets compete for audiences. Small broadcasters are often owned or financed by local governments, leaving them open to political influence. Many Croats also have access to various European channels via satellite. Ownership of print outlets is increasingly concentrated in the hands of large media groups, including Europa Press Holdings (EPH), which is half-owned by Germany’s Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ). Journalists reportedly practice self-censorship to protect the economic interests of owners and major advertisers. In June 2007, the investigative and satirical weekly Feral Tribune was temporarily shuttered after the government emptied its bank accounts to recover a tax debt; the paper resumed operations after EPH acquired it and took on the debt. The Tribune’s supporters noted that authorities had previously forgiven tax debts owed by state-financed outlets, and that top advertisers had essentially boycotted the paper over its critical reports, crippling its finances. Some observers argued that the country’s value-added tax of 22 percent should be lowered for the media industry. The state does not restrict the foreign press or internet access, and some 35 percent of the population used the internet in 2007.

Freedom of the Press 2008 / Draft Country Reports / Embargoed for April 29, 2008, Freedom House


Nisam osobito sretan što su me smjestili u društvo Malića i Valdeca, ali me veseli da je obrađen i dio o autocenzuri u EPH te kombinacija Goldsteina, Sanadera i Pavića s Feral Tribuneom.

Inače:
Hrvatska je u izvješću Freedom Housea o slobodi medija uvrštena na 78. mjesto u svijetu, zajedno s Indijom i Bocvanom, u kategoriji zemalja s "djelomice slobodnim" medijima i 36 bodova - 9 za zakonodavno okruženje u kojem novinari rade, 13 za političko i 14 za gospodarsko okruženje.

Godinu dana ranije, Hrvatska je u izvješću Freedom Housea bila na 80. mjestu s jednim bodom više - 37.

Business.hr/Hina


- 15:01 - Komentari (0) Isprintaj #

29.04.2008., utorak

Nema vladavine prava dok je na vlasti oligarhija


Ravnatelj policije Marijan Benko, poznati novinar (citat predsjednika RH Stjepana Mesića) Ivo Pukanić i šef zagrabačkog zdravstva i socijale SDP-ovac Zvonimir Šostar na promociji knjige ministra Dragana Primorca u Westinu (izvor javno.com


Nema kod nas vladavine prava. Nismo mi građanska država. U nas je na vlasti oligarhija.
Predstavnici vlasti trebali bi služiti jednako svim građanima. Vjerujete li da se Marijan Benko i Zvonimir Šostar jednako odnose prema Ivi I Mirjani Pukanić?

Je li vas začudilo da je Ivo Pukanić u prošlom broju promovirao Bandićevog kandidata za šefa SDP-a Dragana Kovačevića? Čudi li vas što je Pukanić nekoliko mjeseci ranije otračao Milanovića da mu je za Sanadera rekao: razguzit ćemo tog debelog šupka? U istoj je kolumni Puki pozvao na zbližavanje Željke Antunović i Milana Bandića u rušenju Milanovića.

Bandića i Pukanića povezuje Stipe Mesić, za kojeg je Puki zatražio mjesto šefa ujedinjene ljevice (čitaj SDP-a i HNS-a) kako bi mu se nakon isteka mandata omogućio ulazak u Sabor i zaštita od kaznenog progona. Upitao je Puki tko će biti Mesić nakon Mesića. Pa Milan Bandić je sljedeći hrvatski predsjednik. Niste znali? Nije važno. Glavno je da to znaju Mesić, Bandić i Puki.

A evo primjera kako se Puki i Milan vole i preko žive love:

Pukanićevom listu 'donirao' dva milijuna kuna

I dok se saga, u medijima ambiciozno nazvana kao 'afera Pukanić', neumorno nastavlja bez odgovora na ključna pitanja, Ivo Pukanić našao se u središtu novog skandala, zajedno s kontroverznim zagrebačkim Gradskim poglavarstvom. Naime, tiskani 'Zagreb News', lokalni medij kojeg izdaje 'NCL Novosti', kako piše Novi list, u posljednje je dvije godine od Grada dobio čak dva milijuna kuna, i to, pazi sad, zbog svoje 'usluge informiranja građana o događanjima u gradskim četvrtima', što, čini se, inače nije domena jednog lokalnog medija

Stotinama tisuća kuna iz gradskog proračuna Gradsko poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem financira niz elektronskih i tiskanih medija. Dok privatne, lokalne radijske i televizijske postaje dobivaju po stotinu tisuća kuna godišnje za polusatne programe u kojima se promovira nepušenje, istrebljenje ambrozije ili suzbijanje ovisnosti, tiskani Zagreb News, čiji je izdavač kontroverzni Ivo Pukanić, točnije njegovo poduzeće »NCL Novosti« u posljednje dvije godine dobio je oko dva milijuna kuna putem izravne pogodbe. Nabava u kojoj su sklopljene izravne pogodbe s Pukanićem odnosi se na »uslugu informiranja građana o događanjima u gradskim četvrtima«, što je, inače, osnovni i redoviti posao svih lokalnih medija, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

U 2006. godini Grad je s Pukanićevim »NCL Novostima« izravnom pogodbom sklopio ugovor na 710 tisuća kuna, za uslugu »informiranja građana o događanjima u gradskim četvrtima«. Zauzvrat su građani dobili pregršt informacija u besplatnom »Zagreb Newsu«, koje i inače svakodnevno mogu čitati u medijima. Jedina razlika između ovog glasila i ostalih novina jest evidentno i bezrezervno glorificiranje lika i djela gradonačelnika Bandića, koje iz broja u broj njeguje Pukanićev besplatni list.

Da se ovakva poslovna politika Pukaniću itekako isplati pokazala je prošla, 2007. godina, kad je s »NCL Novostima« Grad sklopio novi ugovor za uslugu »informiranja građana o događanjima u gradskim četvrtima«, ali ovaj put na iznos gotovo dvostruko viši od onog koji je za istu uslugu isplaćen godinu dana ranije. U prošloj godini, naime, Grad mu je za informiranje građana izravnom pogodbom platio 1,24 milijuna kuna.

Kad je o lokalnim radijskim i televizijskim postajama riječ, njihovo financiranje iz gradske kase ide nešto drugačijim putem: privatne postaje prijavljuju »programe promicanja zdravlja i prevencije bolesti«, a Grad im uredno isplaćuje po stotinu tisuća kuna godišnje. U tekućoj 2008. godini po stotinu tisuća kuna tako su dobili »Televizija Sljeme«, za program »Zagrebačke vijesti»; »Otvoreni radio«, za program glazbom protiv ovisnosti; Hrvatski katolički radio, za program »Zajedno protiv novih oblika ovisnosti»; Plavi radio, za program »Tamna strana grada»; Sportski radio – Radio Cibona, za program »Bez ambrozije 2008. godina»; »Obiteljski radio«, za program »U zdravlje»; »Radio Croatia d.o.o.«, za program »Zdravlje plus« te »Zagrebački radio«, za program »Reci stop lošom navikama«. Uz ovu informaciju zgodno je napomenuti da je TV Sljeme nedavno otkupila nepoznata tvrtka iz Singapura, te naglasiti da je emitiranje lokalnih vijesti, što Grad plaća sa 100 tisuća kuna godišnje, posao svih lokalnih postaja, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

Novi list, lupiga.com, 29.04. 2008.


Milan Bandić, Stjepan Mesić i Ivo Pukanić na puri i kobasama kod zajedničkog prijatelja Željka Šelendića, kuma boksačkog menagera Željka Goluba


Vjerujete li da je Pukijev i Bandićev prijatelj, a naš Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u stanju istražiti sumnje na račun svojih prijatelja?

Ne vjerujete, ali ćete reći da se nadate.

- 09:52 - Komentari (3) Isprintaj #

27.04.2008., nedjelja

Mesićev iznuđeni uzmak iz Vijeća sigurnosti


Nacional je pišući o imenovanju Amira Muharemija predstojnikom Mesićeva ureda objavio sliku Veselina Šljivančanina kao novoga šefa Stipinih savjetnika (photo by Index.hr)


Diplomatski skandal: Amir Muharemi povučen iz UN-a na zahtjev SAD-a?


Prema visokom izvoru iz Ministarstva vanjskih poslova, bivši veleposlanik u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri Ujedinjenim Narodima, povučen je iz UN-a na zahtjev SAD-a. Nakon što je Hrvatska postala nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, te zauzela predsjedavajuće mjesto Odbora za borbu protiv terorizma, Amir Muharemi, nije dobio suglasnost SAD-a i UN-a za daljnji ostanak u Stalnoj misiji RH pri UN-u, tvrdi naš izvor.

State Department je još sredinom 2007. godine, navodno, započeo provjeru diplomata u Stalnoj misiji Republike Hrvatske pri UN-u, te je diplomatskim kanalima već početkom 2008. godine ukazano Zagrebu na potrebu povlačenja Amira Muharemija sa njegove tadašnje pozicije veleposlanika u Stalnoj misiji RH pri UN-u.

Nakon što je bio prisiljen na povlačenje svojeg štićenika iz New Yorka, Stjepan Mesić, morao je nekako prikriti ovaj diplomatski skandal i naglo, ali tajno, povlačenje Muharemija iz hrvatske misije pri Ujedinjenim Narodima.

Kako bi se ovaj diplomatski skandal prikrio, a posebno kako bi se prikrili stvarni razlozi zbog kojih su SAD i UN smatrali da Muharemi mora napustiti svoju diplomatsku službu u New Yorku, Mesić je Amira Muharemija odlučio imenovati predstojnikom Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, od 1. travnja 2008. godine.


Necenzurirano.com, Apr 26, 2008 at 03:59 AM


Sreo sam jučer na "špici" gore rečenog Muharemija u dva navrata i svaki put bi skrenuo pogled hineći da me ne pozna, a znamo se još iz 1992. kada mi je kao pomoćnik načelnika za IPD 1. brigade pomagao da pripremim feljton o "Tigrovima" za Kulušićevu "Slobodnu Dalmaciju".

Zato me lagano štrecnulo kada sam istu večer dobio mail s citiranom Margetićevom viješću uz pitanje čitatelja je li "to točno" i šaljive primjedbe da Muharemijevo udaljavanje iz UN-a znači usporavanje Hrvatske pri približavanju euroatlanskim integracijama te kako se nitko ne usudi ukazati na "nakaradnu kadrovsku politiku Tomislava Karamarka i Stjepana Mesića".

Danas sam razgovarao s jednim diplomatskim izvorom bliskim EU i on mi je potvrdio točnost Margetićeve vijesti uz dodatak:

- Ali ne zaboravite da je novi veleposlanik RH pri UN-u Neven Jurica, a taj gospodin nije baš u ljubavi s vašim predsjednikom, pa zašto bi surađivao s njegovim kadrovima, poput Muharemija, čije je "diplomatske nestašluke" NATO pomno bilježio još dok je ovaj bio na dužnosti u Turskoj i Kazahstanu.

Ispada, da su Amerikanci potaknuli, a Jurica jedva dočekao Muharemijevo smjenjivanje. U tom kontekstu je jasnije i zašto se predsjednik Mesić nije našao na Markovu trgu prilikom Bushevog posjeta Hrvatskoj.
Dionice našega predsjednika u Bijeloj kući nikada nisu lošije kotirale. Koliko god se jače njegovi simpatizeri upinjali predstaviti činjenicu, da je RH postala nestalnom članicom Vijeća sigurnosti UN-a, isključivom zaslugom predsjednika Mesića i njegova tima na čelu s Budimirom Lončarem, toliko je predsjednikov stvarni značaj u tom istom VS-u, minorniji.

Više o vezama Mesića, Karamarka i Muharemija možete pročitati u mojim ranijim postovima:

Preko Karamarka do posla u SOA-i ili diplomaciji

Sve će to Tomislav Karamarko otkriti

PREDSTAVKA, ili: ENJOY YOUR SYMPTOM! (Nemanja)

Video s nastupa u Novom Sadu i Ferdinand Jukić na sudu zbog računa u Villachu


UDBA I KOS UPRAVLJAJU HRVATSKOM (Taliban)

Gotovina i Norac kod Karamarka tražili zaštitu od Haaškog suda

...

A kako je Pukijev Nacional objavio sliku Veselina Šljivančanina uz tekst o Amiru Muharamiju na čelu Ureda Predsjednika, pročitajte u Index-ovu tekstu.

- 23:43 - Komentari (7) Isprintaj #

Marin Tomulić: Mesiću treba suditi nakon impeachmenta

Marin TOMULIĆ
Pariz Francuska

Željko PERATOVIĆ
Novinar
Zagreb

U Parizu 26 travnja 2008




Poštovani gospodine

NOVI LIST, najcjenjenije i najutjecajnije hrvatske dnevne novine u veleposlanstvima zapadnih demokracija u Zagrebu, perom novinara Branka MIJIĆA predlaže „impeachment“ odnosno glasovanje u Hrvatskom Saboru za opoziv Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana MESIĆA.

Branko MIJIĆ zapravo predlaže riješenje o kojem se u zadnje vrijeme sve više razmišlja i govori u europskim i američkim metropolama.

Afera PUKANIĆ - MESIĆ, koja potvrđuje žrtvu Ane JENDRIŠ-JELESIĆ te svu ozbiljnost prijetnjih upućenih cijenjenom francuskom odvjetniku Ivanu JURAŠINOVIĆU, baca potpuno novo svijetlo na ulogu Stjepana MESIĆA unutar zločinačke organizacije međunarodnih razmjera koje je jedan od značajnijih članova i libijski predsjednik KADAFI.

Stjepan MESIĆ je ne samo prepreka Hrvatskoj u europskim integracijama već predstavlja i opasnost za Europsku Uniju.

Njegovi nedavni žestoki i suludi napadi na Katoličku Crkvu, kojih se ne bi posramio ni STALJIN, zaprepastili su EUROPU. Radilo se zapravo o napadu na same temelje europske civilizacije o kojima je prije par mjeseci Predsjednik Republike Francuske Nicolas SARKOZY govorio na audenciji u Vatikanu!

MESIĆEVA je zločinačka organizacija do te mjere gangrenirala gospodarstvo, pravosuđe, policiju, obavještajne agencije, državne i javne službe da je Vlada premijera Ive SANADERA u nemogućnosti sprovesti neophodne reforme.

Velika je odgovornost na Vladi Ive SANADERA.

Stjepanu MESIĆU se nakon destitucije treba suditi ne samo za zločine koje je organizirao ili potaknuo već i za izdaju i falsificiranje određenih dokumenata povjerenih sudu u DEN HAAGU kojima je bio cilj međunarodna diskreditacija Republike Hrvatske pa i njezin opstanak.



Marin TOMULIĆ


- 09:05 - Komentari (11) Isprintaj #

23.04.2008., srijeda

Traži se obiteljski psihić Pukanićevih, dr. Veljko Đorđević!


Glavna urednica Nacionala, Sina Karli, prikriveno reklamira Ericsson Nikolu Teslu u istom broju tjednika u kojem je njen novinar Berislav Jelinić sramotno objavio "povijest bolesti Mirjane Jusup Pukanić", a prema izjavama svjedoka, kojoj je Sina "preotela" muža, Pukija.


Ekluzivno javljanje Mirjane Jusup Pukanić u "10 do 8" Mirjane Hrge i hrabar komentar Branka Mijića o "muškom" druženju Stjepana Mesića i Ive Pukanića u sauni


Vezano za čudovišni udar na ljudska prava, novinarsku etiku, prava pacijenata, Kazneni zakon..., koji je izveden u jučerašnjem Nacionalu obajavljivanjem povijesti bolesti Mirjane Jusup Pukanića, Pučki pravobranitelj Jurica Malčić po običaju jamra sebi u bradu o kršenjima ljudskih prava na koje on može tek samo javno upozoriti.

A ima li koga u ovoj otužnoj korumpiranoj zemlji tko bi se pozabavio niže navedenim povredama više zakona, a koje su počinili novinar Berislav Jelinić, autor teksta, Ivo Pukanić kao pretpostavljeni nalogodavac i izvor podataka, Sina Karli kao glavna urednica Nacionala te N.N. liječnici koji su učinili dostupnim liječničke i osobne tajne Nacionalu, i protiv navedenih podnio kaznene prijave?!

Evo brzinskog popisa propisa koji su prekršeni:

Članak 132.

(1) Odvjetnik, branitelj, javni bilježnik, doktor medicine, doktor stomatologije, primalja ili drugi zdravstveni djelatnik, psiholog, djelatnik skrbništva, vjerski ispovjednik ili druga osoba koja neovlašteno otkrije tajnu koju je saznala u obavljanju svoga zvanja,

kaznit će se novčanom kaznom do stopedeset dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do šest mjeseci.

(2) Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ako je otkrivanje tajne počinjeno u općem interesu ili interesu druge osobe koji je pretežniji od interesa čuvanja tajne.

(3) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka pokreće se povodom prijedloga.

Kazneni zakon, 2004.


Pravo na povjerljivost

Članak 25.

Pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka.

Pacijent ima pravo dati usmenu ili pisanu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovu prijmu u stacionarnu zdrav­stvenu ustanovu kao i o njegovom zdravstvenom stanju. Pacijent može imenovati i osobe kojima zabranjuje davanje tih podataka.

Zakon o zaštiti prava pacijenata, 2004


Liječnička tajna

Članak 21.

Sve što liječnik sazna o pacijentu koji mu se obrati za liječničku pomoć, a u vezi s njegovim zdravstvenim stanjem, mo­ra čuvati kao liječničku tajnu i može je otkriti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, samo uz odobrenje pacijenta, roditelja ili skrbnika za malodobne osobe, a u slučaju njegove psihičke nesposobnosti ili smrti, uz odobrenje uže obitelji, skrbnika ili zakonskog zastupnika.

Zakon o liječništvu, 2003.


Iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika

Članak 201.

(1) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu putem tiska, radija, televizije, pred više osoba, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do jedne godine.

Kazneni zakon, 1997.


Zašto nitko ne traži izjavu psihijatra Veljka Đorđevića, "obiteljskog liječnika Pukanićevih" koji je prema pisanju jučerašnjeg Nacionala prvi Mirjani dijagnosticirao bolest koja eto da je toliko progresivna uz sve moguće tretmane da nema druge nego Pukijevu suprugu strpati na trajnije u ludaru. Veljko Đorđević bi sam trebao osjećati moralnu odgovornost što Pukijev revolvercajtung objavljuje medicinske tajne njegove pacijentice ili bi trebao jasno kazati da je to važno iz javnog interesa, interesa druge osobe (Mirjane Jusup Pukanić, Ive Pukanić ili njihove malodobne kćeri).

Zato predlažem kolegama istraživačima da klupko ove izrazito mračne priče započnu otpetljavati postavljanjem mikrofona pred psihijatra Veljka Đorđevića. On je od medija jedno vrijeme i živio dajući savjete u raznim EPH izdanjima, a imao je i svoj shrink show kod Bolkovića na OTV-u, pa mu mirkofoni i kamere nisu strani.

Očekujem i oglašavanje pravobraniteljice za djecu dipl. iur. Mile Jelavić, na Pukanićevo uporno guranje, između sebe i posljedica svojih grijeha koji mu se obijaju o glavu, vlastite malodobne kćeri, a koju licemjerno želi predstaviti žrtvom drugih (medija, majke).

O Pukanićevoj glavaševskoj taktici skrivanja iza djeteta mogao bi se oglasiti i član Izvršnog odbora HND-a, Vladimir Lulić, koji inače ne propušta ukazati na kršenje parava djece od strane medija.

P.S. Vidim da moja incijativa za bojkotom NCL grupe nije urodila plodom jer neprekidno HTV pušta NCL-ove reklame za "Top stipendije", a u ovom monstruoznom broju Pukijeva glock zeitunga
oglašavaju redom pojavanja: Navigare, Franck, ministar zdravstva Darko Milinović (prikriveno), Volkswagen, Čačić-HNS (prikriveno), Auto Gašparić, Peugeot, Image Haddad, Nissan, Mesić-HDZ (prikriveno), Hyundai, Bandić-Kovačević-SDP (prikriveno), Podravka, Siemens, Michelin, T-Com, Delicije, Dukat, Vindija, Optima, T - Mobile, Zvečevo, INA, Pan, Citroen, Lexmark (prikiriveno), Gorenje (prikirveno), Kenwood (prikriveno), Europatrade, business.hr (zar čudi da se oni skoro i ne bave Pukijevim gadarijama?!), b4 sport academy, Hrvatski Telekom, Chipoteka, Hotel Antunović (prikriveno), Eduro, Hrvatska gospodarska komora, Veleučilište VERN, Lider, INA (2 put), Diners Club (prikriveno), adriatica.net, Sprort bar i restoran Yaxx, Generalturist, Ericsson Nikola Tesla (prikriveno), Kenzo (prikriveno), Otvorena televizija, Wine & Gastro tečajevi, Privredna banka Zagreb, Dupin i Agrokor.

- 13:14 - Komentari (20) Isprintaj #

22.04.2008., utorak

Jurašinovića hrvatski mediji prešućuju, a Deutsche Welle i BH Dani objavljuju s njim interviewe

Tužba za ratne reparacije - Francuski advokat Ivan Jurašinović pred sudom u Parizu tvrdi:

Moji klijenti su žrtve etničkog čišćenja



Francuski advokat Ivan Jurašinović podnio je tužbu za obeštećenje jedne porodice iz Bosne, koja sada živi u Francuskoj, zbog stradanja i materijalnih gubitaka u ratu od 1992. do 1995. godine. To je prva tužba za ratnu reparaciju koja je podnesena pred nekim evropskim pravosuđem i, sudeći po dosadašnjem toku postupka, proces će se i održati pred sudom u Parizu



Ivan Jurašinović: "Karadžić i Mladić su i dalje u bjekstvu i, poslije odgovora iz Banje Luke, sudit će im se u odsustvu"


Piše: Dževad Sabljaković

Advokat Ivan Jurašinović je pred sudom u Parizu, u ime jedne bošnjačke porodice, podnio tužbu protiv Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Momčila Krajišnika i Biljane Plavšić. Protiv prve dvojice tužbu je službeno poslao kabinetu predsjednika Republike Srpske u Banjoj Luci, Krajišnik je optužnicu dobio u pritvoru Haškog tribunala, gdje čeka pravosnažnu presudu od 27 godina zatvora, a Biljani Plavšić je uručena u zatvoru u Švedskoj, gdje izdržava kaznu od 11 godina zatvora.

"Želim pred francuskim pravosuđem da za svoje klijente postignem ono što im nije dato pred Haškim tribunalom, a to je - pravda. Haški tribunal vodi krivične postupke protiv optuženih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava sa deklariranim ciljem da osigura pravdu za žrtve, ali praktično žrtve nemaju ništa od toga", kaže ovaj mladi advokat, porijeklom iz Bosne (iz Hrvatske Kostajnice, RH op. ž.p.), ali rođen u gradu Angersu na zapadu Francuske, gdje i sada živi.
Uporan je i nepokolebljiv: "Moji klijenti su žrtve etničkog čišćenja. Unižavani su, mučeni, prisiljeni na izgnanstvo, a imovina im je opljačkana i uništena. Oni će pred francuskim sudom postići pravdu koja im je uskraćena u Haškom tribunalu."
Članovi porodice, u čije ime je podnio tužbu, ne žele da budu identificirani. Ratna stradanja i traume još nisu zaboravili. Otac porodice i danas trpi psihičke posljedice tortura kojima je bio izložen kad su u aprilu 1992. pripadnici snaga bosanskih Srba opkolili njihovu kuću u okolini Foče. Toliko je pretučen da su i članovi njegove porodice i agresori mislili da je mrtav. Kuća im je spaljena sa svim što su imali, a oni, da bi spasili glavu, krenuli su na put izbjeglištva. Majka i djeca su, zahvaljujući francuskoj asocijaciji Équilibre, našli utočište u Francuskoj. Otac im se pridružio dvije godine kasnije.
To je sažetak njihovih ratnih stradanja, koja su, kako kažu, "jedan strašan roman". Najstariji od troje djece imao je šest godina kad su prognani. Petnaest godina kasnije, prošlog ljeta, kad je navršio 21 godinu, ponovo je obišao kraj u kojem se rodio i proveo prve godine života. "Nikada neću zaboraviti. Mog oca su tukli preda mnom. Muškarci s puškama su bili okolo i zapovijedali da gledam. Tamo sada ništa nema. Čak i temelji naše kuće zarastaju u korov i šiblje", kaže on.
"Ne želimo da se naša imena i prezimena pojavljuju u medijima. Imamo u kraju odakle smo još mnogo rodbine i plašimo se za njih. Uz to, želim da moja djeca i u budućnosti mogu bez problema da posjećuju svoj kraj i da ne zaborave ko su i odakle su", kaže njegova majka.
Na pitanje pod kojim obrazloženjem je tužio spomenutu četvorku čelnika Republike Srpske, Jurašinović kaže: "Kad su srpske snage napale Foču i okolinu u aprilu 1992, moji klijenti, kao i većina nesrpskog stanovništva, bili su izloženi fizičkoj torturi, članovi njihovih porodica su ubijani, a oni otvorenim prijetnjama prinuđeni da napuste svoje kuće, koje su potom uništene. To se zbivalo u vrijeme kad je Karadžić bio predsjednik Republike Srpske, Mladić komandant srpskih snaga, Krajišnik predsjednik Skupštine bosanskih Srba, a Biljana Plavšić, također u vrhu vlasti srpskog entiteta, teorijski pravdala etničko čišćenje. Svi su bili članovi zločinačke organizacije koja je u rukama držala i zakonodavnu i izvršnu vlast i dopuštala da se čine zločini protiv čovječnosti. Svi su optuženi u Haškom tribunalu, ali je do sada jedina Biljana Plavšić, koja je poslije rata bila i predsjednica Republike Srpske, pravosnažno osuđena."
Na presudu koju joj je izrekao Haški tribunal Jurašinović se okomio s posebnom žestinom: "Moji klijenti, kao i većina ljudi koji su stradali u ratu u Bosni, bili su u početku uvjereni da će pravda za njih i hiljade drugih biti postignuta u Haškom tribunalu. Međutim, teško su se razočarali kad je Biljana Plavšić osuđena na 11 godina zatvora, pošto je priznala krivicu za jednu točku optužnice, a gospođa Carla Del Ponte odustala od ostalih sedam, da bi potom Tribunal izrekao neshvatljivo blagu kaznu. Ogorčenost bosanskih izgnanika, kojima je život bukvalno slomljen, opredijelila me je da započnem borbu za jednu ozbiljnu pravdu. Čim sam stekao zvanje advokata, proučio sam u detalje sve zakone i propise i utvrdio da nema nikakve prepreke, ni u francuskom pravosuđu, ni u Statutu Haškog suda, ni u evropskim propisima, da se pokrene civilni spor u Francuskoj, kao i u bilo kojoj drugoj zemlji, protiv ljudi koji su osuđeni u Haagu. U statutima Haškog tribunala nedvojbeno piše - član 106 - da je nadležan za krivična djela počinjena u ratu u bivšoj Jugoslaviji, a da je obeštećenje žrtava u nadležnosti nacionalnih sudova. Tu nema nikakve zabune. Moji klijenti su sada francuski državljani i za njih je nacionalni sud jednostavno Tribunal de grande instance u Parizu."

DANI: Kad su doživjeli to zbog čega ste Vi u njihovo ime podnijeli tužbu, Vaši klijenti su bili građani Bosne i Hercegovine...
JURAŠINOVIĆ: Jesu, a i sada su. Ali u trenutku pokretanja civilnog postupka su bili i francuski državljani. Sve osobe koje zakonito borave u nekoj zemlji Evropske unije mogu se obratiti nacionalnim sudovima. Dakle, ako zakonito boravite u Njemačkoj, možete se obratiti njemačkim sudovima, kao da ste Nijemac. Moji klijenti imaju zakonit boravak u Francuskoj i obratili su se francuskom sudu za zaštitu svojih prava.
DANI: Da li francuski sud može da se proglasi nenadležnim?
Teško. Proučio sam sve zakone i pravne propise i nedvojbeno utvrdio da se u svakoj zemlji u Evropi, bile članice Unije ili, ovakav postupak, dakle civilni, a ne krivični, može pokrenuti. Da bih bio jasniji: protiv osoba kojima je presuda izrečena u Haškom tribunalu ne može se više voditi krivični postupak, ne mogu biti dva puta osuđene za isto krivično djelo, ali civilni postupak, za reparaciju, kao što je ovaj, apsolutno je pravosudno mogućan. Haški tribunal je na izvjestan način za sada prepreka.
DANI: Vrlo ste kritični prema Haškom tribunalu!
JURAŠINOVIĆ: Haški tribunal je prije svega osnovan da osigura pravdu za žrtve. Njihove patnje treba da budu javno priznate, da na sudu steknu status žrtve. To Haški tribunal ne čini, on se bavi samo procesuiranjem i kažnjavanjem onih koji su počinili ratne zločine, ali kad je riječ o žrtvama, sasvim je neefikasan. Haag ima prednost i monopol da postupa u ime žrtava. A žrtve su blokirane jer moraju čekati definitivnu presudu Tribunala, da bi pred nacionalnim sudovima mogli pokrenuti postupke za obeštećenja. Zbog nade da će Haški tribunal u svemu postići pravdu za žrtve, izgubili smo mnogo vremena. U pismu pariskom sudu Haag je rezerviran prema našem sporu. Kažu: to može da utječe na suđenje Krajišniku koje je sada u žalbenoj fazi. Prije će biti da osjećaju "konkurenciju" u pogledu procesne efikasnosti.
DANI: Kako su optuženima uručene optužnice?
JURAŠINOVIĆ: Karadžić i Mladić su i dalje u bjekstvu i, poslije odgovora iz Banje Luke, sudit će im se u odsustvu. Po propisima Evropske unije, tužbe uručuju sudski službenici države na čijoj teritoriji živi optuženi. Pošto je Krajišnik u Haagu, obratili smo se holandskom pravosuđu i dobili odgovor da je Haški tribunal eksteritorijaliziran, to jest da ne pripada Holandiji, nego Ujedinjenim nacijama. Zato sam pribjegao francuskim zakonima, po kojima se u zemljama van Evropske unije tužbe uručuju direktno, i Krajišnik ju je primio preporučenom poštom u pritvoru Tribunala. On je izrazio spremnost da dođe pred pariski sud i zatražio da ga zastupa francuski advokat, mada je istakao da se ne smatra odgovornim, ni direktno ni indirektno, za navode tužbe. Pravosuđe Švedske je postupilo prema evropskim propisima i uručilo tužbu Biljani Plavšić, koja je u tamošnjem zatvoru. Ona je također uzvratila pismom pariskom sudu.
DANI: Podnijeli ste tužbu još 2005. U kojoj fazi je sada postupak?
JURAŠINOVIĆ: Imali smo već 14 ročišta. Krajišnik je zatražio advokata i Advokatska komora Francuske je imenovala branioca, koji se, međutim, nije pojavljivao na ročištima. Sudsko vijeće mu je uputilo posljednji poziv i, ako se ne pojavi ili ne pošalje pisanu argumentaciju ni na petnaestom ročištu, zakazanom za 7. maj, bit će zakazana završna rasprava u roku od nekoliko mjeseci. Biljana Plavšić nije tražila advokata. Naprotiv, ona je zaprijetila da će me tužiti zbog nanošenja emotivnih i psihičkih patnji.
DANI: Kakav rezultat spora koji ste pokrenuli očekujete?
JURAŠINOVIĆ: Prvo, uvjeren sam da će francuski sud prihvatiti nadležnost i priznati prava mojih klijenata. Drugo, uvjeren sam da ćemo dokazati da su Krajišnik, Plavšićeva i druga dva politička moćnika Republike Srpske osobno odgovorni za patnje ljudi koje nikad nisu upoznali. To je specifičnost ovog predmeta. Dokazat ću da je sve što su moji klijenti doživjeli izravna posljedica njihovih kriminalnih postupaka, prije svega sprovođenja etničkog čišćenja, krivičnog djela koje ne zastarijeva. Zbog toga ni ovaj postupak ne može zastarjeti.
DANI: Ako dobijete spor, kako mislite istjerati obeštećenje kad su dvojica optuženih u bjekstvu, a drugo dvoje u zatvoru?
JURAŠINOVIĆ: Pokrenut ću sljedeću fazu i tužiti Republiku Srpsku koju su oni osnovali. Držim se devize o pravdi koja je spora ali ne i nedostižna. Imam 28 godina i mnogo vremena da dobijem ovaj spor.




Optuženi su počinitelji, ne vlada


DANI: Da li su ovakvi ili slični procesi pokretani u drugim zemljama?
JURAŠINOVIĆ: Po mom saznanju, jedan postupak se vodio u Americi, a u Holandiji Srebreničani su podnijeli tužbu zbog toga što holandski bataljon iz međunarodnih snaga nije izvršio svoju dužnost i zaštitio ih. Jedna kolegica je u Toulouseu tužila Ujedinjene nacije zato što nisu pružile pomoć ugroženim osobama. Međutim, moja tužba je jedinstvena zato što je podnesena izravno protiv počinitelja, dakle osoba, a ne protiv neke vlade, vojske ili institucije.




Iz pisma Biljane Plavšić

Prijetnja advokatu


"Sasvim je sigurno da su ljudi za vreme rata u Bosni i Hercegovini, ali i u drugim delovima bivše Jugoslavije, bez obzira kojoj su strani pripadali, prošli kroz težak period svoga života. Postoji cela skala patnji onih koji su ostali živi. O ovome mogu kompetentno da govorim jer sam zajedno sa porodicom bežala pred pomahnitalim islamskim fundamentalistima. Ali to se nije desilo samo meni. Više desetina hiljada mojih sugrađana bežalo je spasavajući gole živote od onih koji odsecaju glave. To je bilo proleće 1992. a slične scene svet vidi danas na svojim TV ekranima, samo što se to dešava negde drugo i nekim drugim ljudima, ali metodi su isti, kao i motiv za ta užasna dela. Da li ja i meni slični imamo pravo da nekoga tužimo za pretrpljen strah?"
"U zatvorskim uslovima u kojima živim ne mogu angažovati advokata, ali nemam niti finansijskih mogućnosti za takav angažman. Moja odbrana pred Haškim tribunalom plaćena je od strane suda nakon provere mojih finansijskih mogućnosti. Kada bih posedovala imovinu ili neki novac, platila bih advokata da podigne optužnicu protiv gospodina Jurašinovića. Tužila bih ga Advokatskoj komori Francuske, Svetskoj advokatskoj komori i Sudu zbog dvogodišnjeg uznemiravanja i psihičke torture izazvane njegovim pismima. On je to zaslužio.

Prof. dr. Biljana Plavšić"



Novi procesi

Nagodbe iz Haaga ne obavezuju žrtve


DANI: Žrtve imaju pravo samo da pokrenu civilni postupak za obeštećenje. Dakle, nemaju nikakve mogućnosti i za pokretanje krivičnog postupka.
JURAŠINOVIĆ: Nije isključena svaka mogućnost. Evo primjera: Biljana Plavšić je bila optužena po osam tačaka. U nagodbi sa Haškim tužilaštvom, priznala je krivicu po jednoj tački, a oslobođena preostalih sedam. Ta nagodba s Haškim tužilaštvom ni u čemu ne obavezuje žrtve. Drugim riječima, žrtve mogu da podnesu zahtjev za krivični postupak protiv Biljane Plavšić po svakoj od onih sedam odbačenih tačaka.
Oni koji su sastavili Statut Haškog tribunala propustili su, namjerno ili ne, da reguliraju sva pitanja o priznanju. Svi koji su sklopili nagodbu o priznanju oslobođeni su suđenja za po nekoliko tačaka optužnice. Međutim, te tačke nisu iščezle, one i dalje terete optužene i, u svim ovakvim slučajevima, žrtve protiv njih mogu povesti i krivični postupak. Nagodba o priznanju ima svoju funkciju u Tribunalu - skraćivanje dugih i skupih suđenja i saradnja s tužilaštvom, naprimjer - ali to ne obavezuje žrtve da zaborave one tačke haških optužnica po kojima postupak nije vođen. Dakle, žrtve imaju pravo da ne budu zadovoljne radom Haškog tribunala, bolje rečeno tužilaštva tog suda, i da povedu samostalnu krivičnu parnicu po onim tačkama kojih su, kao dar za priznanje, osuđeni oslobođeni. Onima koji su preživjeli patnje, poput mojih klijenata, nevjerovatno blage presude izrečene onima koji su "priznali" nerazumljive su i neprihvatljive. Ali treba imati na umu da krivica po tačkama za koje nisu suđeni uglavnom ne zastarijeva. Novi procesi su mogućni.


Dani, Sarajevo, Broj 566 - 18.04.2008


O sudskom sporu povodom Jurašinovićeve tužbe protiv Mesića ne izvještava skoro pa nitko, a s mladim odvjetnikom, kojega bi tužila Biljana Plavšić, razgovor objavljuje i Deutsche Welle.

- 09:33 - Komentari (1) Isprintaj #

18.04.2008., petak

Stipe, pazi! Gol si, care.


Jučerašnje ročište povodom tužbe francuskoga odvjetnika Ivana Jurašinovića protiv hrvatskog pravnika Stjepana Mesića uglavnom je bilo na rubu incidenta.
Počelo je zabavno. Mesićev odvjetnik, iz odvjetničkog ureda Čede Prodanovića, ispričao je svoga klijenta, zbog nedolaska na ročište, „službenom zauzetošću“. Sudac Nikola Raguž priupitao je o kakvoj se službenoj spriječenosti radi i dobio isti odgovor: „službene obveze“.
Obzirom da je na pozivu za ročište pisalo da se glavna rasprava može zaključiti i u slučaju da se jedna od stranaka ne pojavi, tužitelj Jurašinović nije pridavao osobitu pažnju činjenici da se Stjepan Mesić nije propisno ispričao.
Obzirom da Stjepana Mesića dio javnosti doživljava kao ateistu često u sporu s Katoličkom crkvom, da je Ivan Jurašinović iz hrvatsko-francuske katoličke obitelji, a da je pred sucem (nezakonito) stajalo raspelo, na prvi pogled se moglo činiti da će simpatije Nikole Raguža, biti na strani tužitelja.
Ali... Jurašinović nije stigao ni pomisliti na pojedinosti koje su meni zapele za oko, a sudac je glavnu raspravu odgodio za 09. listopada, odbivši Jurašinovića saslušati jer da je tek danas na raspravi dobio punomoć nove tužiteljeve odvjetnice (odvjetnički ured „Hraste & partneri“) i podnesak koji je ona, zajedno s punomoći, a kako je i dokazala, urudžbirala u sudskoj pisarnici pred dva tjedna, ali će njemu trebati vremena da to sve prouči do sljedećeg ročišta.
Sudac se uvjerio da odvjetnica ima potvrde o urudžbiranim pismenima, ali ga nije začudilo zašto ti papiri još nisu stigli u spis, odnosno više od dva tjedna putuju po istoj zgradi.
Odvjetnik Jurašinović je najprije rogoborio, pa se počeo obraćati sucu s primjedbama na što ga je Raguž upozorio da će biti kažnjen za nepoštivanje suda, recimo udaljavanjem iz sudnice.
Ovo je odvjetniku Jurašinoviću prvo pojavljivanje na hrvatskom sudu i navikao na francusku sudsku praksu teško se suzdržavao da ne reagira burno na sučeve odluke.
Nije htio potpisati zapisnik čime bi potvrdio da je primio na znanje da je sljedeće ročište 09. listopada jer kako je rekao ne zna kakve će obaveze imati toga dana. Njegova pravna zastupnica tražila je da kao napomena uđe u zapisnik da se njen klijent pozvao na članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama a kojim se jamči pravo na pošteno suđenje „što današnje nije bilo jer su vrata sudnice bila zatvorena, a ako je rasprava otvorena za javnost onda bi trebala biti i vrata“. Istina, sudac se nije sjetio ni konvencije ni članka, ali je sa smiješkom izdiktirao tužiteljevu napomenu.
Neke goste iz publike zasmetalo je i zašto ih je sudac tražio da se predstave, ako je rasprava otvorena za javnost jer da bi se u Francuskoj takav postupak suca smatrao zadiranjem u privatnost.
Kada Stjepan Mesić nekoga tuži, primjerice Borisa Mikšića, rasprave se ekspresno održavaju, on se na njima pojavljuje i dobiva presude. Naravno, tada nema službenih obaveza, a iskoristi i činjenicu da se hrpa novinara nađe u to vrijeme pred sudom, da bi javno pokazao svoj trijumf. Iako su bile obaviještene o održavanju jučerašnjega ročišta, medijske kuće nisu poslale ni jednog novinara da ga poprati. Kao da su svi bili obavješteni da će predsjednik/građanin Mesić biti službeno spriječen i da se neće održati i zaključiti glavna rasprava.
Svima koje primi paranoja u dodiru s hrvatskim pravosuđem, poručio bih neka se pokušaju kontrolirati jer dovoljan je i mali povod da nepoznat netko nazove policiju i u hipu se ostvari Mesićeva preporuka i nađete se u Vrapču, a kako Stipe kaže „tamo su poznati i efikasni liječnici“.
Sva sreća za Mirjanu Jusup Pukanić da liječnici iz Vrapča nisu bili efikasni onoliko i kako je poznato Mesiću.

Meni je, recimo, ravnatelj Vrapča Vlado Jukić jako dobro poznat kao psihijatar koji je javno komentirao medicinske tajne i za svjedoka ratnih zločina Marija Barišića ustvrdio da je zapravo simulant, a ne da boluje od PTSP-a. Za razliku od neliječnika: novinara, sumnjivaca za ratne zločine i njihovih odvjetnika, a koji su obznanjivali i komentirali medicinske tajne na način da bi Barišića ocrnili kao nevjerodostojnog luđaka (tako je odvjetnik Željko Olujić za Barišića u emisiji Latinica koja se bavila porukama filma „Oluja nad krajinom“ , ustvrdio da je slučaj za psihijatriju) Vlado Jukić je tvrdio da je riječ o simulantu, što je možda još i veći pritisak jer je nakon toga svjedok mogao izgubiti pravo na invalidsku mirovinu i ostati bez sredstava za prehranjivanje obitelji.
Taj postupak Vlade Jukića, osim mene, do sada nitko nije javno osudio. Ali, zar nije predsjednik Mesić zagovaratelj progona ratnih zločinaca bez obzira na naciju, vjeru, zagovaratelj individualizacije krivnje... Zar, upravo on nije bio najpozvaniji podržati Marija Barišića, a usput osuditi ponašanje dr. Vlade Jukića. Ne, Stipe Mesić je licemjer. Više njemu vrijede Vlado Jukić i Ivo Pukanić neg tri Ive Banca, pet Marija Barišića, sedam Mirjana Jusup Pukanić i deset Milana Levara.

Mesićev bezobrazluk negiranja žrtve Mirjane Jusup Pukanić zasmetao je čak i njegove vjerne ideološke sljedbenike iz Feral Tribunea.

Inzistiranje na tezi da je Ivo Pukanić žrtva atentata je smiješno zna li se da je Puki kao sumnjivce prijavio ljude koji su njegovoj supruzi omogućili da stupi u kontakt s odvjetnikom Darkom Zadrom, pa kad je bila zatočena, odnijeli joj kradom u bolnicu 400 kuna koje joj je Darko Zadro poslao kao pomoć. Opis jednog od tih ljudi Pukanić je dao policiji na osnovu čega je i napravljen fotorobot. Ta je osoba bila i na obavijesnom razgovoru, ali i na prepoznavanju na policiji. Naravno, da ju Puki na koncu nije imao hrabrosti „prepoznati“ kao atentatora jer tip nema veze s tim izmišljenim atentatom.

Pukijeva se konstrukcija bazira na još jednoj poluistini. Čim je suprugu strpao u ludnicu dočepao se njena mobitela, obnovio račun, i počeo nazivati njemu nepoznate brojeve. Tako je dobio i odvjetnika Zadru s kim je izrazio želju naći se na kavi. Nisu ga toliko zanimali detalji suprugine želje za rastavom braka, o čemu mu Zadro nije bio ovlašten ni govoriti, koliko nedavni atentat na odvjetnika u Poreču.

Tako je Zadro ispričao Pukiju da mu je atentator otvoreno prišao na prakiralištu s riječima „Sad ću te ubiti“, što je maštoviti Puki kasnije upotrijebio u opisu napada na sebe.

Navodno da je policija napravila namjeran propust u predistrazi jer nije od Pukija uzela „parafinsku rukavicu“. Tako bi se odmah moglo dokazati je li on ispalio metke i iz atentatorova pištolja.

U ovu priču se savršeno uklapa i Pukanićev odvjetnik, a Mesićev prijatelj Veljko Miljević, donedavni član Izvršnog odbora HHO-a. Isti taj Miljević, koji je Pukiju doveo Žarka Puhovskog kako bi HHO stekao uvid u kršenje ljudskih prava Ive Pukanića i kćeri koju ima s Mirjanom Jusup Pukanić, 2003. je, i kao odvjetnik, i kao član IO HHO-a odbio pomći svojoj bivšoj kolegici Ani Jendriš-Jelesić, koja mu se požalila da Mesić štiti svoje prijatelje Marijana Ceraja i Žarka Pavlinu, a zbog kojih je ona završila u Vrapču i ostala bez kuće, automobila i svih drugih pokretnina.
Bilo bi vrijeme da Mesiću javnost dovikne: Stipe, pazi! Gol si, care.


- 02:29 - Komentari (10) Isprintaj #

16.04.2008., srijeda

Jurašinovića, njegova odvjetnička komora podržala u sporu s Mesićem


Pred sutrašnju raspravu povodom tužbe odvjetnika Ivana Jurašinovića protiv Stjepana Mesića radi naknade štete, a zbog uvrede/prijetnje da kad bude "dolazio u Hrvatsku neka posjeti Vrapče" jer da su "naši liječnici poznati i efikasni", stigao mi je mail s podrškom koju je francuski odvjetnik dobio od svojih kolega iz Odvjetničke komore Angersa.

U uvodu, Jurašinovića Vijeće odvjetničke komore Angersa obavještava da je kopiju ovoga dopisa proslijedilo i Hrvatskoj odvjetničkoj komori u Zagreb

A u nastavku Jurašinovićeve francuske kolege pišu:

MOTION

(Izglasana podrska Vijeća odvjetničke komore)





Vijeće odvjetnička komore Angers,

Upoznati smo sa situacijom odvjetnika Ivana JURAŠINOVIĆA i javnom izjavom Predsjednika Republike Hrvatske koja sadrži jedva skrivene prijetnje interniranja u psihijatarsku ustanovu.

Smatrajući da takve prijetnje predstavljaju za odvjetnika zapreku u slobodnom vršenju njegove profesije, a zatim i pravu na pravedan sudski postupak zagarantiran Europskom konvencijom ljudskih prava;

Neka jamstvo neometanog prava obrane postane jedna od obveza država;

Vijeće daje svoju potpunu podršku odvjetniku JURAŠINOVIĆU:

Vijeće će s velikom pažnjom pratiti da se sudski postupak na sudu u Zagrebu, u kojem odvjetnik JURAŠINOVIĆ sudjeluje , odvija bez zapreka bilo koje vrste te striktnom poštivanju prava obrane;

Radi gore navedenog, Vijeće računa na veliku pažnju pravosuđa i Vlade Republike Hrvatske.


Podsjećam da je sutrašnju javnu raspravu zakazao sudac Nikola Raguž u 11 sati i 45 minuta, na Općinskom Sudu u Zagrebu, soba broj 611/VI, a nakon ovoga što se događa Mirjani Jusup Pukanić, ili što se dogodilo
Ani Jendriš-Jelesić, neće biti teško objasniti zašto je Jurašinović Mesićev naputak shvatio kao ozbiljnu prijetnju.

P.S. Svakako preporučam za pročitati na H-Alteru izvrsnu, kako novinarsku - još i više socilošku analizu slučaja Pukanić, majstorice Vesne Kesić: MIRJANA PUKANIĆ U RALJAMA SISTEMA

P.P.S. Ovo mi je tisućiti post na blog.hr-u ;)

- 17:41 - Komentari (0) Isprintaj #

15.04.2008., utorak

Croatia: A Wall Of Silence


Glavna tajnica Amnesty Internationala, Irene Khan, koja je prošloga tjedna boravila u Hrvatskoj, početkom ovoga je u Bruxellesu gdje se sastaje sa "top officials in the EU Council, Parliament and Commission".

Evo nekih naglasaka o susretu Irene Khan s Ollijem Rhenom, Javierom Solanom i Hans-Gertom Pötteringom:

Amnesty International is particularly concerned about the slow pace of prosecutions for war crimes in Croatia and the apparent ethnic bias of investigations, most involving only Croatian Serb perpetrators. The organization is also worried about harassment and intimidation of victims and witnesses, as well as journalists reporting on war crimes. Croatian authorities have not made accountability for war crimes a clear political priority. The EU has a responsibility within the accession process to demand that they do so.

While in Brussels, Irene Khan will also introduce the screening of an Amnesty International film documenting impunity for war crimes in Croatia and address the European Policy Centre on EU asylum policies in the context of security.

AI, 15 April 2008


Dijelovi AI-eva filma "Croatia: A Wall Of Silence" koji se odnose na slučaj Gospić, ubojstvo Milana Levara i uhićenje autora ovoga bloga. Cijeli film koji se kao stav AI-a prikazuje u Bruxellesu možete vidjeti pod ovim linkom.


- 19:54 - Komentari (1) Isprintaj #

13.04.2008., nedjelja

Tomulić: Mesićeva usporedba s Dedićem je zadnje upozorenje nezgrapnom Pukaniću



»Sjetite se Ibrahima Dedića«

Pokušaj atentata na Ivu Pukanića predsjednik Stjepan Mesić je usporedio sa situacijom koja je okruživala ubijenog Ibrahima Dedića iz »Promdei-banke«.
– I tada se govorilo da prijetnje i pokušaji njegove likvidacije nisu vrijedne pažnje, da je sve to izmišljotina. Kada se dogodilo najgore, svi su se opet čudili kako se to dogodilo. Sada se već spekulira da je u slučaju g. Ive Pukanića sve to izrežirano, montirano i nevjerodostojno. I prije je tvrdio da mu se prijeti, da ga ucjenjuju. Ovu situaciju oko g. Pukanića nitko ne smije uzeti olako i vjerujem da će sve meritorne institucije poraditi na tome slučaju. Osim toga, obitelj Pukanić prolazi krizu, jedno teško razdoblje i mislim da je najbolje ostaviti ih na miru, kazao je Mesić.

M. S., Novi list, NEDJELJA, 13.4.2008.


Predsjednik Stjepan Mesić, kojega sam označio glavnim političkim pokroviteljem Ive Pukanića ovako je reagirao na sve što se događalo ovih dana vezano uz prisilnu hospitalizaciju Mirjane Jusup Pukanić. To je njegov odgovor Sanji Sarnavki koja je nedavno istaklnula da im iz Ureda Predsjednika od kojeg su tražili očitovanje o slučaju Mirjane Jusup Pukanić još nije stigao odgovor. Ovime je Mesić reagirao i na poziv kolumnista Novoga lista Branka Mijića da dostojanstveno završi drugi predsjednički mandat:


Pucanj u Mesića

Kada bi netko usred Washingtona pokušao ubiti novinskog izdavača koji je istodobno prijatelj predsjednika Georgea W. Busha, te na pet godina zatvora pravomoćno osuđene osobe zbog otmice djeteta, na noge bi ustali i FBI-a, i CIA, i Jack Bauer, a ponajviše mediji.
O prekjučerašnjem pokušaju ubojstva Ive Pukanića u središtu Zagreba, inače suvlasnika NCL grupe, koju je nedavno većinski prodao stranim partnerima, trenutno, na ovaj ili onaj način, ne valja nagađati, baš kao niti o tome kome u u cijelom slučaju ovakav rasplet događaja odgovara. Svaki, i najpovršniji čitatelj krimića, od Agathe Christie do Mickeya Spillanea, našao bi nekog Herculea Poirotea ili Mikea Hammera da mozgom ili tvrdo kuhanim čekićem, nađe trag do istine odnosno sve slabosti u kriminalističkoj priči koja se odvija pred nama.
Stoga nam se, prije svega, valja vratiti činjenicama. Ivo Pukanić je deklarirani i nikad demantirani prijatelj predsjednika Republike Stjepana Mesića, kojemu nije samo odlazio na Pantovčak kad god je prohtio, već je svoje obiteljske kontakte dokazivao javno se obraćajući njegovoj kćerki, baš kao nekad Ćiro Blažević Nevenki Tuđman. A sam Mesić nikada se nije ogradio, niti javno distancirao od Pukanića, koji je slovio i kao jedan od njegovih neformalnih savjetnika, radilo se o slučaju Gotovina, Zagorec ili povijesnim temama, poput Jasenovca.
Teško je za povjerovati da predsjednik Republike, uz cjelokupni državni aparat, tajne i policijske službe, nad kojima ima uvid, nije znao s kim ima posla i o kome se radi. Za razliku od svog suparnika Butkovića i EPH, Pukanić nikada nije mobitelom poslao SMS »Dragi, Stipe« i napravio lažni intervju, jer je tek telefonski zabrinuto zvao »dragu Dunju«, samo da povjeri jesu li ga neki kleti novinari uznemirili svojim tekstovima. Ili pak »sugerirao« kontakte s Gotovinom i Zagorcem.
Mesićev problem danas je što Pukanić njihov odnos nije tretirao nikada manje od onoga s Hrvojem Petračem čija su pisma iz Lepoglave stigla i u javnost zahvaljujući drugoj strani medijsko-policijsko-političke sprege. Iako je metak prohujao kraj Pukanićeve glave završio u nekom bezveznom izlogu, on je, bez obzira tko ga, zašto i s kojom namjerom ispalio, bio namijenjen predsjedniku Mesiću, čijem je osiguranju, prije nego li vlastitom stanu i kćeri, te horor večeri upomoć pohitao Pukanić.
Želi li svoj mandat okončati dostojanstveno, upravo bi predsjednik Republike snagom svog autoriteta, morao raščistiti sve nedoumice i prljavštine što se vezuju uz Pukanića i njegovu obitelj, radilo se o opravdanim sumnjama Hrvatskog helsinškog odbora, policije ili javnosti. Odšuti li Mesić taj promašeni hitac koji je pogodio njegov autoritet, onda i ubuduće možemo očekivati da će nam se dogoditi neki novi Korade.

Branko Mijić, Novi list, 11.4.2008



Predsjednik ne smatra da bi Pukanić mogao postati Korade nego Ibrahim Dedić. Čuvši njegovu izjavu prestrašio sam se čak više nego kada sam analzirao tjedan dana pod embargom, zbog pritiska Pukija i njegovih političkih zaštitnika, intervju Mirjane Jusup Pukanić.

Da je iskreno zabrinut za sudbinu Ive Pukanića predsjednik se mogao pozvati na slučaj svoga pokojnoga prijatelja Milana Levara, koji je godinama upozoravao da ga pokušavaju ubiti, pa kad je ubijen, a tadašnji načelnik PU ličko-senjske, Dubravko Novak, aktualni zamjenik šefa zagrebačke policije Marijana Tomurada, izjavio da Levar nikada nije prijavljivao prijetnje policiji, Mesić je zatražio Novakovu smjenu. Danas je Novak jedna od odgovornih osoba u slučaju Mirjane Jusup Pukanić i "atentata na Ivu Pukanića", pa predsjednik Stjepan Mesić nema potrebe usporedbom Pukija s Levarom, javno čačkati oko Novakove odgovornosti za ubojstvo Milana Levara.
A da usporedba s Ibrahimom Dedićem nije slučajna dalo bi se pravdati i indicijama koje sam svojedobno objavio u postu pod naslovom: Pismo o Golubu iz Frankfurta

Upozorio sam mailom desetak osoba iz nevladinih udruga i medija da su osobe koje su povezivane sa ubojstvom Ibrahima Dedića povezane s predsjednikom Stjepanom Mesićem jer sam se stvarno zabrinuo za Pukanićev život nakon Mesićeve izjave.

Na ovo upozorenje, javnim pismom reagirao je Marin Tomulić iz Pariza, kojega je predsjednik Stjepan Mesić nazvao kriminalcem svjetskoga glasa, i svojim iskustvom posvjedočio strahu koju me obuzeo zbog reakcije predsjednika Mesića:


Marin Tomulić

Pariz

FRANCUSKA
13. 04. 2008



Željko PERATOVIĆ

novinar

Zagreb

HRVATSKA

U Parizu 13 travnja 2008



Poštovani gospodine,

Zanimljiva je izjava Stjepana MESIĆA povodom ubojstva vlasnika PROMDEI - banke Ibrahima DEDIĆA. Imam dojam da je tom zlokobnom izjavom MESIĆ zapravo šalje zadnje upozorenje nezgrapnom Ivi PUKANIĆU i otvara mogućnost njegove likvidacije.

Stjepan MESIĆ i njegov šogor Žarko PAVLINA izravno su povezani s ubojstvom nesretnog bankara Ibrahima DEDIĆA.

1999. godine kratko vrijeme prije organiziranog puča (18/03/1999) protiv legalne uprave PIK-Vrbovca d.d. u Vrbovcu, koje sam bio član, a nakon političkog poništenja (Zlatko MATEŠA) legalnog natječaja o prodaji većinskog paketa dionica hrvatskom industrijalcu Enveru MORALIĆU, došao nam je u posjet Ibrahim DEDIĆ i ponudio financijsku pomoć ( kredit) u cilju spriječavanja neprijateljskog preuzimanja PIK-Vrbovca.

Zahvalili smo mu se za ponudu i odgovorili da u ovoj situaciji novac više nije bitan već politička odluka predsjednika TUĐMANA.

Javio nam se je nakon puča i rekao da ga je zvao novi direktor PIK-a Zlatko DOMINIKOVIĆ i zahtjevao isti kredit koji je nama ponudio. DEDIĆ je odbio a prema njegovim riječima DOMINIKOVIĆ mu je prijetio.

Kako sam doznao kasnije, svi dogovori oko rušenja uprave PIK-Vrbovca, poništenje natječaja u kojem je većinski paket dionica PIK-a prodan Enveru MORALIĆU za 100 000 000 DEM te kasnija prodaja PIK-Vrbovca AGROKORU za 1 kunu, kao i svi drugi poslovni dogovori „organizacije“, održavali su se na Pantovčaku u uredu poduzeća OMIKRON u vlaništvu Žarka PAVLINE, šogora Stjepana MESIĆA.

U dogovorima su aktivno sudjelovali Žarko PAVLINA, Stjepan MESIĆ, Hrvoje PETRAČ, Željko GOLUB, Zlatko DOMINIKOVIĆ, Vladimir ZAGOREC, pomoćnik ministra MORH-a za financije GALIĆ, pomoćnik ministra financija JUKIĆ i predstavnici MUP-a KOŠUTIĆ, PODNAR i ALVIŽ.....

Nakon puča i postavljanja za novog direktora Društva Zlatka DOMINIKOVIĆA, Ivan JEDVAJ i ja, posredstvom policajca PODNARA koji je sa svojim kolegama aktivno sudjelovao u pripremi puča, bili smo pozvani na razgovor kod Žarka PAVLINE.

I Enver MORALIĆ je kasnije bio pozvan na razgovor. S MESIĆEM je „dogovorio“ primirje te je nakon toga dobio odobrenje investiranja u Hrvatskoj.

Prema informacijama kojima raspolažem, jedan od članova grupe koja je likvidirala Ibrahima DEDIĆA bio je i Marko NIKOLIĆ. Oružje je osigurao Marty CAPIAU posredstvom generala Milenka FILIPOVIĆA i to iz vojarne Rakitije. Marty je zapravo neslužbeno bio nadređen generalu.

(Ista je grupa odgovorna i za organizaciju ubojstva u Crikvenici bivšeg emigranta iz Švedske gospodina NOVAKA.)

Ni sat vremena nakon ubojstva, novi direktor PIK-Vrbovca Zlatko DOMINIKOVIĆ telefonom je izdao nalog noćnom čuvaru Društva da otvori vrata i propusti u krug tvornice crni automobil i ne zapisuje broj tablica. Odmah nakon dolaska automobila dolazi i Zlatko DOMINIKOVIĆ u pratnji svoje žene koja je inače liječnica. Par sati kasnije svi napuštaju krug tvornice.

Naime tijekom ubojstva Ibrahima DEDIĆA, jedan od ubojica je bio ranjen od vlastitog metka koji se je odbio od zida. Ubojice su upotrebljavale vojno oružje i vojnu municiju čije su kugle od čelika, a ne od mijedi ili bakra poput municije koju upotrebljava MUP, te se ne upotrebljavaju u zatvorenom prostoru.

Po svemu sudeći, večinom oružja i municije koji su služili u ubojstvima, zločinacku organizaciju je snabdjevala vojarna Rakitije.

Sve gore navedene (i detaljnije) informacije dostavio sam svojevremeno Državnom Odvjetništvu i Uskok-u. Istina je da u to vrijeme nisam bio upućen u realnu ulogu Mladena BAJIĆA.


Marin TOMULIĆ



P.S.

Suradnja u likvidacijama Marka NIKOLIĆA i Martya CAPPIAUA nastavila se i kasnije. Marko NIKOLIĆ zapravo nije bio ni u bijegu niti u Latinskoj Americi. Boravio je i boravi i dalje u Hrvatskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Njemačkoj.

13. ožujka ove godine moja je žena putovala u Zagreb. Pratio sam ju na aerodrom Charles De Gaulle u Parizu i po izlasku iz zračne luke, u bezpilotnom metrou koji povezuje TERMINAL I i TERMINAL III gdje se presjeda na metro za Pariz, našao sam se oči u oči s Markom NIKOLIĆEM koji je po svemu sudeći upravo stigao iz Zagreba te me pratio. Razlikovao se od NIKOLIĆA kojeg sam vidio 2002 godine te kasnije njegove slike u novinama. On danas ima kratku blond kosu ali odskače crna neobrijana brada. Promatrao me je bez riječi.

Odmah po izlasku iz bezpilotnog metroa, nazvao sam novinara M. C. koji se je u više navrata viđao s Markom NIKOLIĆEM tijekom njegovog „bijega“. Nije mi odmah odgovorio. Nazvao me je nešto kasnije te potvrdio da je „moguće“ da NIKOLIĆ putuje u Hrvatsku te da je promjenio izgled. Obećao mi je da će me nazvati sutradan te da će o tome pisati. Više mi se nije javljao.



- 14:00 - Komentari (4) Isprintaj #

12.04.2008., subota

AI: Još nije riješen slučaj ubojstva haškog svjedoka Milana Levara



GLAVNA TAJNICA AMNESTY INTERNATIONALA IRENE KAHN ZAVRŠILA POSJET HRVATSKOJ
Zaštita svjedoka poseban problem

ZAGREB – Po završetku svog posjeta Hrvatskoj, glavna tajnica Amnesty Internationala (AI) Irene Kahn ocijenila je da u Hrvatskoj još uvijek postoje veliki nedostaci u procesuiranju ratnih zločina počinjenih od 1991. do 1995. godine, posebno onih za koje su odgovorne hrvatske postrojbe.
– Slučajevima se pristupa selektivno, lokalne vlasti odgovorne za procesuiranje zločina pokazuju inerciju, apatiju i nedostatak interesa, odnosno u određenim stvarima i politički interes da se zločini ne procesuiraju, kazala je Irene Kahn.

Kao poseban problem Kahn je istaknula i zaštitu svjedoka. Informirana je o onom što država poduzima po tom pitanju, ali je podsjetila da hrvatske vlasti još nisu riješile važan slučaj ubojstva haškog svjedoka Milana Levara.
Svoje dojmove iz Hrvatske Kahn će prenijeti dužnosnicima EU, između ostalih i povjereniku za proširenje Ollieju Rehnu i glavnom tajniku Vijeća EU Javieru Solani. Od njih će tražiti da EU nastaviti inzistirati na procesuiranju ratnih zločina jer smatra da je to važno za stabilnost u regiji.

Sergej Abramov, Novi list, 12.4.2008


Glavna tajnica AI-a Irene Kahn udahnula je novu nadu da će se doći do počinitelja i naručitelja ubojstva Milana Levara, što bi ohrabrilo sve druge časne svjedoke koji bi pred sudovima i u medijima bili spremni iznositi istinu o ratnim zločinima. Naravno, bilo bi to ohrabrenje i za sve druge "zvizdače" koji upozoravaju na kriminal i korupciju.

Film koji će Irene Kahn sa suradnicima prikazati u Bruxellesu nosi znakovit naslov: CROATIA: A WALL OF SILENCE. A shvate li europski dužnosnici ozbiljno poruke toga filma postoje izgledne šanse da se taj "zid probije".

P.S. Čestitam Sandri Benčić na hrabrosti u sučeljavnju s Ivom Pukanićem u Otvorenom, a Babama i HHO-u na prvoj bitki koju su dobili za Mirjanu Jusup Pukanić.

- 10:47 - Komentari (0) Isprintaj #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Siječanj 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Svibanj 2008 (16)
Travanj 2008 (19)
Ožujak 2008 (11)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (22)
Prosinac 2007 (15)
Studeni 2007 (17)
Listopad 2007 (19)
Rujan 2007 (14)
Kolovoz 2007 (8)
Srpanj 2007 (14)
Lipanj 2007 (24)
Svibanj 2007 (17)
Travanj 2007 (33)
Ožujak 2007 (37)
Veljača 2007 (32)
Siječanj 2007 (29)
Prosinac 2006 (26)
Studeni 2006 (35)
Listopad 2006 (31)
Rujan 2006 (29)
Kolovoz 2006 (25)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (18)
Svibanj 2006 (24)
Travanj 2006 (28)
Ožujak 2006 (34)
Veljača 2006 (35)
Siječanj 2006 (43)
Prosinac 2005 (26)
Studeni 2005 (35)
Listopad 2005 (33)
Rujan 2005 (31)
Kolovoz 2005 (18)
Srpanj 2005 (24)
Lipanj 2005 (34)
Svibanj 2005 (32)
Travanj 2005 (47)
Ožujak 2005 (15)



45 lines © 2005, Zeljko Peratovic

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se